Večernji list

Budi se najdulja fronta na svijetu, Zapadna Sahara želi nezavisnost

Fronta Polisario raskinula je primirje potpisano s Marokom 1991., a obje strane žele da njihov bude najveći teritorij na svijetu koji UN ne priznaje kao državu

Dino Brumec

Probudila se najdulja fronta na svijetu. U Zapadnoj Sahari, istodobno i najvećem svjetskom teritoriju koji Ujedinjeni narodi ne priznaju kao državu, dobrano su se u posljednje vrijeme pojačale tenzije između vojske Maroka koji cijeli teritorij smatra svojim i postrojbi Fronte Polisario koje se zalažu za formiranje nezavisne Zapadne Sahare, a koje podržava Alžir. Sudbina tog teritorija važna je u nizu području. Zbog Zapadne Sahare prije pola godine zategnuli su se odnosi Španjolske i Maroka, koji je na teritorij španjolskih eksklava u Africi poslao tisuće migranata i tako nakratko stvorio pravu krizu. Također su zbog ove teme Alžir i Maroko u kolovozu prekinuli sve diplomatske odnose. A ulje na vatru dodao je, cinici bi rekli – kao i mnogo puta prije – i bivši američki predsjednik Donald Trump.

Razdvaja ih pješčani zid

Zapadna Sahara teritorij je na samom zapadu Afrike, i velik je otprilike kao što je bila socijalistička Jugoslavija, ali u njoj živi 500 tisuća ljudi, nešto manje nego u Crnoj Gori. Do 1975. je bila španjolska kolonija, a zatim se europska država povukla, ali je zemlju okupirao sjeverni susjed Maroko. Kralj Hassan II., otac današnjeg kralja Maroka, poslao je 350 tisuća marokanskih građana, volontera da se nasele na teritorij u manevru danas poznatom po imenu Zeleni marš. No, Polisario se s time nije slagao te je proglasio Saharsku Arapsku Demokratsku Republiku (SADR). Dvije su strane ratovale od sredine sedamdesetih do 1991. kada su potpisale primirje koje je, donekle, opstalo do danas. UN je pomogao sklapanju primirja, ali je i obećao da će pod njegovim patronatom biti raspisan referendum o budućem statusu Zapadne Sahare, ali to se nije dogodilo. Danas Maroko kontrolira 80% teritorija te regije, a 20% drži Polisario. Dvije strane razdvaja 2700 kilometara fronte, koju analitičari The Economista opisuju kao najdulju na svijetu. No, još dojmljivije, između dvije vojske zapravo se nalazi, praktički cijelom duljinom fronte, veliki pješčani zid, poznat kao Berm, koji je sagradio Maroko, navodno kako bi spriječio gerilske napade Polisarija. Jedina svjetska barijera dulja od Berma Veliki je kineski zid.

Do danas nije riješen status Zapadne Sahare, i UN ga smješta među “teritorije koji ne upravljaju sami sobom”, drugim riječima, teritorijima nejasnoga pravnog subjektiviteta. Na toj su listi neki prekomorski teritoriji Sjedinjenih Država, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske, ali Zapadna je Sahara najveći od njih. Neki je nazivaju posljednjom kolonijom Afrike. Bogata je rezervama fosfata, a smještena je i na važnom strateškom mjestu za pomorsku trgovinu i ribarstvo. Sve te resurse uglavnom kontrolira Maroko. U posljednjih godinu dana između marokanskih snaga i Polisarija zabilježeno je više od tisuću incidenata duž Berma, uglavnom

razmjene artiljerijske vatre, prema UN-u. Novinskoj agenciji AP Polisario je potvrdio da je najmanje osam vojnika te fronte ubijeno. No, većina boraca Polisarija uopće se ne nalazi u Zapadnoj Sahari, već u kampovima u Alžiru čekaju trenutak kada će se vratiti u svoju domovinu i pokrenuti rat protiv marokanskih okupatora. Kampovi su postavljeni nakon prošlog rata, a neki su Saharci i rođeni u njima. Alžir ih je smjestio jer podržava borbu Polisarija, između ostalog, kako bi napakostio svojim rivalima u Rabatu.

