Veliki bazar srce je Teherana, a trgovci su rušili i šaha 1979.

Svaki stanovnik ima pravo tjedno na 60 litara goriva za manje od eura. Želite li kupiti više, naravno da možete, samo što onda oko 60 litara platite 1,80 eura

Čim sletite u Međunarodnu zračnu luku “Imam Homeini” sve predrasude koje imate o toj zemlji nestaju. Velika većina ljudi, pogotovo onih koji dolaze prvi put, na sam spomen Irana vjeruju da u toj zemlji vlada strogi islamski zakon, poput onoga u Saudijskoj Arabiji gdje vas već u zračnoj luci dočeka vjerska policija.

Techno i AC/DC iz auta

Međutim, u Iranu je situacija sasvim drukčija. Prvo što vam upadne u oči, osim ljubaznosti policajaca, brojne su žene zaposlene u zračnoj luci. Odjevene prema islamskom kodeksu odijevanja, moraju imati maramom prekrivenu glavu tako da im se kosa ne može vidjeti, kao i košulju, vestu, ogrtač, kaput... bilo što što pokriva stražnjicu, te hlače dovoljno duge da im ne otkrivaju gležnjeve. Međutim, velika većina njih ima samo ležerno prebačenu maramu na glavi pa im se vidi i više od pola kose, a sve su izuzetno atraktivno i zavodljivo našminkane.

Glavni iranski grad Teheran golem je grad u kojem živi već 20-ak milijuna ljudi. U užem centru grada živi oko osam milijuna ljudi. Smješten je podno vijenaca planina koje ga dijele od Kaspijskog jezera. Vozeći se prema hotelu “Laleh” u automobilu spuštenih prozora zbog temperature koja je već dosezala oko 40 stupnjeva, iznenadilo me treštanje techno-glazbe, a čula se i grupa AC/DC iz jednog od automobila koji su prolazili. Posebno me fascinirala čistoća ulica toga grada kojim dnevno prođu milijunia automobila. Radnici svakodnevno, danju i noću, po nekoliko puta prolaze istim rutama i održavaju grad nevjerojatno čistim. Izišavši na ulicu, dočekao me kaos. Imao sam osjećaj da u cijelom gradu jedino ja poštujem prometne znakove i pravila.

Naime, iako su kazne za prometne prekršaje stroge, prometnih pravila nitko se ne pridržava. Od pet prometnih trakova vozači uspiju napraviti čak sedam, kako se tko uspije gdje ugurati. Za pješaka je prava lutrija prijeći cestu. Iako je na semaforu zeleno, ni jedan vozač ne stane i ne propušta ljude, pa su prisiljeni prelaziti ulicu između automobila i daleko od pješačkih prijelaza jer od njih nemaju nikakve koristi. Posebna su opasnost u prometu motocikli.

Jednostavno se provlače između automobila, nerijetko kojeg i okrznu, ali na to nitko ne obraća pažnju i svi nastavljaju dalje. I dok svijet strepi od mogućih posljedica rata u Ukrajini i poskupljenja namirnica, Iranci takav problem nemaju. Država je odmah dodijelila subvencije na gotovo sve prehrambene proizvode, ulje, brašno, šećer, kruh .... Isto tako, građani dobivaju subvencije i na gorivo. Svaki stanovnik ima pravo tjedno na 60 litara goriva koje uz subvenciju košta manje od jedan euro. Želite li kupiti više, naravno da možete, samo što ćete onda 60 litara platiti 1,80 eura. Iranci žive lagodno unatoč sankcijama koje su im nametnute prije 43 godine.

Prosječna plaća iznosi 300 do 400 eura i na prvi pogled možda izgleda malo, ali u usporedbi s njihovim cijenama, omogućuje im pristojan život. Cijene su na teheranskim bazarima doista niske i stoga ne čudi što su uvijek krcati. Ondje možete naći baš sve, od igle do aviona, sve vrste začina, odjeće, obuće i razne potrepštine za svakodnevni život. Osvježavajuća pića raznih okusa stoje samo dvije kune, a vodu možete dobiti za kunu. Cigarete stoje od pet do osam kuna. Kafići i restorani uvijek su puni tako da se često čeka mjesto. Ručak od repova škampa s gljivama i povrćem stoji oko 30 kuna. Iranci su poznati po hedonizmu. Gotovo svi stanovnici Teherana od četvrtka popodne do nedjelje ujutro odlaze na izlete izvan Teherana.

U Teheranu su najskuplji stanovi. U siromašnijim četvrtima četvorni metar košta oko tisuću do tisuću i pol eura, a u elitnim četvrtima poput Darbanda i Tažriša cijena kvadrata penje se na tri do čak šest tisuća eura.

Iranci smatraju da je veliki bazar u južnom dijelu grada Tažrišu srce Teherana. Ima 10 kilometara natkrivenih uličica i prolaza načičkanih štandovima i malim trgovinama. Iako se procjenjuje da promet teheranskog bazara čini trećinu ukupne trgovine te zemlje, to nikada nije bilo mjesto gdje se samo kupuje i prodaje. Trgovci s bazara uvijek

Ručak od repova škampa s gljivama i povrćem stoji oko 30 kuna. Teheranci od četvrtka popodne do nedjelje ujutro odlaze na izlete