Japanci se više vesele “Neveri” nego Igrama

Dražen Hrastić, hrvatski veleposlanik u Japanu, o Igrama u Tokiju usred pandemije i promociji zemlje

Kako nam javljaju iz hrvatske misije u Olimpijskom selu, hrvatski sportaši dugo nisu imali takvu logističku podršku jednog diplomata kao što je to slučaj s Draženom Hrastićem, veleposlanikom Republike Hrvatske u Tokiju.

Osim što je na raspolaganju svim hrvatskim građanima, veleposlanik Hrastić stavio se na raspolaganje i našim olimpijcima pa je, uz sav svoj diplomatski posao, gotovo svaki dan u Olimpijskom selu. Spreman intervenirati u svako doba dana.

– Ne bih preuveličavao svoju ulogu. Sva aktivnost usmjerena je na to da naši sportaši imaju najbolje moguće uvjete za nastupe i borbe za medalje – kazuje nam ovaj karijerni diplomat kojeg je Hrvatski olimpijski odbor akreditirao kao olimpijskog atašea. S tom akreditacijom moći će i gledati uživo nastupe hrvatskih sportaša. – Bude li mogućnosti i vremena, rado ću pogledati i neki od nastupa hrvatskih sportaša, iako će i tada uloga biti više potporna. Uostalom, predviđam da neće baš biti ni vremena za doći, sjesti i gledati nastupe.

Nada se rekordnom broju hrvatskih medalja.

– S obzirom na ozračje u našoj delegaciji, a naši sportaši i sportašice pršte od energije i optimizma, imam neki osjećaj da bi to moglo biti i više od onih deset u Riju. Nije to samo navijačka želja, zaista vjerujem da je to moguće.

Što će medalje značiti za Hrastića u njegovu diplomatskom okruženju?

– Kada smo postali doprvaci svijeta u nogometu, godinu dana, ako ne i više se o tome pričalo. To je praktički bila neizbježna tema s kolegama diplomatima, japanskim političarima i visokim dužnosnicima. Hrvatska je Japancima prelijepa zemlja bogate kulturne baštine, atraktivna turistička destinacija i sportska sila. A sport joj donosi posebnu dimenziju i nije slučajna ona misao da su sportaši naši najbolji ambasadori.

Osim sportaša, što je još hrvatskoga u Japanu na dobrom glasu?

– Osim tune, vina, maslinova ulja, sve više nas prepoznaju po videoigricama i aplikacijama vezanim uz mobilnu telefoniju. A jako je popularan i Mate Rimac i očekujemo da će prva “Nevera” uskoro biti viđena na tokijskim ulicama!

Nažalost, zabranjeno je u Veleposlanstvu primiti hrvatske medaljaše. Hoće li to biti izvedivo s onima koji završe natjecanje i izađu iz olimpijskog “balona”?

– Namjera mi je ugostiti svakog hrvatskog sportaša i člana delegacije za koje će to biti moguće, no mi ne znamo hoće li to biti izvedivo u kontekstu protuepidemijskih mjera. Voljeli bismo sa sportašima proslaviti neke uspjehe. Mjere se mogu promijeniti u bilo kojem trenutku.

Prije pandemije koronavirusa, HOO i Ministarstvo vanjskih poslova imali su ozbiljne planove vezane uz hrvatsku rezidenciju u Tokiju?

– Bilo je predviđeno da će Hrvatska kuća biti smještena u prostorima veleposlanstva. Planiran je veliki broj kulturnih, sportskih, gospodarsko-promocijskih, gastronomskih, protokolarnih i drugih događanja. Tijekom Igara veliki broj zemalja koristi takvu priliku za brendiranje države, a za nas bi to bila prilika za prezentaciju hrvatske kulture, povijesti, turizma, proizvoda, gostoljubivosti. Nadali smo se tome do zadnjega trena pa mi je jako žao što nećemo moći iskoristiti OI za najbolje moguće dodatno brendiranje Hrvatske.

Uvjereni ste da bi u normalnim okolnostima to bile najbolje Igre u povijesti?