– Dosta nam je čekanja. Jedino što nam može vratiti domovinu jest ovo – rekao je AP-u jedan borac u alžirskom kampu ciljajući svojim kalašnjikovom. Saharci koji podržavaju Polisario danas su manjina u Zapadnoj Sahari i žive uz marokansku većinu (kojih je 350 tisuća), ali u alžirskim kampovima živi ih više od 170 tisuća. Prije godinu dana lider

Polisarija Brahim Ghali, nezadovoljan statusom quo, jednostrano je proglasio primirje iz 1991. nevažećim i rekao je da njegove trupe ponovno kreću u rat.

– Neće biti ni mira, ni stabilnosti, ni pravednog i trajnog rješenja konflikta Maroka i Saharaca, tako dugo dok Sigurnosno vijeće UN-a ne preuzme odgovornost kako bi čvrsto odgovorilo na agresivne i ekspanzionističke prakse marokanskih okupatora – rekao je Ghani na skupu u kampu u Alžiru. Borbe koje su izbile uglavnom su nižeg intenziteta, ali prijete eksplozijom nasilja, što bi utjecalo na cijelu sjevernu Afriku. Maroko s druge strane poriče da je u njegovoj južnoj provinciji, kako naziva cijeli teritorij zapadne Afrike, izbio rat.

Europa ostaje bez plina

Situaciju je prošle godine zakomplicirala Trumpova administracija koja je priznala Zapadnu Saharu kao dio Maroka, a Rabat je zauzvrat uspostavio diplomatske odnose s Izraelom, američkim saveznikom. Vlada Joea Bidena ipak većinom nije postupala po toj Trumpovoj najavi iako je nije povukla. Ponovno je sve vraćeno na status quo.

Zapadna Sahara također je bila u središtu mini migrantske krize koja je okupirala Europu sredinom godine. Nakon što je Rabat saznao da se šef Polisarija Ghani, najveći protivnik te zemlje, liječi u Španjolskoj, i da Madrid o tomu nije obavijestio Maroko, država je usmjerila deset tisuća migranata u Ceutu. Riječ je o španjolskom autonomnom teritoriju na samom sjeveru Afrike koji graniči s Marokom. Rabat je time htio kazniti Madrid zbog pružanja utočišta Ghaniju, ali madridska policija i vojska uglavnom su ilegalne migrante odmah vratile u Maroko.

Ako ne izbije frontalni rat između marokanske vojske i Polisarija, za budućnost Zapadne Sahare ključan će biti odnos Alžira i Rabata. Kapaciteti Polisarija mnogo su manji od vojske Maroka, zato i računaju na pomoć svojih saveznika. Ponekad se zaboravlja koliko su loši odnosi između Maroka i Alžira, što uglavnom ima veze upravo sa Zapadnom Saharom. Granica između dvije države zatvorena je posljednjih 27 godina, a odnosi su se potpuno raspali u posljednjih nekoliko mjeseci kada je Alžir prekinuo sve diplomatske veze s Rabatom i optužio Maroko da potiče i podržava teroriste koji su ovog ljeta u zemlji podmetnuli požare u kojima je stradalo 90 ljudi. U studenom je nekoliko vozača kamiona iz Alžira ubijeno u Zapadnoj Sahari. Maroko je rekao da nema ništa s tim ubojstvima, ali Alžir je rekao da njihova smrt neće proći bez osvete. Prije tri tjedna zatvorio je plinovod kojim je dostavljao plin u Španjolsku i Portugal preko marokanskog teritorija (time je zatvorio i dotok plina svojim rivalima u Rabatu). Obećao je da će europskim državama plin transferirati putem drugog plinovoda koji ne ide preko Maroka, ali Madrid je zabrinut i pita se čeka li Španjolce hladna zima. Prijelomno pitanje Zapadne Sahare stoga utječe ne samo na Afriku već i na Europu.

Dosta nam je čekanja. Jedino je što nam može vratiti domovinu ovo, govori ratnik Polisarije dok cilja kalašnjikovom

Z. Sahara veličine je bivše SFRJ, ali u njoj živi manje ljudi nego u Crnoj Gori. Svojataju je Maroko i Polisario, iza kojeg stoji Alžir

Svijet

hr-hr

2021-11-29T08:00:00.0000000Z

2021-11-29T08:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/281578063937112

Vecernji List