Večernji list

Potres je prilika za novu urbanu Petrinju. Ali Petrinjcima dugujemo i objašnjenje o nekim suspektnim stvarima

MAGDALENA KOMES NOVA GRADONAČELNICA PETRINJE NAKON DVA MJESECA OTKRIVA KAKO IDE PROCES OBNOVE I KOLIKO GRAĐANI SAMI RADE NA TOME, ŠTO JE ZATEKLA, KAKVA JE SURADNJA S DRŽAVOM...

Razgovarao Danijel Prerad

Petrinja je krajem svibnja dobila novu gradonačelnicu Magdalenu Komes (41). Mlada HDZ- ovka preuzima vođenje grada u najtežim trenucima, nakon razornog potresa koji je mnoge Petrinjce ostavio bez krova nad glavom. Manje je od dva mjeseca od izbora, a skoro sedam mjeseci od potresa. Kako ste zadovoljni obnovom grada, čija ste sada gradonačelnica?

To je bolna tema, teško je govoriti o zadovoljstvu dok su Petrinjci u kontejnerima u neljudskim uvjetima života. Još je teže onima koji su ostali bez svega objasniti kako odgovorna obnova zahtijeva i dokumentacijski proces te da si nitko ne može dopustiti naprasnu obnovu koju ne bi pratila kvaliteta radova i prikladan nadzor. Naravno, veliki fokus svakodnevnog rada je na ubrzanju obnove, s tim se budim svako jutro, o tomu promišljam prije nego što zaspem, a bolje da i ne govorim kako mi je ta tema i u snovima. Zato ne mogu reći kako sam zadovoljna, ali kad pokušam objektivno razmotriti, kad se uzme u obzir što me je dočekalo nakon primopredaje, potpuni izostanak komunikacije i suradnje, možemo reći kako smo tek od tog dana, a to je mjesec dana, počeli ispravno postavljati proces obnove. Petrinja je izgubila puno vremena u nesnalaženju mog prethodnika, ali i u nepotrebnim raspravama i sukobima s drugim razinama vlasti, kao i u odbijanju pomoći istih. To sad više nije problem, ali to je trajalo pola godine. Ne znam kako drugačije reći nego da sam razočarana i ljuta zbog tog izgubljenog vremena, ali ono je nepovratno izgubljeno i u ovom trenutku gledam naprijed te kako Petrinjkama i Petrinjcima omogućiti da za pet mjeseci jasno mogu vidjeti posve drukčiju sliku. Gotovo je nemoguće objasniti koliko su veliki razmjeri katastrofe, nemate jedan jasan prioritet, nego je njih na desetke i stotine, grad je razoren, a nama u Petrinji su te ruševine nešto s čim živimo svaki dan, teška slika zbog koje nikako ne mogu reći da sam zadovoljna dok god je stanje takvo, jer to je slika otvorene rane ranjenoga grada. Kada bi skele bile postavljene na svakoj narušenoj građevini, to bi posve promijenilo percepciju, ali jasno je kako se radi o opsegu radova koji zahtijeva vrijeme. Zato nam treba svaka moguća pomoć, to naglašavam.

Ono što se vidi jest to da se ruši po gradu. Do sada je srušeno 80-ak objekata, među kojima i neki zaštitni znakovi Petrinje, ali i višestambene zgrade... Ljude zanima kada će se početi graditi? Znate li vi to? Svaki pomak koji je vidljiv vraća optimizam među naše ljude. Važno je vidjeti kako se radi. To su te skele koje sam spomenula i koje znače promjenu percepcije. Što se tiče građevinskih radova, najprije moramo ukloniti one koje predstavljaju ugrozu, to je prioritet i nešto što je u prethodnih šest mjeseci trebalo biti učinjeno. Ili bar većina. Međutim, tek s mojim dolaskom u Gradsku upravu pokrenuta je masovna izrada elaborata o uklanjanju i to je sada već jasno vidljivo našim građanima. Pokrenuta je i obnova “zelenih” kuća. Vjerujem kako će one biti sanirane do nove sezone grijanja, kako je i obećano. U tom segmentu jedina prepreka može biti nedostatak radne snage u građevini. Ali vjerujem kako ćemo i za to naći rješenje. Svaka građevina ima svoj vremenski okvir, a što se tiče onih građevina koje su potpuno srušene, njihove alternative, novogradnje ili rekonstrukcija, kreću nakon što se izrade projekti, s kojima počinjemo paralelno sa sanacijom nekonstrukcijske obnove. Najavljuju se i izmjene Zakona o obnovi koje će, nadam se, biti na zadovoljstvo svih zainteresiranih strana. Provode se nekonstrukcijski popravci, no ljudi su puno tih manjih popravaka sami odradili, nisu čekali državu jer su se morali grijati ove zime i proljeća. No dojam je da nema one konstrukcijske obnove koja će zapravo vratiti ljude u kuće. Ljudi su predali papire za obnovu, ali nemaju povratne informacije kako dalje.

