”Na posljednjem katu neba” antologija je bugarske poezije

Ovu jedinstvenu knjigu objavilo je Hrvatsko društvo pisaca, u njoj su stihovi 53 autora, koje su izabrala tri selektora i prevele tri prevoditeljice

Hrvatska je dobila treću antologiju bugarskoga pjesništva. Zasluge za to iznimno izdanje idu Hrvatskom društvu pisaca koje je na nedavno održanom 11. festivalu Stih u regiji predstavilo opsežnu antologiju “Na posljednjem katu neba”, knjigu koja ima čak tri izbornika i tri prevoditeljice, a u njoj je obuhvaćeno pedeset i troje autora.

Dugi periodi bez prijevoda

– U posljednjih 135 godina u Hrvatskoj su objavljene samo dvije antologije u cijelosti posvećene bugarskim pjesnicima, i to “Bugarske pjesme” u prijevodu Augustina Harambašića 1886., prva takva antologija tiskana izvan Bugarske, i “Pregled bugarske poezije 19. i 20. stoljeća” iz 2012. godine u izboru pjesnikinja i znanstvenica Nadežde Zaharieve i Elene Alekove – rekao je Ivan Herceg, urednik knjige “Na posljednjem katu neba” čiji je izlazak u Knjižnicu Bogdana Ogrizovića došlo pozdraviti puno ljubitelja poezije.

Bile su tu i izbornice Silvija Čoleva i Ljudmila Mindova, ali ne i treći izbornik Marin Bodakov koji je iznenada preminuo u Sofiji tijekom rada na knjizi. Prevoditeljska reprezentacija ipak je bila kompletna, a u njoj su bile Ksenija Banović, Ana Vasung i Paula Ćaćić. Svoje je kolegice došla ohrabriti i Marijana Bijelić koja je prevela “Pregled bugarske poezije 19. i 20. stoljeća” koji je prije deset godina objavilo Društvo hrvatskih književnika i u kojem je zastupljeno dvije stotine autora.

Ksenija Banović je u povijesnom pregledu prijevoda bugarske književnosti na hrvatski rekla da su postojali dugi periodu u kojima prijevoda gotovo da i nije bilo. Primjerice, u vrijeme Kraljevine SHS ili nakon Drugog svjetskog rata.

– Vesna Parun je šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća švercala bugarske pjesnike u hrvatsku periodiku, prevodeći ih na hrvatski. Te bi prijevode svakako trebalo skupiti na jednom mjestu – rekla je izbornica

Silvija Čoleva, i sama pjesnikinja i kulturtregerica, te naglasila da je knjiga mogla biti tri puta opsežnija.

Brojna nova imena

– Htjeli smo da antologija bude živa, a ne da stoji po knjižnicama i da je povremeno koriste samo akademici. Nakon pada Berlinskog zida, u Bugarskoj su se pojavila brojna nova imena koja nisu htjela ili nisu mogla pisati i objavljivati prije. Mi smo se u antologiji zadržali na pedeset i tri imena i mislimo da je taj broj zlatna sredina. Devedesete su godine donijele pravi “vodopad” novih zbirki, a najveći dio autora u ovoj antologiji je baš iz devedesetih godina, iako smo uvrstili i neke mlade pjesnike od kojih je u Zagreb trebao doći najmlađi Stefan Ivanov, ali se razbolio. Sada očekujemo da će nakladnici iz Hrvatske iz našeg izbora odabrati pjesnike kojima će objaviti samostalne zbirke – istaknula je Silvija Čoleva.

Druga izbornica Ljudmila Mindova rekla je da su Bugari u vrijeme komunizma slušali Radio Zagreb koji im je bio izlog slobode. U to doba na strane su jezike prevođeni pisci koji su bili u dosluhu s vlastima i za to dobili dozvolu državne sigurnosti.

– Vesna Parun bila je izvrstan i čovjek i pjesnik. Za boravka u Bugarskoj stekla je prijatelje među pjesnicima, profesorima, slikarima, piscima... Dobro je naučila bugarski i ušla je u disidentske krugove, pa mi je drago da smo u ovu antologiju uvrstili i njezine prijatelje Blagu Dimitrovu, Radoja Ralina i Ivana Radoeva. Poezija nam je danas spas i u trenucima kada se nalazimo u zatvoru, bilo metaforičnom, bilo realnom – rekla je Ljudmila Mindova. Stihove je na promociji čitala glumica Jelena Miholjević.

Vesna Parun svojedobno je švercala bugarske pjesnike u našu periodiku. I to zaslužuje knjigu