Nova knjiga: Divlji i raščupani Stonesi protiv finih Beatlesa

U prodaji je dopunjena knjiga u izdanju Večernjaka “Vrijeme je na njihovoj strani – 60 godina Rolling Stonesa” H. Horvata i D. Glavana

Suparništvo Beatlesa i Rolling Stonesa bitno je pridonijelo njihovu medijskom promaknuću u zasebnu klasu, daleko iznad svih konkurenata, izuzev karizmatičnog Boba Dylana. Istini za volju, treba priznati povijesnu istinu o vremenskoj prednosti koja je na strani Beatlesa, kako na britanskom, odnosno američkom, tako poslije i na svjetskom tržištu. Također, valja upozoriti i na teško osporivu činjenicu da je menadžer Stonesa Andrew Loog Oldham u mnogim elementima namjerno gradio javnu predodžbu Rolling Stonesa na principu sučeljavanja s imidžem “dobrih dečki iz Liverpoola”. Rolling Stonesi nisu krili nakanu da za svoj proboj koriste sličnu medijsku strategiju kao i njihovi slavni prethodnici.

Beatle your Rolling Stone hair

– Nemam nikakvih iluzija da možemo biti veći od Beatlesa. Treba shvatiti da su Beatlesi fenomen – izjavio je u svibnju 1966. Brian Jones, a ako je najtaštiji član Rolling Stonesa dao takvu izjavu u trenutku kada su se uspjesi Rolling Stonesa mogli mjeriti s Beatlesima, nema mjesta sumnji da su siromašni zaljubljenici u rhythm and blues na početku karijere maštali o preotimanju čelne pozicije “fantastičnoj četvorci” iz Liverpoola.

Shvativši vrlo brzo da se fenomen kvarteta iz Liverpoola ne može mehanički duplicirati, Oldham i njegovi štićenici počeli su inzistirati na razlikama, a ne sličnostima. Ako su Beatlesi snimili “Roll Over Beethoven” i “Rock and Roll Music” Chucka Berryja, onda su Stonesi bili primorani “iščeprkati” opskurnije Berryjeve skladbe poput “Come On” ili Berryjeve izvedbe tuđih skladbi, poput “Confessin’ the Blues”. Dok su Beatlesi uvijek bili uredno počešljani i u besprijekorno ispeglanim odijelima i kravatama, Rolling Stonesi su zastupali mnogo individualniji stil oblačenja, ispočetka blizak izgledu engleske varijante boemskih “egzistencijalaca”.

– Oni izgledaju poput dječaka koje bi svaka majka koja drži do sebe zatvorila u kupaonicu – opisala je 28. veljače 1964. Judith Simons u Daily Telegraphu, dnevniku konzervativnog svjetonazora, ovaj otvoreni atak na britansko ćudoređe. No Rolling Stonesi – petorica grubih nepočešljanih londonskih glazbenika s ogromnim ustima i blijedim obrazima – ne brinu o mišljenjima majki! Sada kad su Beatlesi

Od ovog tjedna je u prodaji knjiga u izdanju Večernjeg lista. Može se pronaći na kioscima i svim boljim knjižarama po cijeni od 109 kuna

imali dosluh sa svim starosnim slojevima, Rolling Stonesi su se nametnuli kao glas tinejdžera.

