Večernji list

Tjedna inventura

Milijarde za oporavak? Što vrijedi kad su političari Hrvatsku učinili nepopravljivom...

Subota 17. srpnja RAZLIČITA SU CJEPIVA DOBILI MARKO PERKOVIĆ THOMPSON I MILE KEKIN

Moglo se očekivati da će ljevičarski mediji i novinari graknuti na najavu današnjeg koncerta Marka Perkovića Thompsona u Sinju zbog mogućeg širenja virusa, premda ima sve dozvole, pa i dozvolu lokalnog stožera Civilne zaštite, kao što se moglo i očekivati da im neće smetati koncert Hladnog piva i Mile Kekina u istom gradu. Kekin je cijepljen nastupima u Beogradu, gdje ga obožavaju, i ljevičarenjem, a Thompson je cijepljen sudjelovanjem u Domovinskom ratu i domoljubljem, pa je razlika velika. Kekin je manje-više za sve medije neupitan, a Thompson, kamo god dođe, ljevičarima je upitan. Nije se u Sinju radilo o opasnosti od širenja koronavirusa, nego od nove zaraze patriotizmom jer je posljednjih godina sve manje podnosi i vlast u Hrvatskoj koja se s Plenkovićem na čelu sve više pomiče ulijevo. Novinari Thompsonu nisu dali mira ni poslije koncerta – krivotvorili su njegovo obraćanje publici. Ali Damir će Urban priznati kako Thompson u selu Bregima privuče tisuće obožavatelja više, i to s plaćenim ulaznicama, “nego što mi privučemo u glavnom gradu Hrvatske”, i to na besplatnim nastupima. I tako, dok heroj iz Čavoglava pjeva ljubav prema Hrvatskoj, njegovi protivnici pjevaju zavist i mržnju.

Nedjelja 18. srpnja TEŠKO JE RAZUMJETI ŠTO SVE MOŽE PODNIJETI MINISTAR MEDVED

Premda su ratnici i suborci, ministar branitelja Tomo Medved i Ilija Vučemilović, predsjednik Udruge veterana Tigrova, koji su se sukobili na sastanku organizacijskog odbora o proslavama u Kninu, ne govore u isto ime. Medved govori u ime vlasti, iz koje mnogi rat nisu ni primirisali, u ime koalicijskog partnera Pupovca za kojeg je Oluja protjerivanje Srba i koji sudjeluje na Vučićevim pročetničkim dernecima u Beogradu, govori u ime svoje ministarske karijere, dok Vučemilović govori u ime branitelja odbačenih na marginu i prezrenih, a pogotovo ih prezire sadašnja ljevičarska vlast. Vučemiloviću je sporno što se posljednjih godina dovode “strogo kontrolirani” govornici u Kninu kako predstavnik branitelja kojeg bi odabrale udruge ne bi “izmaknuo kontroli” i Vladi nanio političku štetu kritikom. Teško je razumjeti kako ponos ratnika ministru Medvedu dopušta da provodi tu “strogu kontrolu”, da bude u vlasti koja prihvaća Istanbulsku konvenciju, da donosi Zakon o civilnim žrtvama rata protiv kakvog je prosvjedovao kad ga je trebala donijeti Milanovićeva Vlada. Takav ministar mogao je očekivati takvog Vučemilovića.

Ponedjeljak 19. srpnja KAKO NAS VIDE STRANCI? BOLJE DA NAS NE VIDE

Dok su Plenković i vlast puni optimizma, dok guverner HNB-a Boris Vujčić unatoč sve lošijem gospodarskom stanju trubi o “snažnom rastu BDP-a” (18 posto), baš ništa lijepo o Hrvatskoj ne piše slavni njemački tjednik Der Spiegel koji naširoko analizira prilike u zemljama bivše Jugoslavije. Dakle, Hrvatsku obilježava demografska pustoš, gotovo potpuno nenaseljeni dijelovi zemlje, veliko iseljavanje, pad BDP-a posljednje godine, sve jače protueuropsko raspoloženje, nesrazmjerno iznimno malom broju birača koji su glasali za ulazak u EU (29 posto), odlazak devet Plenkovićevih ministara zbog korupcije, jačanje desnog ekstremizma itd. Istodobno se hvali Vučića koji je doživio politički preobražaj i postao “čimbenik stabilnosti na zapadnom Balkanu”.

Vrlo se vješto snalazi među blokovima moći, gaji “čelično prijateljstvo” s Kinom i uzima milijarde kredita u Pekingu, hvali veze s Rusijom i teži EU kao “svojem velikom cilju”. Premda ni u čemu bitnome Srbija ne stiže i dugo neće stići Hrvatsku (ako ikad i stigne), otklon europskog Zapada prema Hrvatskoj sve je veći, dok je sve veći i priklon Srbiji, što bi trebalo izazvati zabrinutost Banskih dvora. Ali u ustrajnoj samohvali i samoljublju njih ništa ne brine.

Utorak 20. srpnja ZA DVIJE GODINE BIT ĆEMO JEFTINO PRODANA ZEMLJA

Još smo dvije godine na svojoj zemlji, a onda – tko nas kupi. Do 1. srpnja 2023. godine traje zabrana strancima da kupuju hrvatsku zemlju, a kad zabrana istekne, počinje grabež za vjerojatno najjeftinijom zemljom u Europskoj uniji. Kažem “vjerojatno” jer smo sad najjeftiniji (pet je puta, na primjer, skuplja zemlja u Sloveniji), a kako smo budzašto prodali banke, velike državne tvrtke, telekomunikacije, hotele... tako bi moglo biti i sa zemljom. I što će nam ostati? Uglavnom ništa.