Želim ovdje naglasiti kako nitko ne treba misliti da mi u Petrinji, mi Petrinjci, samo sjedimo i čekamo. Ponekad se stvara takva slika i percepcija po kojoj mi samo čekamo državu ili nekoga drugog. Nakon onog prvog, slabijeg potresa, svi su pomagali, susjedi susjedima, ekipa iz grada se razletjela po selima i obrnuto. Da je na njemu ostalo, danas bi to bila posve druga priča. Mi smo vrijedni ljudi, ali onaj katastrofalni potres je uništio sve. Oni sretniji su i nakon njega samostalno pokrenuli obnovu, nažalost, jako je puno onih koji su se našli u situaciji bez doma i u situaciji u kojoj vam preostaje samo tražiti pomoć i čekati na nju. Specifičnost našeg kraja je što ljudi nisu htjeli napustiti svoje domove, zato je pokrenuta ta operacija dobavljanja kontejnera koja je postala i međunarodna. Puno je onih koji su shvatili taj moment, pa i o kakvim ljudima se radi, o ljudima koji nisu htjeli napustiti svoj kraj još jednom u tako kratko vrijeme, jer smo svoje domove za vrijeme Domovinskog rata nažalost prisilno morali napustiti. Konstrukcijska obnova bit će ogroman i višegodišnji izazov u kojem su osim nas u Petrinji i brojni drugi potresom unesrećeni gradovi, ona se kreće, a s ministrom Medvedom sam praktično u dnevnoj komunikaciji u vezi s ubrzavanjem procesa, moramo te skele postavljati što više, tako ćemo ljude zadržati ovdje. Ono što mogu obećati kad je posrijedi Grad Petrinja jest da ćemo nastojati u što kraćem roku pokrenuti izradu projektne dokumentacije te odmah potom krenuti i u konstrukcijsku obnovu kuća, kako koji projekt bude završen. Ali molim za strpljenje, jako je puno kuća oštećeno i mi ćemo u tom postupku morati odrediti kriterije kojima ćemo se voditi u određivanju redoslijeda obnove. Što očekujete od države u obnovi? Je li dovoljna samo obnova objekata za revitalizaciju ovog područja? Kada će biti gotov Vladin program revitalizacije?

Od države očekujem partnerski odnos i skrb prema nama kao građanima. To je uspostavljeno, ne mogu iznijeti zamjerke, u čestom sam kontaktu s ministrima pa i predsjednikom Vlade, radimo i na planovima revitalizacije, to su dva usporedna kolosijeka, jedan bez drugog ne ide, to su dva teretna vlaka koja moraju biti usklađena, da se slikovito izrazim. Dopustite mi, moram zahvaliti i ministru Medvedu i predsjedniku Vlade Plenkoviću, doista su na raspolaganju, pa iako je to nešto što i očekujete od Vlade opet, osjetim uvijek kako su nam na raspolaganju i više nego bi to bila neka uobičajena formalna razina, tu ima srca i suosjećanja. I opet, žao mi je što se ponavljam ali moram reći, nama doista treba svaka pomoć. Jednostavno nemam druge nego i ovu kao i svaku drugu priliku koristiti i pozvati sve one dobre ljude koji mogu pomoći da shvate ovaj poziv kao poziv nekoga u potrebi. Investitori koji razmišljaju o budućnosti i traže lokacije, a mogu se vidjeti u našoj Petrinji, kod nas imaju širom otvorena vrata, prezentirat ćemo im sve što radimo, gdje vidimo Petrinju za godinu, dvije, tri, prilagoditi se i pomoći i s naše strane. Nama trebaju i ulaganja, a nažalost treba nam i svaka moguća pomoć za dnevno funkcioniranje. Petrinja treba i neka nova prometna rješenja. Autocesta Zagreb – Sisak u ovoj fazi ne ide do Petrinje, nedostaje vam i obilaznica koja bi iz središta grada izbacila teretni promet koji je sada jako gust?

