U ovoj krizi ulje na vatru posebno dolijevaju političari, a predsjednik je glavni huškač

Predsjednik je iz dana u dan sve otrovniji na riječima, vrijeđa na sve strane na osobnoj razini, a sve to može jer ima imunitet od kaznenog progona. I onda kad se vidi tko mu plješće, doista boli glava!

Ukrizi kao što je ova pandemija, ili epidemija, pogotovo kad još i dulje traje, mnogi ljudi popuštaju, Popuštaju živci u prvome redu, popušta strpljivost, pojačava se agresija, nesnošljivost među ljudima. Ljudi postaju iznimno osjetljivi na svaku riječ, na svaki pogled, na situacije koje ih inače ne bi izbacile tako lako iz takta. Tako da ćemo se s posljedicama epidemije nositi još jako dugo, ne samo u pogledu borbe s virusom, nego će se na dugi rok pokazati i kakvo će nam biti psihičko stanje nacije. S time ćemo se tek početi sve više suočavati.

U ovoj krizi ulje na vatru posebno dolijevaju naši političari. Jedni se bave najnižim populizmom, huškaju ljude. Nema empatije prema bolesnima, posebno prema umirućima ili već umrlima. Samo se broje politički bodovi i lajkovi na društvenim mrežama. Samo se gleda vlastiti interes, sve je drugo demagogija. Ali vladajući imaju najveću odgovornost u ovoj situaciji jer imaju poluge moći u rukama. Nije to samo pitanje vođenja u krizi nego i pitanje komunikacije s građanima, pitanje međusobne komunikacije.

U prvome se redu to odnosi na već dugačku sapunicu između predsjednika i premijera. Toj se sapunici ne vidi kraj. Uza sve probleme koje imamo, ne samo s virusom, mi se već tjednima gušimo u njihovoj svađi. Ona truje javni prostor, dodatno truje ljude, cijelu situaciju. A glavni je trovač predsjednik! Nemojmo se zavaravati i lagati, nemojmo zatvarati oči ako ne možemo podnijeti HDZ i pre

Koliki je ego predsjednika Milanovića i koliko je bijesan kad ga se dirne, osjetili su i Austrijanci

mijera. Nema to veze s time. Predsjednik je iz dana u dan sve otrovniji na riječima, vrijeđa na sve strane na osobnoj razini, a sve to može jer ima imunitet od kaznenog progona. I onda kad se vidi tko mu plješće, doista boli glava!

Najnovije, u subotu je opet bio prosvjed na Markovu trgu. Bilo je toga i prije, a sad je ekipa otišla korak dalje. Tako se na prosvjedu čulo kako zagovaraju Milanovića da pokrene suđenja, ne znam kome i kako i gdje i zašto. Ali ako neće Milanović, kažu da će onda oni sami pokrenuti suđenja. To je isto bilo izrečeno i na prijašnjem velikom prosvjedu u Zagrebu. Kao, ne bi oni javni linč, ali bi rušili vlast i svima sudili za zločine. Milanović nije reagirao ni na jedan prosvjed, osim što je osudio napade na novinare na prethodnom prosvjedu. Ali ni jednom riječju nije osudio sve drugo što se događalo, što se govorilo, kako se prijetilo... Ili mu je i to izborna baza?

Ali zašto je Milanović sve otrovniji na riječima? On je svakako inteligentan i načitan i elokventan i zna politiku. No karakter mu je jako težak, što je pokazivao dok još nije bio ni premijer, kad je preuzeo SDP, pa zatim sve više. Njegova je najgora osobina što je teški egomanijak. Ne podnosi da mu se itko suprotstavi. Ako mu se netko suprotstavi, dočeka ga salva uvreda na osobnoj razini. Možemo mi misliti što hoćemo o Banožiću i složiti se da je nesposoban ministar, jedna od najlošijih karika u Plenkovićevu kabinetu. No je li Banožić baš zaslužio da ga se tako podlo vrijeđa? Znate li kad je to krenulo? Nije Milanović toliko brutalno krenuo na Banožića kad je ovaj potpisao umirovljenje Burčula. Okidač za salve predsjednikovih uvreda bilo je nešto drugo. To se dogodilo onog trenutka kad je Milanović Banožiću predbacio pitanjem gdje je bio 1991. godine. Banožić mu je s pravom odgovorio da je on tada imao samo 12 godina, pa nije mogao biti u ratu, i uzvratio mu je pitajući ga gdje je on tada bio, jer je imao 25 godina?! Milanović je tada vidno eksplodirao, i od tada kreće prekomjerno topničko granatiranje i Banožića i premijera.

Da nešto ne štima kod predsjednika, vidi se i po tome što se počeo ponašati kao da je Hrvatska vojska njegova osobna vojska. Ne sjećam se da je pokojni Franjo Tuđman ikad toliko puta javno ponovio da je on vrhovni zapovjednik, kao što to Milanović iz dana u dan ponavlja. Štoviše, ako hoćemo istinito, upravo je Milanović taj koji od početka vojsku politizira i koristi je za svoje političke i osobne obračune. Vojska je postala talac tih obračuna, diplomacija također, a tko zna kako se to prelama i preko naših sigurnosnih službi.

U krizi su mnogi popustili, pa se s pravom trebamo pitati je li i Milanović popustio? I dokle će to ići? Koliki je njegov ego i koliko je bijesan kad ga se dirne, osjetili su i Austrijanci. Jer su Austrijanci s pravom zvali na razgovor našeg veleposlanika u Beču kako bi mu prenijeli svoje nezadovoljstvo što je Milanović njihove mjere usporedio s fašizmom. To upravo slušamo i čitamo kod ovih prosvjednika. Da bi se osvetio, Milanović je na Pantovčak zvao austrijskog veleposlanika u Zagrebu kako bi njegovi ljudi prenijeli nezadovoljstvo austrijskim mjerama! Zamislite tu podlost! Totalna zloporaba diplomacije u osobnom obračunu. I tako huška ljude, a da ga nije briga, jer nema nikakvu odgovornost.