Mediji u ime javnosti obavljaju kontrolne zadaće

1 Kako vi ocjenjujete sudsku odluku prema kojoj je portalu H-alter privremeno zabranjeno objavljivanje tekstova o Poliklinici za zaštitu djece i mladih, kao i njezinoj ravnateljici?

Smatram da se radi o odluci bez presedana koja predstavlja tešku povredu slobode medija. Nikada se još nije dogodilo da sud nekom mediju zabrani objavljivanje priloga o nekoj temi ili pojedincu, bez obzira na to može li se raditi o istinitim informacijama, pravičnim komentarima, pozitivnim komentarima i prilozima od iznimnog javnog interesa. Može se reći da ova odluka ima cenzorske učinke pa je opravdano tu zabranu nazivati jednostavnom i svima razumljivom riječju – cenzura.

2 Kada je riječ o odnosu javnih ustanova i njihovih čelnika prema medijima, što je nedopustivo?

Javne ustanove, kao i druge pravne osobe, imaju pravo na zaštitu ugleda. Međutim, s obzirom na to da se javne ustanove bave djelatnošću od javnog interesa, granice slobode izražavanja u odnosu na njih znatno su šire u usporedbi s pravima na zaštitu ugleda pojedinaca, privatnih poduzeća i sličnih pravnih subjekata. Ono što je za javne ustanove specifično jest činjenica da se one financiraju javnim novcem i da javnost ima pravo znati kako se i za koje svrhe koristi taj javni novac, pa je uz činjenicu obavljanja djelatnosti od javnog interesa ovo dodatna okolnost koja proširuje granice slobode izražavanja kad je riječ o javnim ustanovama i rukovoditeljima tih ustanova. To je abeceda medijskog prava. Svi oni koji rukovode državnim i drugim javnim institucijama morali bi biti svjesni da podliježu strožoj kontroli javnosti i da upravo mediji, u ime javnosti, obavljaju te kontrolne zadaće.

3 Čini li se i vama da ponekad pojedinci koji upravljaju javnim ustanovama, zbog moći koju osjete, počnu na razne načine privatizirati te ustanove i tako zloupotrebljavati tu moć?

Teško mi je govoriti općenito na način koji bi se mogao interpretirati kao moja tvrdnja o Poliklinici Gordane Buljan Flander. Nemam dovoljno informacija o radu te Poliklinike, ali mogu općenito reći da sve državne i javne institucije i višegodišnji rukovoditelji tih institucija nerijetko dolaze u situacije koje se mogu interpretirati kao poistovjećivanje s institucijom ili kao privatizacija te javne institucije.