Novi “Top Gun” donosi dašak nostalgije i scene koje vraćaju u “opasnu zonu”

Pogledali smo “Top Gun: Maverick”, koji od ovog tjedna igra u našim kinima i sigurni smo kako je riječ o filmu koji nam vraća vjeru da se još snimaju blockbusteri na kakve smo se naviknuli

Kada se sad već davne 1986. godine originalni “Top Gun” pojavio u kinima, iduće godine američka mornarica imala je čak 500 posto više prijava za postrojbu elitnih pilota u F-14 zrakoplovima. Taj je film bio najbolja propaganda američkoj vojsci, ali i jedan od najvećih blockbustera 80-ih godina, koji je uzdignuo karijeru tada 24-godišnjeg Toma Cruisea. Prošlo je 36 godina, Cruise je danas jedan od najmoćnijih ljudi Hollywooda, a “Top Gun” je dobio svoj nastavak. I to kakav! Rijetki su nastavci filmova koji se mogu pohvaliti da su bolji od originala.

U birano društvo “Kuma 2” i “Aliensa” sada je stigao i “Top Gun: Maverick”, koji od ovog tjedna igra u našim kinima.

Problemi s autoritetom

Ako ste odrastali u 80-ima uz “Top Gun”, nesumnjivo ćete se naježiti već na samom početku kada čujete bezvremenske klasike “Top Gun Anthem” i “Danger Zone”. Dašak nostalgije redatelj Joseph Kosinski fino je upakirao u prekrasne scene u kojima se vraćamo u “opasnu zonu”. Cruiseov Pete Maverick Mitchell danas je test-pilot koji se nije maknuo od čina kapetana i ponovno ima problema s autoritetom. Kada se ogluši na zapovijed i uspije probiti brzinu od 10 maha, dobije poziv da se vrati u Top Gun akademiju kako bi podučavao 12 najboljih američkih pilota. Poziv je stigao zahvaljujući admiralu Tomu Icemanu Kazanskom (Val Kilmer), njegovu rivalu iz prvog dijela, s kojim je kasnije postao prijatelj. Među 12 pilota je i Bradley Rooster Bradshaw (Miles Teller), sin njegova pokojnog pobočnika Nicka Goosea Bradshawa. Maverick se i dalje krivi zbog smrti svog prijatelja pa je pokušavao njegova sina zaštititi od ulaska u pilotsku kabinu. No Rooster je jednostavno predobar pilot, a Maverick shvaća da od skupine rivala mora napraviti ekipu, baš kao što su prije 36 godina bili njegovi prijatelji i on. Naravno, tu je i ljubavna priča, a Kelly McGillis iz prvog dijela sad je zamijenila Jennifer Connelly kao Penny, vlasnica bara u koji zalaze marinci, a koja se samo spominje u prvom dijelu.

”Top Gun: Maverick” film je koji smo čekali godinama, pogotovo posljednje dvije, kada je pandemija opustošila filmsku industriju. To je film koji nam vraća vjeru da se još snimaju blockbusteri na kakve smo se naviknuli, filmovi u kojima je čovjek u prvom planu. Ed Harris u “Mavericku” igra admirala koji u jednom trenutku kaže kako će uskoro dronovi zamijeniti ljude te kako im stoga ljudi neće ni biti potrebni. Baš tako su u Hollywoodu proteklih godina zavladali kompjutorski specijalni efekti, a većina toga snima se ispred zelenog ekrana. “Top Gun: Maverick” prava je stvar, sve je snimano u zraku, u kokpitu aviona F-18. To se najbolje vidi u trenucima kada Cruise leti nadzvučnom brzinom, a gravitacijska sila mu izobliči lice. Takve stvari ne možete dobiti leteći u simulatoru.

Posveta “Ratovima zvijezda”

No za razliku od prvog dijela, Maverick i njegovi momci ne bore se protiv MiG-ova, nego protiv “odmetnute zemlje” koja proizvodi uran. Avioni te zemlje nemaju nikakvih oznaka, a baza im je negdje u snijegu, usred crnogorične šume. Njihov vođa pak ima crnu masku na licu s kojom neodoljivo podsjeća na Dartha Vadera. Slučajno ili ne, Kosinski je tako u “Top Gun” ubacio i posvetu “Ratovima zvijezda”.

Scene leta zaista oduzimaju dah, stoga bi bila prava šteta ovaj film ne gledati u kinu, po mogućnosti u IMAX-u. Uostalom, i sam je Cruise kazao da nikad neće snimati filmove za streaming, nego samo za kino. A ovaj film jedan je od onih koji ćete više puta gledati na velikom platnu, i to s guštom! Baš kao što bi Maverick i Goose rekli: “I feel the need... the need for speed!•