Mamićeva uplata Ukine li se presuda, novac mu se ne vraća

Što stoji iza odluke najpoznatijeg bjegunca da u proračun uplati cijeli iznos iz pravomoćne presude

“Odlučio sam uplatiti u hrvatski proračun iznos koji je veći od jedne četvrtine proračuna za sport jedne članice EU od četiri milijuna ljudi... Iduća tri mjeseca hrvatski sport može živjeti od mog novca. Ili možete sagraditi sedam škola. Ili bolnicu. Ili pola stadiona. U siromašnoj zemlji u kojoj sam sa suradnicima svojim rukama stvorio više od 50 milijunaša, bez kojih bi ta zemlja bila još siromašnija nego što jest. Zašto, pitate se? Zato što Zdravko Mamić nikad nije bio tu radi novca. Ja sam tu iz strasti i ljubavi jer je to moj život...”, napisao je na svom Facebook profilu najpoznatiji hrvatski bjegunac Zdravko Mamić nakon što se doznalo da je u proračun uplatio sav iznos koji mu je oduzet prema pravomoćnoj presudi kojom je osuđen na šest i pol godina zatvora.

Iako Mamić sam sebe predstavlja kao “reformatora” hrvatskog pravosuđa, to je daleko od istine. On je pravomoćno osuđeni bjegunac u jednom postupku, protiv kojeg su zasad pokrenuta još dva postupka. Uplata novca u proračun temeljem pravomoćne presude njegova je obveza, kao što je obveza svakoga za koga se u sudskom postupku utvrdi da je stekao nepripadajuću imovinsku korist.

Nitko je ne može zadržati

Jer nepripadnu imovinsku korist, iznosila ona pet kuna ili pet milijardi kuna, nitko ne može zadržati. Kada su veliki iznosi posrijedi, država se tijekom uhićenja osumnjičenika osigurava blokadama imovine, što njih što njihovih obitelji ako se radi o proširenom oduzimanju imovinske koristi. Mamiću je bilo blokirano više nekretnina i zemljišta, ukupno vrijednih 25 milijuna kuna. Nešto je u njegovu vlasništvu, nešto u vlasništvu njegove obitelji. Da iznos od 52 milijuna kuna nije uplatio sam, država bi pokrenula ovrhu nad tim nekretninama. No to je proces koji može potrajati godinama, o čemu svjedoče lanjski podaci Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (MPGI) koje bi se trebalo trajno brinuti o imovini oduzetoj prema pravomoćnim presudama u kaznenim i prekršajnim postupcima. Iz njihovih lanjskih podataka proizlazi da je trajno oduzeta imovina vrijedna 312 milijuna kuna, no od tog iznosa je u proračun uplaćeno samo 50 milijuna kuna. Pod imovinom se podrazumijevaju nekretnine, pokretnine, novac, umjetnine... Kako su u sudskim postupcima okrivljenicima uglavnom blokirane nekretnine, one se kasnije moraju prodati, a s godinama im vrijednost pada pa je to vjerojatno jedan od problema kod oduzimanja nepripadajuće imovinske koristi. Bilo kako bilo, Mamić je odlučio sve platiti, što je i najavljivao. Netko bi rekao da priznaje presudu iako on uporno tvrdi da je žrtva korumpiranog sudstva. Mamić već mjesecima tvrdi da je platio osječkim sucima oko 300.000 eura mita da bi ga oslobodili, a oni to nisu učinili. Zbog toga su i on i oni sada pod

Ne može se vratiti u Hrvatsku

No to eventualno izručenje ne mijenja Mamićevu poziciju u slučaju u kojem je pravomoćno osuđen zbog izvlačenja novca iz Dinama sve dok ta pravomoćna presuda egzistira. A neegzitirajućom je može eventualno učiniti samo Ustavni sud ako prihvati najavljenu Mamićevu ustavnu tužbu te presudu možebitno ukine zbog povrede njegovih prava. Čak i kada bi se to dogodilo, u pravnom smislu to ne bi značilo ništa za Mamićevu krivnju ili nevinost. Jer Ustavni sud u pravilu ne ulazi u to je li netko kriv ili prav, već samo utvrđuje jesu li mu tijekom suđenja povrijeđena prava. Čak kada bi se postojeća Mamićeva osuđujuća presuda i ukinula, što bi značilo i da mu je ukinut istražni zatvor, to ne bi značilo da bi se on tek tako mogao vratiti u Hrvatsku bez straha da će završiti iza rešetaka. Razlog tome su još dva istražna zatvora koja su mu određena u aferi Dinamo 2 te u slučaju u kojem ga se sumnjiči da je podmićivao osječke suce. BiH je Mamića ranije odbila izručiti za aferu Dinamo 2, no ni to u kontekstu eventualnog ukidanja postojeće presude ne bi značilo ništa. Mamić bi u tom slučaju bio neosuđivani čovjek, koji je u Hrvatskoj u jednom postupku pravomoćno optužen, a u drugom pod istragom. S dva istražna zatvora i tjeralicom nad glavom u takvom raspletu situacije Mamić bi sa svakim izlaskom iz BiH riskirao da bude uhićen i pospremljen iza rešetaka. Što se tiče milijuna koje je njegova žena uplatila u njegovo ime u proračun, ni to mu bitno na stvari ne mijenja postojeću pravnu situaciju. Jer sklopio je sporazum da se u slučaju da Ustavni sud ukine presudu, taj novac njemu neće vraćati, već će ostati kao svojevrsno osiguranje do okončanja postupka. Osim toga, plaćanje onog što je po presudi nezakonito stekao i što bi kad-tad morao platiti ne znači da si je tim potezom kupio slobodu. U Hrvatskoj, za razliku od BiH, otkup kazne ne postoji. A i da postoji, to se ne bi odnosilo na sadašnju uplatu u proračun jer to nije ekvivalent zatvorskoj kazni, već nešto što je sud utvrdio da je stekao ne nezakonit način te je zbog toga to morao i vratiti. U svjetlu svega toga Mamićev je potez možda zanimljiv, no teško da on iz njega za sebe može izvući opipljivu korist u “ratu” protiv hrvatskog pravosuđa. istragom, a tom istragom Mamić si je zapravo samo zakomplicirao svoju trenutačnu pravnu situaciju, jer sada može biti izručen iz BiH u Hrvatsku. Pretpostavka za traženje izručenja je istražni zatvor koji je u tom slučaju određen i njemu i njegovu bratu. Kako je davanje mita kazneno djelo i po hrvatskom i po BiH zakonu te kako je to djelo počinjeno nakon sklapanja sporazuma između dvije države o međusobnom izručenju svojih državljana, pravnih prepeka za to izručenje ne bi trebalo biti. No u tom slučaju bitnija će biti politika jer zadnju riječ o tome hoće li Mamić biti izručen Hrvatskoj ili ne ima BiH ministar pravosuđa, koji je član HDZ-a. A on može i odbiti izručenje ako netko u Hrvatskoj procijeni da je bolje nepredvidivog Mamića držati dalje od hrvatske javnosti i sudnica.