Večernji list

27. Sa(n)jam knjige u Istri završio je svečanom dodjelom

Počeli smo već, naravno, razmišljati o koncertima i svjesni smo da ovo neće biti projekt koji će se svirački moći svuda odrađivati. Za to će biti potreban poseban setting, mjesta, pozornice, trebat će biti ostvareno na puno većem produkcijskom nivou i sve ćemo pjesme morati ponovno miksati i prilagođavati prostoru gdje ćemo svirati, a trenutno imamo u planu neki koncert na proljeće. Ja bih voljela da to bude pravi audiovizualni događaj, a ne samo da ja pjevam uz neke matrice, već ću i svirati i pjevati live, ali to treba biti i dobro scenografski popraćeno, da sama pozornica bude zanimljiva, možda i uz neke videoprojekcije… Želimo da to bude zaokružena priča i ti koncerti se neće moći raditi ad hoc, ali to mi je sasvim u redu.

Kako ste uspjeli preživjeti onaj prvi val korone i karantenu? Je li ti bilo teško prilagoditi se novom normalnom i životu bez nastupa?

Sva sreća da ja nisam u nekoj od struka, na primjer u zdravstvu, koje su bile jako pogođene. Iako smo i mi glazbenici bili pogođeni ovim i još jesmo nažalost, ali imala sam priliku da taj period iskoristim kao i mnogi drugi, a to je da jednostavno ležim doma, debljam se i doživim taj blaženi rad od kuće. Ne bih htjela ispasti neempatična i znam da je ljudima bilo iznimno teško i utjecalo im je i na mentalno i fizičko zdravlje, no na moju sreću bilo je što sam po prirodi pomalo introvertirana te ne doživljavam problem ako se duže vremena ne viđam s ljudima. Tako da zaista nisam osjetila neku preveliku razliku. A i bila sam pametna pa sam našla posao dva, tri mjeseca prije korone, kao da sam nešto predosjetila - inače bih bila “gladna kruva” - trenutno radim u kreativnoj marketinškoj agenciji kao account manager i copywriter. Na neki način i prestala sam razmišljati o tome kada će doći kraj ove pandemije. Nitko to ne može znati. Kad bude, bit će.

Da nemate “day-job”, mislite li da biste mogli živjeti od glazbe? Kako uopće, kad je o tome riječ, prolaze alternativni glazbenici u Hrvatskoj?

Pa dok se nisam zaposlila, već sam živjela samo od glazbe i to dosta dugo. Nije sad to bio život na visokoj nozi, više je bilo preživljavanje. Jedan mjesec imaš svirke, drugi i treći nemaš, tako da je to bilo poprilično hektično. I tek kad sam se zaposlila upoznala sam čari te sigurnosti svakog mjeseca i da sada imam priliku to napustiti, bilo bi mi jako teško. Ali uvijek sam imala sreće jer imam dobar tim ljudi iza sebe i nisam imala osjećaj da sam izrabljivana, puno sam bolje prošla od nekih mojih kolega za koje znam da su teško živjeli od glazbe. Neko sam vrijeme živjela u uvjerenju da ću se, ako nađem posao, prestati baviti glazbom, da mi taj život od 9 do 17 neće dati prostora da stvaram, da ću biti iscrpljena. I dogodi mi se to, ali istovremeno, kada si pod stresom i imaš puno posla, nekako uspijevaš sve odraditi. Tako da sam si dala još malo vremena da pokušam paralelno imati i posao i glazbeni projekt.

Na sceni ste već osam godina. Iz te perspektive gledano, postoji li nešto što biste napravili drukčije ili nešto što biste poručili mlađoj sebi da ne radi?

Mislim da je moj glazbeni put bio vrlo uzlazan jako brzo. Odmah na početku sam doživjela taj neki veliki uzlet i hype i vrlo dobre rezultate za nekoga iz Hrvatske tko se bavi ovom vrstom glazbe. Ono što bih definitivno napravila drugačije jest da ne bih pustila svojoj glavi da se toliko opterećuje stvarima kojima ne bi trebale biti bitne i koje su me obeshrabrivale na tom putu. Koliko je nešto popraćeno, koliko je ljudi to doživjelo, koliko imaš pregleda na pjesmi… U jednom trenutku statistika je preuzela prevelik značaj i kad se to dogodilo nakon tog velikog početnog uzleta, malo me obeshrabrilo, imala sam i neki otpor prema izdavanju pjesama. Sada to sama sebi više ne bih dopustila. Želim da mi to bude nova praksa, da radim najbolje što mogu i neka se dogodi što se dogodi.

Moramo se prisjetiti trenutka kada steu protestu stali pred povorku Hoda za život. Biste li to danas ponovili?

Nakon što se to dogodilo, rekla sam sama sebi da to više nikada neću napraviti – koliko god mi je bilo drago da smo ukrali malo medijskog prostora takvoj inicijativi i da je bilo više izvještavanja o tome nego o njima. I ovu cijelu priču sam jako brzo zakopala jer nisam htjela dobiti naziv aktivistkinje. Ne zato što ja ne vjerujem u aktivizam i borbu u ono što vjeruješ, već zato što mislim da ja to nisam zaslužila. Poznajem ljude koji se svaki dan bore protiv neke nepravde i svaki dan pišu transparence, članke... Takvi ljudi trebaju dobivati puno veći medijski prostor nego ja, samo jer se bavim glazbom i vidljiva sam u medijima. Pokušavam biti apsolutno realna oko tih stvari i ne želim da to ispadne oportunistički i kao da sam to napravila da bih promovirala svoju glazbu. Trudim se držati politiku i glazbu odvojeno jer ja ni ne pjevam pjesme političke i socijalne tematike i mislim da nema potrebe da vežem jedno uz drugo. Uvijek ću biti na strani pravednog i onog što mislim da je meni svjetonazorski blisko, ali ne želim gurati sebe na taj način.

Memoari Pabla Nerude “Priznajem da sam živio” i naklada Iris Illyrica dobitnici su nagrade “Libar za vajk” ovogodišnjeg 27. sajma knjige u Istri. Među nagrađenim autorima dosad su se našli Miljenko Jergović, Olja Savičević Ivančević, Orhan Pamuk, Ješa Denegri i Maša Kolanović, a ove godine pripala je memoarima Pabla Nerude “Priznajem da sam živio” u nakladi Iris Illyrice.

Kako se navodi u obrazloženju odluke, ovo izuzetno prozno djelo vjerno svjedoči o duhu dvadesetog stoljeća i pjesnikovim razmišljanjima o umjetnosti i poeziji u formi emotivnih zapisa u kojima Neruda iznosi svoja sjećanja od najranijeg djetinjstva do duboke starosti.

Uz ovu nagradu publike, dodijeljena je i nagrada za najčitatelja ili čitateljicu koja nosi ime po dr. Ivi Borovečkom, poznatom pulskom liječniku, radiologu, poliglotu i intelektualcu te jednom od najistaknutijih hrvatskih esperantista zaslužnog za prijevode hrvatske književnosti na ovaj nadnacionalni jezik.

Nagrada uključuje skulpturu i darovni paket knjiga, a dobio ju je Josip Kovačić, apsolvent povijesti i hrvatskoga jezika i književnosti na Sveučilištu Jurja Dobrile, koji se u Pulu doselio iz mjesta Otok pokraj Vinkovaca.

Kultura

hr-hr

2021-11-29T08:00:00.0000000Z

2021-11-29T08:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/281951726091864

Vecernji List