Simon: Mimohod otvorenja Igara pamtit ću cijeli život

VALENT SINKOVIĆ trofejni hrvatski veslač

U Japanu smo već nekih desetak dana, na vremensku razliku već smo se naviknuli, ali na vrućine u Tokiju još uvijek nismo. Nadamo se da ćemo se uskoro i tome prilagoditi

Gost Večernjakove televizije Krunoslav Simon bio je iz dva vrlo jaka razloga. Jedan je što je on najbolji košarkaš za 2020. godinu u našem tradicionalnom izboru pa je ovo bilo prigoda da mu i uručimo prigodni trofej. Drugi je pak jak razlog taj što je Simon sportaš s olimpijskim iskustvom koje smatra jednom od najdragocjenijih sportskih uspomena.

– Onaj osjećaj kojeg sam imao u Riju u svečanom defileu zemalja sudionica prigodom svečanosti otvaranja, to je nešto što nikad neću zaboraviti. Biti u mimohodu pred punim olimpijskim stadionom, uz toliko sportaša iz cijelog svijeta ali i sportskih veličina iz svih sportova, to je doista neprocjenjivo iskustvo.

Olimpijski duh nije lako objasniti

Nezaboravno je, ističe Kruno, bilo i mjesec dana prije u Torinu, gdje su naši košarkaši iznenadili favorizirane domaćine Talijane i Grke i izborili olimpijsku vizu.

– Ta pobjeda protiv Talijana u finalu, u kojoj me išao šut pa sam zabio šest trica, jedna mi je od najdražih u karijeri.

Draga mu je zacijelo i ona polufinalna pobjeda nad Grcima predvođenim najboljim košarkašem današnjice Antetokounmpom koji je u toj utakmici šutirao 3-14, za trice 0-7.

– Izbornik Aco Petrović od nas je tražio da preuzmemo taj koncepcijski rizik, da puštamo na trici njega i Calathesa. Bio je to jedini način da Antetokounmpa svedemo na minimum, a to pokušavati trčeći s njim nemoguća je misija.

Nakon veselja, uslijedili su kratak odmor pa nastavak priprema za Olimpijske igre. A ondje su Simon i

THOMAS BACH predsjednik MOO-a

društvo u prvom kolu olimpijskog košarkaškog turnira priredili pravu senzaciju, pobijedili su velikog favorita Španjolsku zahvaljujući i blokadi Šarića nad Pau Gasolom u posljednjim trenucima utakmice.

– Ta njegova blokada bila je šlag na tortu, zapravo ja bih rekao ona trešnja na šlagu, jer mi smo cijelu utakmicu jako dobro igrali a od prve minute smo im ušli u kosti. Premda su nas Španjolci redovito pobjeđivali, i to nerijetko vrlo glatko, ovaj put smo osjećali da je to naš trenutak. U posljednjoj utakmici u skupini dobili smo još jednu reprezentaciju koju na velikim natjecanjima baš i nismo pobjeđivali, a to je bila Litva, i tako osvojili prvo mjesto. Nažalost, s tim smo imali peh jer smo u četvrtfinalu išli na Srbiju koja je u svom sastavu imala Jokića, Teodosića, Bogdanovića... Na koncu smo i protiv njih odigrali dobro, a bila je to utakmica na jedan šut koji sam ja promašio.

To peto mjesto na Olimpijskim igrama, najveći uspjeh još od 1995. i posljednje hrvatske medalje (Atena, EP, bronca), po snazi dojmova moralo je prepustiti mjestu dojmovima iz olimpijskog sela.

– Nevjerojatna je to koncentracija ambicija i pozitivne energije a to i jest poanta Olimpijskih igara. To je olimpijski duh kojeg nije lako objasniti onome tko nije bio dio toga.

Fotkao bih se s Ronaldom

Za razliku od ovih tokijskih olimpijaca, Kruno, Babo, Šiši i društvo imali su mogućnost “minglanja” po olimpijskom selu.

– Mi smo se mogli slobodno kretati i zato mi je žao kada čujem pod kakvim su ograničenjima sportaši sada u Tokiju i nadati se je da to stanje neće ostati sve do sljedećih Igara. Mi smo se tada uglavnom družili s hrvatskim sportašima, većinom u našem paviljonu. Imali smo tu sreću da su tada na Igrama sudjelovali i vaterpolisti i rukometaši pa smo imali prilično veliku delegaciju, bilo je to jedno veliko društvo.

Je li se dogodio kakav “selfi” s nekim od poznatih sportaša iz drugih zemalja?

– Ja nisam poklonik slikanja i ne mogu reći da sam se, u tom smislu, s nekim slikao za uspomenu. Ako bih nekoga i zaustavio i molio za slikanje, onda bi to bio stari Ronaldo, onaj brazilski, a ne ovaj portugalski. E da njega vidim, njega bih zamolio za fotku jer sam njegov veliki fan.

Mi smo se mogli slobodno kretati i zato mi je žao kada čujem pod kakvim su ograničenjima sportaši u Tokiju

Danas je trenutak nade, vjerojatno drukčiji od onoga kakav smo očekivali, no uživajmo u njemu jer smo konačno svi zajedno. Sportaši iz 205 zemalja živjet će pod istim krovom