Večernji list

Hrvatski put eura: Tesla je prvi znanstvenik na kovanicama EU

Retorika i društvo Boris Beck

Članice EU mogu s kovanicama eura poći dvama putovima – predstaviti se kao kulturne zemlje s bogatom povijesnom i prirodnom baštinom ili pak nacionalnim simbolima isticati suverenost; Hrvatska je krenula ovim drugim putem

Ima, međutim, i treći put kojim se može poći s kovanicama eura, a to je put zarade. Vatikanske edicije eura iznimno su vrijedne...

Članice Europske unije mogu s kovanicama eura poći dvama putovima – mogu se predstaviti kao kulturne zemlja s bogatom povijesnom i prirodnom baštinom ili pak mogu nacionalnim simbolima isticati suverenost; prvi pristup namijenjen je strancima i u službi je turizma, a drugi je namijenjen domaćima i u službi je učvršćivanja državnosti. Sudeći po motivima za eure koje je predložio premijer Plenković, očito je da je naša Vlada krenula drugim putem.

Novčanice eura namjerno su koncipirane dosadno – na njima su prikazani mostovi i prozori kao simboli otvorenosti, transparentnosti i povezivanja; grafički su oblikovane vrlo kvalitetno, ali bezlične su i nitko ih ne može razlikovati osim po apoenima. Zato je državama članicama dano da se po volji predstave Europi i svijetu tako da slobodno izaberu motive za kovanice eura, a Hrvatsku će predstavljati silueta zemlje na 2 eura, kuna na 1 euru, Nikola Tesla na 50, 20 i 10 centi te glagoljica na 5 centi, 2 centa i 1 centu, s tim da će na svim kovanicama biti nekako uklopljena šahovnica grba. Državotvorni princip i inače prevladava na kovanicama EU. Ponajprije, monarhije na njih stavljaju gotovo isključivo likove vladara, kao spomen na staro doba kad su njihovi profili krasili sve novčanice i poštanske marke. Portreti kraljeva Belgije, Nizozemske i Španjolske, monegaških prinčeva, velikog luksemburškog kneza i papa slave njihovu zemaljsku moć, ma kako bila ništavna u eurozoni. Monarhija nismo, pa ta mogućnost otpada, iako ne vjerujem da bi Milanoviću ili Plenkoviću takva čast bila mrska. Nadalje, izbor zemljopisnog oblika zemlje za kovanicu od 2 eura stavlja nas u društvo Estonije koja je jedina uz nas stavila svoju zemlju na kovanicu – očito je riječ o osjećaju ugroženosti zemljice i kompleksu manje vrijednosti. Kuna s 1 eura nešto je drugo jer podsjeća na staru valutu, uz pretpostavku da ćemo euro uskoro uvesti. Mnoge su zemlje pošle tim putom: Njemačka ima svog moćnog orla Savezne Republike, kojeg se dobro sjećamo s neprežaljene Deutsche Marke, Irska je na euro prenijela motiv lire koji je i nekad imala na svojoj funti, Finska je zadržala heraldičkog lava s mačem, Fincima poznatog s nekadašnje finske marke. Grbovi, poput naše šahovnice, također nisu česti i opet se nalaze kod malih i pritiješnjenih državica, poput Latvije i Litve. Glagoljica, koju Hrvati općenito ne znaju ni čitati ni pisati, ali vole je i osjećaju kao važan dio svog identiteta, logičan je nastavak tog slijeda. Nikola Tesla očito odskače od tog niza i ide u smjeru predstavljanja Hrvatske kao prostora relevantnog za razvoj svijeta; Tesla je također prvi znanstvenik na kovanicama Europske unije.

Šteta da se Hrvatska nije ugledala na Sloveniju koja je našla neobično zgodnu i uspješnu kombinaciju motiva za euro. Slovenci imaju, redom, nacionalnog pjesnika Prešerna, autora prve tiskane knjige Primoža Trubara, Triglav, lipicanca, neostvareni projekt Parlamenta arhitekta Jože Plečnika, simbolični lik sijača koji sije zvijezde, gosposvetski kamen i rodu – koncentrat povijesti, prirode i kulture, k tome usmjeren demokraciji i Europi. Što se pak tiče predstavljanja turistima, austrijski euri približili su se savršenosti: na 2 eura je njihova mirotvorka i nobelovka Bertha von Suttner, na 1 euru Mozart, a potom tri važne bečke atrakcije: gotička katedrala sv. Stjepana, barokni Belvedere i zgrada Secesije sa zlatnom kupolom; na centima su cvjetovi, s neizbježnim runolistom – ah, Edelweiss… Međutim, apsolutni vrh u ljepoti i čistoći koncepta dosegnuli su Talijani, i inače carevi dizajna. Na 2 eura je moćni Dante, na 1 euru glasoviti Da Vincijev crtež kada je u krugu i kvadratu prikazao Vitruvijeva čovjeka, na 50 centa Michelangelov trg Campidoglio s antičkom konjaničkom statuom Marka Aurelija, a dalje su 20-stoljetna statua Umberta Boccionija, Botticellijeva Venera, Kolosej u Rimu, torinski toranj Mole Antonelliana i Castel del Monte kod Barija – Sjever i Jug, antika i renesansa, slikari i kipari; svaki je novčić čisto remek-djelo!

Ima, međutim, i treći put kojim se može poći s kovanicama eura, a to je put zarade. Iako nije ni u Europskoj uniji ni u eurozoni, euro je službena valuta Vatikana. Vatikanski ured za numizmatiku i filateliju poznat je po izvanrednim izdanjima koja rado kupuju skupljači, pa nije čudo da je baš Sveta Stolica dosad dala iskovati najviše različitih kovanica eura, pri čemu su neke edicije iznimno vrijedne: primjerice, komplet prvih vatikanskih eura, izdan 2002, s likom Ivana Pavla II, iako nominalno vrijedi samo 3 eura i 88 centa, nećete moći kupiti za manje od 1000 eura. Ali već znamo, to sigurno nije put kojim će krenuti hrvatska Vlada.

AKTUALNO // KOMENTARI

hr-hr

2021-07-24T07:00:00.0000000Z

2021-07-24T07:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/281848646628753

Vecernji List