– Da, jer znam kakve su organizacijske sposobnosti Japanaca, kakvi su im resursi dostupni, koju kvalitetu sportskih objekata imaju. Svake Igre, od onih u Tokiju 1964. do Zimskih u Sapporu 1972. i Naganu 1998. odlično su organizirali. Unatoč okolnostima koje nitko nije mogao predvidjeti, i zbog kojih su ograničenja morala biti nametnuta, Japan se maksimalno trudi organizirati što uspješnije Igre uz najmanji mogući rizik od širenja pandemije. Koliko je snažno nasljeđe Igara održanih u Tokiju 1964., samo 19 godina od kraja Drugog svjetskog rata? – Te Olimpijske igre bile su vrlo konkretan povratak Japana na svjetsku scenu kao gospodarske sile, odnosno nacije koja ima što ponuditi svijetu. Baš te godine uveden je i shinkansen, tada najbrži vlak na svijetu. Pet godina poslije u Osaki je održana Svjetska izložba, a ona će se u Japanu održati i 2025., što bi trebala biti simbolična potvrda statusa Japana kao globalnog ekonomskog i političkog aktera u vrijeme kada se svijet mijenja.

Je li zapravo sretna okolnost što su ove Olimpijske igre u pandemijsko doba dopale upravo Japance, organiziran i pedantan narod?

– Držim da su japanske organizacijske sposobnosti, resursi, usredotočenost na postizanje cilja jako pomogli da se ove Igre uopće održe. Provesti tako sveobuhvatne mjere uz improvizaciju bilo bi teško. U okolnostima epidemije važan je sustavan pristup i tu do izražaja dolaze japanske tradicionalne vrijednosti.

Koliko bi japanski turizam profitirao od Olimpijskih igara bez ovakvih ograničenja?

– Japan je u olimpijskoj godini s pravom očekivao 40 milijuna stranih turista, a došlo ih je nula pa možete zamisliti koliki je to gubitak. Hrvatska je u 2019. imala 18 milijuna turista i oko 10 milijardi eura prihoda, a sada zamislite koliki bi prihod imao Japan s puno većom dnevnom potrošnjom. Uz smještaj, hranu, prijevoz i suvenire strani turist u Japanu teško može proći bez potrošenih 200 dolara dnevno.

S obzirom na to da su svi ti stanovi koji danas čine Olimpijsko selo unaprijed prodani, ali i troškove vezane uz prijevoz, održavanje objekata i slično, zna li se koliko je Japan financijski stajala odgoda Igara?

– Uza sve one koji su morali ostati raditi u sustavu organizacije, tu su još i izdaci za protuepidemijske mjere za sve sudionike Igara, što je golem trošak koji nitko nije planirao. Troškovi odgode su oko 2,8 milijardi američkih dolara. No, treće najveće svjetsko gospodarstvo to može podnijeti lakše nego većina zemalja u svijetu.

S obzirom na to da je ukupni trošak organizacije Igara 15,4 milijardi USD, jesu li se preko organiziranja OI lomila i neka politička koplja?

– Cijeli japanski politički spektar prožima visok stupanj razumijevanja za održavanje Igara, uz puno uvažavanje zabrinutosti da provedba Igara utječe na širenje virusa.

Neki zapadnjački mediji su ovih dana govorili o mogućnosti otkazivanja ili prekidanja Igara...

– Jedan od najvažnijih dužnosnika Organizacijskog odbora izjavio je da i takva mogućnost postoji, no takvu odluku mogli bi donijeti samo u suglasnosti s MOO-om.

Kakvo je sada javno mnijenje kada je u pitanju održavanje Igara koje su upravo počele?

– Entuzijazam i ponos, koji su postojali kada je Japan dobio Igre 2020., i koji su u velikom dijelu trajali do početka pandemije, sada je splasnuo. U jednom je trenutku, po nekim anketama, čak 80 posto građana bilo za novu odgodu ili otkazivanje, no prema najnovijim istraživanjima taj postotak je znatno manji. Još uvijek više od polovice građana ne podržava održavanje Igara, ali to prihvaća kao realnost. Reklo bi se, pomiješanih su osjećaja.

Sama odgoda Igara Japan je koštala oko 2,8 milijardi dolara, a usto su ostali i bez 40 milijuna stranih turista