Opet moram reći da sam zahvalna Vladi, premijeru i resornim ministrima što nismo zaboravljeni. Predsjednik Vlade mi je već pred same izbore najavio kako će se na prometnom rješenju obilaznice i brze ceste raditi, a tu komunikaciju i nastavljamo sve ove dane. Intenzivno se radi na rješenju, i mislim da mirne savjesti mogu reći kako ćemo tu infrastrukturu dobiti u sklopu programa potpore revitalizacije našeg kraja, naše županije i naše Petrinje. To će biti neizmjerno važno uz samu obnovu i među prioritetima je za budućnost i opstanak čitavog kraja, Banovine, a posebno same Petrinje. Nadam se da nas tek mjeseci dijele od rješenja, a onda i početka procesa koji će rezultirati tim posve novim prometnim rješenjem za jednu posve novu Petrinju koja će se i vremenski nakon toga približiti Zagrebu, a time dobiti i nove mogućnosti. Ljudi znaju reći da su u potresu srušene i neke zgrade koje je trebalo srušiti i prije potresa. Naime, problemi s vlasništvom, ali i neodržavanjem privatnih i državnih zgrada učinili su svoje. Znamo da je centar bio oronuo i prije potresa. Je li se moglo nešto učiniti i proteklih 20 godina na održavanju tih objekata, pogotovo objekata pod kulturnom zaštitom?

To je priča koja je specifična za cijelu Hrvatsku, s jedne strane vlasništvo je ustavna kategorija, a s druge komplicirani odnosi, rascjepkanost vlasništva, nesređeno vlasništvo nerijetko djeluje na to da se imovina u takvom stanju jednostavno ne održava. To se vidi već vizualno, a posljedice mogu biti i mnogo veće, kada se dogode potresi. To nije problem samo u Petrinji, ali kako nas je pogodio i najrazorniji potres, najbolje se vidjelo i kako završi neodržavana imovina. Naravno, ne treba zaboraviti kako smo pretrpjeli i velike štete za vrijeme Domovinskog rata. Dakle, startna pozicija nije bila dobra. I bojim se da sve ovo ukazuje kako ćemo morati mijenjati i neka zakonska rješenja, koja nisu pitanje samo za Petrinju, ali nažalost i o tomu se mora razmišljati jer vlasništvo nije samo pravo, ono ima i određene obveze. Međutim, mogu reći kako smo ostvarili izvrsnu komunikaciju s Ministarstvom kulture i ministricom Obuljen Koržinek i sada napokon rješavamo te zgrade koje su pod kulturnom zaštitom, a koje će se obnavljati uz punu financijsku podršku ministarstva. Čuju se mnoge informacije, da će se stanovi graditi u vojarni Zrin, njih 200. Spominje se mogućnost gradnje autobusnog kolodvora na mjestu rušenja zgrada, npr. Što će biti s golemim praznim prostorom na mjestu bivše robne kuće Petrinjka?

Upravo tako. Mijenjat ćemo urbanu sliku Petrinje, sva ova tragedija je zapravo i prilika. Najradije bih sada pričala vrlo detaljno o tomu što su sve mogućnosti, i to me puni optimizmom. No želim istaknuti kako u sve moramo uključiti Petrinjce. Ne smije se dogoditi da bilo tko u Petrinji misli kako se građane zaobilazi, kako se radi ispod stola. Pokušavam graditi grad, obnavljati ga, raditi novu Petrinju, ne samo u građevinskom smislu nego i u onom ljudskom. Parkovi i igrališta, šetnice, sve to nam treba i sve to možemo dobiti ali važno je da se tamo nalaze i ljudi, dječji osmijesi. Petrinja nije samo geografska lokacija, Petrinja su naši ljudi, i svi će planovi morati proći kvalitetnu javnu raspravu kako bi svi dobili priliku dati svoj obol u skladu s mogućnostima. U kontaktu sam s društvom arhitekata, s kojima dogovaramo suradnju i čiju ćemo pomoć svakako trebati u planiranju gradnje nove Petrinje. Govorilo se i o istraživanjima tla. Da se na nekim dijelovima Petrinje neće moći graditi više. Imate li informacije o tome?

Struka radi na tomu, i sve što se zaključi će se poštovati. Ne treba ništa dramatizirati, ako negdje imate klizište jasno je da ono nije pogodno za gradnju, toga ima i u mjestima koja nikada nisu osjetila potrese. Kakva je situacija u Gradu, u gradskoj upravi i blagajni? Oduvijek se govorilo o dugovima? Jesu li te priče točne i kako ćete se nositi s problemima koje ste zatekli od bivše vlasti? Hoće li te dubioze, ako ih ima, utjecati na neku gradsku ulogu u ovoj obnovi?