Već u ruke stranaca dospijevaju i izvori vode, premda zabrana postoji i za njih, ali pohlepnici iz moćnih zemalja EU dobivaju ih tako što kupe domaće tvrtke koje njima raspolažu. Mogli bismo nešto od hrvatskog identiteta zadržati kad bismo zadržali kunu, ali Plenković, ministar Marić i guverner HNB-a Vujčić očekuju skori prelazak na euro kao nacionalni trijumf. Već desetljećima ništa tako dobro hrvatskim političarima ne uspijeva kao nijekanje i krčmenje Hrvatske i dobara na kojima je temeljila svoj opstanak. Sada se danomice ističu milijarde koje ćemo iz EU dobiti za oporavak. Ali postoji jedna prepreka – političari su Hrvatsku učinili nepopravljivom. A uskoro će je učiniti i jeftino prodanom zemljom.

Srijeda 21. srpnja BILI SMO SRETNIJI KAD NIJE BILO NI NOVINA NI TV-a

Velik dio nekritičke svjetske javnosti vrlo je brzo našao krivca za stravične poplave u Njemačkoj i drugdje u zapadnoj Europi – naravno, to su klimatske promjene. Kako su dani odmicali, utjecaj globalnog zatopljenja je relativiziran, a neki autoriteti na kraju su ovu katastrofu stavili u red pojava kakve su se događale u dugoj povijesti planeta i čovječanstva. U svijetu koji neumoljivo traži krivce teško će se prihvatiti mogućnost da nitko nije kriv, čemu će pridonijeti i balavica Greta Thunberg koja u svojoj infantilnoj narcisoidnosti pomiješanoj s hitlerovskom strogošću, sve zna, zna i tko je odgovoran i što bi trebalo činiti, a zapravo je žaljenja vrijedno iščašenje svoga naraštaja koji je planet prihvatio kao svoju savjest. Na Zemlji nikad nije živjelo više stanovništva i možda čovjek nikad u prošlosti na njoj nije bio tako siguran. Ali mediji čine svoje. Možda smo bili sretniji kad nismo imali ni novine ni televiziju, kad nam duša nije svaki dan bila uznemiravana ratovima, terorom, pokoljima, monstruoznim ubojstvima, kad poplave u Njemačkoj, koje iz televizije provaljuju u naše stanove, ruše i naše kuće i uništavaju i naše živote, uopće nismo vidjeli niti za njih čuli.

Četvrtak 22. srpnja MIROSLAV ŠKORO DAO JE OSTAVKU NA ONO ŠTO I NIJE

Ostavka Miroslava Škore – nova ili možda posljednja Škorina pjesma? Osobno sam uvijek mislio i pisao da se nikad nije trebao baviti politikom, a to je učinio kako bi svojoj lakoj glazbi dao težinu. Je li tako tu svoju glazbu podcijenio ili je politici dao važnost koju ne zaslužuje? I jedno i drugo, ali se pokazalo da su ga birači puno više cijenili kao pjevača. Njegovim vrhunskim pjevačkim dometima nisu se ni približili rezultati koje je postigao na predsjedničkim, parlamentarnim i lokalnim izborima – prvak pjevačke nacije nije imao nikakvih šansi da postane predsjednik države, Vlade ili gradonačelnik Zagreba.

Zašto se onda počeo baviti politikom? Iz želje za drukčijom slavom. Dosadilo mu je lagašno upravljanje slušateljskim osjećajima svoje publike, odlučio se za ozbiljniji posao – htio je tom publikom upravljati, odlučivati o njezinim sudbinama, vladati, biti Kennedy ili Tito. Koliko su ga obuzele političke ambicije, toliko je zanijekao svoju pjevačku karijeru. Ljudima se mnogo manje mililo slušati njegove pjesme dok je istim glasom kojim ih je pjevao sricao političke fraze i frazice. I vjerojatno mu se negdašnja omiljelost nikad neće vratiti. Dao je ostavku na ono što i nije.

Petak 23. srpnja ZAŠTO LJEVIČARI NE VOLE NOVOROĐENU DJECU

Što radi u Zagrebu nova, lijeva vlast na čelu s Tomislavom Tomaševićem? Ljevičari – što bi drugo! A ljevičariti u Hrvatskoj znači biti alergičan na nacionalne interese, pogotovo temeljne, kao što je povećanje broja novorođene djece. Kad ljevičari donesu neku odluku protiv takva interesa, a činjenice je opovrgavaju, oni istinu krivotvore, kao što su je krivotvorili u svim vremenima i u svim zemljama gdje su bili na vlasti ili su je htjeli osvojiti.

Tako će predsjednik Gradske skupštine SDP-ovac Joško Klisović reći da mjeru u Zagrebu nazvanu “roditelj odgojitelj”, po kojoj nezaposleni roditelj s troje ili više djece ima pravo na državnu pomoć od nekoliko tisuća kuna, ukidaju jer nije imala učinka te je broj novorođene djece pao.

Pokretač mjere demograf Stjepan Šterc pak kaže da je u pozadini odluke ideologija te da su “stvari egzaktne, statistika ne laže, pa ću vam je ja pročitati: od 2015. do 2019. jedino je Zagreb imao porast broja rođenih, Split je imao 40 manje, Rijeka 182 manje, a Hrvatska 1368 manje”. Normalno je da ljevičari u Zagrebu ne dopuste da se rađa više Hrvata, pogotovo uz pojačanu roditeljsku i društvenu, to jest nacionalnu skrb. Lijevo je uvijek anacionalno.

OBZOR

hr-hr

2021-07-24T07:00:00.0000000Z

2021-07-24T07:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/282376927606161

Vecernji List