Radio 101 umro je zajedno s totalitarizmom, ne znajući kako preživjeti u 21. stoljeću

Kada je 1996. radio izgubio koncesiju, zbio se prosvjed 100.000 ljudi. Sada nije bilo nikakvog bunta i to govori da je Stojedinica umrla godinama prije završnog udarca

Kada je predzadnji put Radio 101 izgubio koncesiju, 1996., to je rezultiralo velikim prosvjedom “svega mislećeg” i političke oporbe, a oko sto tisuća ljudi okupilo se na Trgu bana Jelačića prosvjedujući protiv aktualnih vlasti. Prosvjed nije započeo spontano, ali zapaljiva se atmosfera stvorila jednostavno i vrlo brzo. Velik je bio broj nezadovoljnika i frustriranih tadašnjom politikom vladajućeg HDZ-a, koji je još vodio teško bolesni prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. I premda je on uspješno i pobjednički završio Domovinski rat, nakon 1995. polako, ali sigurno nestaje političko jedinstvo Hr vata, a i u njegovu HDZ-u počinju frakcijske borbe te borbe oko raspodjele plijena u sklopu privatizacije. Oporbene političke snage već tada imaju potporu SAD-a, a prvi oštro reagira na ukidanje koncesije američki State Department. U općoj euforiji Vlada se povukla i koncesija je vraćena. U tom trenutku Radio 101 posjedovao je najveću političku moć i utjecaj, vjerojatno i veći nego što je to bilo krajem 1980-ih, kada je Stojedinica bila rasadnik i utočište antidogmatskih kreativaca. Kada je zadnji put Radio 101 izgubio koncesiju, krajem svibnja 2021., nije bilo nikakvih prosvjeda ni prosvjednika. I to je najbolji dokaz da legendarna Stojedinica nije umrla, nego odumrla puno prije završnog udarca. Radio je živio još kroz dobru glazbu, a slušalo ga je i pola Slovenije. Njezin je kraj zapravo sramotan, jer je do gubitka koncesije došlo iz prozaičnog razloga što je njegov dojučerašnji vlasnik, koji je, kažu, stvorio kaos, čudnovati Nijemac Thomas Alexander Thimme prestao plaćati poreze! Nekad legendarni 101 otišao je u stečaj još prije devet godina i već tada je, pokazat će se, priči bio kraj. U međuvremenu je Radio 101 postao politički neutjecajan, tako da njegovu kraju nije kumovala nijedna vlast, država ni državna agencija koja dijeli koncesije, nego je Stojedinica jednostavno prošla sudbinu dijela hrvatskog gospodarstva, svoju privatizacijsku pljačku, loša upravljanja vlastitih menadžerskih kadrova, koji su s radija odlazili punih džepova ili su prokockali radijski novac.

A nostalgičara za onim što je nekad predstavljao Radio 101 je na tisuće, među slušateljima i stotinama nas koji smo prošli novinarski rasadnik Stojedinice. Na početku, 1984., na radiju nas se okupilo nekoliko desetaka. To je bila jezgra koja će stvoriti medijsko čudo u bivšoj, komunističkoj državi. Jugoslavija je bila u raspadu, a u Hrvatskoj je upravo s pojavom Stojedinice oglašen početak prestanka hrvatske šutnje. Na radiju su se okupili brojni progresivci, kreativci i mnogi mladi ljudi s nacionalnim osjećajem. Kasnije, s protekom vremena, počelo je i političko dijeljenje unutar tog medijskog vala.

No bez obzira na kasnije ideološke razlike, svakog člana te redakcije ipak će zaboljeti saznanje da je legenda prestala živjeti. Dovoljno je pogledati popis desetaka novinarskih i uredničkih imena koja su činila povijest Stojedinice, a tu je mnogo znanih novinarskih i imena iz svih domena života, od političara, ministara, kulturnjaka, poslovnjaka, da se može prepoznati uloga Radija 101. Kad je osnivan, zamišljen je kao institucija koja će biti protočna i kroz koju će prolaziti generacije novinara koji će, kad steknu dovoljno vještina, krenuti dalje. Stoga je i mandat urednika bio ograničen na jednu godinu. Mnogi su od nas i krenuli dalje, no jedan dio iz te jezgre ostajao je na radiju i nije se micao više od tri desetljeća. To jest sigurno jedan od razloga, čast iznimkama i velikanima koji su zaslužili živjeti vječno poput čarobnjaka Silvija Vrbanca, no ta nepomičnost i vjera u vlastitu vječnu mladost jedan je od razloga zašto je Stojedinica zaspala i zastala u razvoju. Radio je odlično funkcionirao na samrti komunizma, kada je Stojedinica bila jedini kritizer koji bi nakon grube kritike vlastodržaca ostajao živ. To opće kritizerstvo zadržano je i u Tuđmanovo vrijeme, no kada je došlo do političkih promjena 2000., počelo je vrijeme nesnalaženja. Radijski program gubi kritičnost i tupi oštricu iz jednostavnog razloga što je prevladalo idolopoklonstvo i potpora lijevim političkim snagama. Radio je prestao biti oporba i savjest. Tako mu je pao utjecaj, s njime postupno i zarada i priča je bila završena. Na natječaj za koncesiju koju je do sada imao 101 javili su se moćnici ili poslovni giganti poput Tedeschija i Čermaka te radijski biznismeni poput Ivana Jurića-Kaćunića, čiji je Top Radio na kraju i dobio koncesiju. Tenzije oko ovog izbora sigurno su najava puno većih kada na red dođe dodjela novih TV koncesija. Koliko je poznato, umirući brend 101 nije zanimao kandidate, nego sama frekvencija, koja je, nakon nacionalnih, financijski najpotentnija u Hrvatskoj. Kralj je mrtav, živio kralj. Radio 101 umro je zajedno s totalitarizmom, ne znajući kako preživjeti u 21. stoljeću.