Grad Petrinja je u trenutku primopredaje vlasti bio blizu 10 milijuna kuna dozvoljenog maksimalnog minusa, a uz to s oko 45 milijuna kuna neizvršenih obveza, mislim da te brojke najbolje dočaravaju razmjere katastrofe u financijskom smislu koju je ostavio moj prethodnik. To međutim nije sve, jer osim navedenog Grad je također zadužen s brojnim kreditima s odgodom plaćanja, blizu 60 milijuna, od kojih većina dolazi na naplatu u predstojećem razdoblju, a u vezi čega sam dogovorila sastanak s predstavnicima kreditora s ciljem reguliranja obveza. Moramo racionalno raspolagati sredstvima koja su nam na raspolaganju, to bi činili bez obzira, tako bih vodila Petrinju i da nije u teškoj situaciji, ali ovo izuzetno komplicira funkcioniranje. Budući da su prethodnih šest mjeseci građani Petrinje bili oslobođeni plaćanja svih obveza kojima se puni gradski proračun, sredstva koja su nam na raspolaganju su drastično smanjena i daleko od onih koja su potrebna za izvršenje svih pa nažalost čak i svih redovnih obveza. Zbog toga opet koristim priliku kako bih napomenula, nama treba pomoć, osim srušenih građevina i stanovništva koje sada živi u gotovo neljudskim uvjetima, problem je i naš gradski proračun. Apeliram na sve koji redovno posluju s gradom da drže na umu naše stanje, s naše strane, kao gradonačelnica inzistiram na racionalnosti i transparentnosti. Dovedena sam u situaciju u kojoj nerijetko moram nanovo pregovarati o troškovima, a redovito se moram obraćati i Vladi za pomoć i to za redovne obveze. Voljela bih da na to ne moram trošiti toliko vremena, ali u sve ovo upustila sam se znajući kako me neće dočekati ugodna financijska situacija. Bacila sam se u potpunosti u misiju spašavanja našeg grada u svakom mogućem smislu. Zaključila bih, previše vremena i energije trošimo kako bismo osmislili model krpanja financijskih rupa koje su nam ostavljene u naslijeđe, bilo bi bolje da to vrijeme usmjerimo na obnovu. Znamo da je bivši gradonačelnik Darinko Dumbović uvelike prozivan zbog raspodjele humanitarne pomoći i građevnog materijala. I policija istražuje neke navode. Kakve informacije imate o tome?

Policiji i drugim tijelima prepuštam njihov posao, mi ćemo u potpunosti surađivati. Moja uloga nije pravosudna i iskreno bih doista voljela što manje se baviti prethodnikom. Dugujemo Petrinjcima jasno izložiti stanje, problema je jako puno, a dosta je i jako suspektnih stvari. Mogu reći kako smo zbog nepoštivanja propisa, pokrenuli jedan postupak u vezi teške povrede službene dužnosti službenika Gradske uprave. U Petrinji koja je doživjela toliko nepravde nema niti milimetra prostora za korupciju, a još manje za krađu, pa čak niti za nemar. Odgovornost i transparentnost, tako sad radimo, a teret prošlosti ostaje privremeni teret, za koji se nadam kako će svatko sa svoje strane odgovorno i pravovremeno pomoći u rasvjetljivanju stvari, a onda i u pogledu zatvaranja te teme pravorijekom. S moje strane, sve što saznamo objavit ćemo čim se bide moglo. Jeste li sada uspostavili adekvatan sustav podjele pomoći stradalima u potresu? Koje ste promjene uveli? Koji su trenutačno njihove najveće potrebe?

Mijenjamo pristup, to je tema koju ne možemo zatvoriti. Naši brojni sugrađani žive u uvjetima u kojima im je nemoguća priprema hrane, puno je onih koji su ostali bez poslova jer su njihova radna mjesta nestala u potresu. Petrinja je nažalost dijelom postala socijalni slučaj, viša sila prirode nas je dovela do toga. Uspostavljamo transparentan proces podjele pomoći, nažalost puno toga smo morali i uskratiti, kao na primjer podjelu obroka onima koji nisu ostali bez svojih domova, a bilo je i onih koji su dolazili po obroke iz drugih gradova. Što se tiče potreba, svakako ostaje podjela obroka za one koji nemaju uvjete pripremanja istih, kao posljedice potresa, zatim preuzimanje financiranja izrade projektne dokumentacije. Problem su bili i zamjenski priključci električne energije na privremene stambene objekte, ali i za to smo pronašli rješenje. Pratimo potrebe građana i u skladu s mogućnostima, adekvatno reagiramo. Gradonačelnik je poznat i po jacuzziju u zgradi uprave. On kaže kako je u zgradi, koja je kupljena prije koju godinu, jacuzzi već bio i da ga nije on ugradio. Koje su vaše informacije o tome.

Mene je to dočekalo, i najradije bih da to nije tamo, radi se o jacuzzi kadi. Ne znam kada je tamo postavljena i po čijem nalogu, nitko mi nije znao suvislo to objasniti i dokumentirati. Uza sve druge probleme nisam se s time stigla baviti. Ona je samo ružan podsjetnik i problem – stalno moram objašnjavati zašto je to u tom poslovnom prostoru..

OBZOR

hr-hr

2021-07-24T07:00:00.0000000Z

2021-07-24T07:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/282497186690449

Vecernji List