Sve nekretnine dobila sam nakon 1996. povratom

Sve nekretnine koje je navela u imovinskoj kartici dobila je obiteljskim nasljeđem i povratom u posljednjih 15-ak godina. A taj proces povrata, kaže Urša Raukar, saborska zastupnica platforme Možemo!, još nije gotov. Odlučila je krenuti u proces denacionalizacije 1996., kad je to postalo moguće prema Zakonu o povratu imovine. Nije joj se, kaže, tada činilo da ima smisla tražiti imovinu koja je oduzeta prije 60 godina, no odlučila se na to nakon što su je potaknuli prijatelji i pravnici.

– Rekli su mi: “Ako ti to ne tražiš natrag, uzet će to netko drugi, neće to biti javno dobro.” Stoga sam odlučila da ću se boriti da se imovina vrati u moju obitelj – rekla je Urša Raukar prilikom gostovanja na Večernji TV-u. Komentirala je reakcije na objavljivanje njezine imovinske kartice, kao i činjenicu da je prozvana najbogatijom “možemovkom”. Nije joj uvjerljiva teza, kaže, da je ona najbogatija od svih obveznika ispunjavanja imovinske kartice.

– Rekla bih da postoji mogućnost da su se imovine drugih prikazivale u nekom manjem vrijednosnom registru. Dok sam ispunjavala karticu, nisam željela prikazati aproksimativne ili podcijenjene vrijednosti niti sam razmišljala da će to prouzročiti toliko negativnih reakcija. Ispunjavala sam je sa željom da prikažem apsolutno sve što posjedujem kao primjer transparentnosti koja je nužna pri obavljanju javnih dužnosti – istaknula je saborska zastupnica i dodala da razumije negativne reakcije u dijelu javnosti kao posljedicu frustracija nepravdama i lošim upravljanjem u državi. Otkrila je da je šume u Klenovniku, koje je navela u kartici, dobila natrag prije 5 – 6 godina nakon gotovo 20 godina sudskog procesa. Osvrnula se i na slučaj u kojem je nagodbom od Grada Zagreba dobila odštetu jer je kuća koju je njezin otac naslijedio od majke u Podsusedu srušena bez pitanja 1986., pa je sud presudio u njezinu korist nakon 25 godina koliko je trajao sudski postupak. Ona je, inače, nasljednica pradjeda Ivana Kukuljevića Sakcinskog koji je prije 178 godina održao prvi govor na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru. – U obitelji smo uvijek bili ponosni na pretka, ali nismo mislili da smo zbog toga posebni ili vredniji od drugih. Prisjetila se i medijskih početaka aktualnog gradonačelnika Tomislava

Tomaševića, navodeći prosvjed u Varšavskoj kao vrijeme kad ga je zaista upoznala. Tu su bitku, rekla je, možda izgubili, no kaže da je tad stvorena energija na kojoj je kasnije nastao Zagreb je naš! i Možemo!, a koja je sad postala politička snaga u usponu jer su u državi takve okolnosti da je politička opcija koja se odlučno suprotstavlja anomalijama poput raširene korupcije, netransparentnosti, društvenih nepravdi i izostanka pravih rješenja za nagomilane probleme neophodna, zbog čega su ih ljudi i prepoznali. Odlučila je zamrznuti mandat u Gradskoj skupštini kako bi se posvetila zastupničkom radu u Saboru, a zbog toga je odlučila i otići iz ZKM-a, gdje planira još jednu predstavu u listopadu. Nije još sigurna, rekla je, hoće li se vratiti u Skupštinu ni hoće li se baviti gradskom politikom, no njezino djelovanje u Saboru, kaže, dijelom je i bavljenje Gradom. Sve dosadašnje Tomaševićeve poteze pozdravlja, pa i one zbog kojih je Povjerenstvo za sukob interesa pokrenulo predmete protiv nove gradske vlasti

– Povjerenstvo će se o tome očitovati, iako se nije očitovalo kad su na isti način birani članovi uprave prije četiri godine. Ne vidim u tim odlukama problem, posebno s obzirom na okolnosti u kojima su donesene. No poštujemo povjerenstvo, zato sam i svoju karticu ispunila tako detaljno, iz poštovanja prema toj instituciji – zaključila je.

Rekli su mi: “Ako ti to ne tražiš, uzet će drugi”. Željela sam transparentno baš sve prikazati u kartici