Još je izrazitije Oldhamu na ruku išao tekst naslovljen “Beatle your Rolling Stone hair”, što bi u prijevodu značilo “Uredi poput Beatlesa svoju Rolling Stone kosu” objavljen u Daily Mirroru 27. ožujka 1964. godine. U članku je opisan stvarni događaj iz Coventryja gdje je razrednik izbacio jedanaestoricu dječaka s nastave zbog frizura u stilu Rolling Stonesa uz napomenu da se mogu vratiti tek “uredno podšišani kao Beatlesi”. Od brojnih medijskih skandala koji su u javnosti izgradili odmetnički imidž Rolling Stonesa vjerojatno je u najranijoj fazi – dakle, prije učestalih uhićenja zbog posjedovanja i uživanja droga – presudan ipak bio incident koji se dogodio 1. lipnja 1965. kod garaže u Romford Roadu u Stratfordu. Nakon što je prodavač goriva na benzinskoj crpki odbio zamolbu članova Stonesa koji su se željeli poslužiti sanitarnim prostorijama, Bill Wyman, Mick Jagger i Brian Jones demonstrativno su obavili nuždu pored zida garaže i pritom verbalno nedvosmislenim izrazima i popratnim gestama iskazali svoje mišljenje o negostoljubivosti osoblja. Slučaj je završio na sudu i sva trojica optuženih članova Rolling Stonesa osuđena su na novčanu kaznu od po tri funte i namirenje sudskih troškova. Publicitet koji je izazvalo suđenje okupio je mnoštvo adolescenata u sudnici, o čemu je marljivi Oldham redovno izvještavao u svojim obavijestima za tisak.

Razlika između Beatlesa i Rolling Stonesa ne svodi se samo na pitanje “tko je prvi započeo” u čemu je primat četvorke iz Liverpoola izvan svake diskusije, kao ni na pitanje raskuštranosti i počešljanosti, nego se suštinski temelji na različitom glazbenom ukusu i profesionalnoj pretpovijesti. Iako su ih tijekom prve polovice šezdesetih godina mediji prihvaćali kao vodeće predstavnike takozvane beat-glazbe, Beatlesi i Rolling Stonesi svoj su pripravnički glazbenički staž odradili u bitno različitim okolnostima, što je ostavilo dugotrajne posljedice koje su presudno utjecale na stvaranje zasebnih glazbeničkih izraza. Kao što je dobro poznato, Beatlesi su preobrazbu od amaterske u profesionalnu grupu doživjeli u hamburškim krčmama, dok su se Rolling Stonesi kalili u londonskim jazz-klubovima. Uvjeren sam da iz tih različitih glazbenih okruženja proizlaze i doista bitne razlike njihovih estradnih profila, i to ne samo na razini garderobe i povinovanja kodeksima pristojnog ili društveno prihvatljivog ponašanja nego i po stilističkim opredjeljenjima. Publika koja je dolazila u liverpoolski Cavern ili hamburški Star Club očekivala je prvenstveno izvedbe trenutačno popularnih skladbi uz eventualni koloplet rock-klasika, dok je publika pred kojom su izvorno nastupali članovi budućih Rolling Stonesa u Kornerovu Blues Incorporatedu imala gotovo puristički odnos prema tradiciji bluesa, dovodeći ponekad u pitanje čak i rhythm and blues kao njegovu “komercijalnu” izvedenicu.

Ako usporedimo prve albume Beatlesa i Rolling Stonesa, osim bitne činjenice da su Beatlesi od samog početka svoje diskografske aktivnosti više forsirali vlastite skladbe i u tome bitno prednjačili pa su tako svoj prvi album sastavili isključivo od vlastitih skladbi te ga objavili dvije godine prije “Aftermatha” Rolling Stonesa, možemo se uvjeriti u njihove poprilično različite afinitete. Krajnje pojednostavljeno, glazbene naklonosti članova Beatlesa mnogo su bliže bjelačkoj pop i country and western glazbi za razliku od naglašeno “crnog” opredjeljenja Rolling Stonesa.

Najintenzivniji rivalitet

Bez obzira na to što se u većini slučajeva imena Beatlesa i Rolling Stonesa izgovaraju u istom dahu, nepobitno se radi o različitim stilskim opredjeljenjima i karijerama, što neke rigoroznije kritičare navodi čak i na svrstavanje Beatlesa u pop, a Rolling Stonesa u rock-izvođače. Iako je klasifikacija Rolling Stonesa apsolutno ispravna, ovakva strogost prema Beatlesima vjerojatno je pretjerana. Tvrdokorni zastupnici teze o pop-opredjeljenju Beatlesa zanemaruju odnose na svjetskoj estradi u vrijeme prvih istupa Beatlesa kada nije postojalo strogo razdvajanje pop i rock-publike koje je uslijedilo – dobrim dijelom zahvaljujući planetarnom proboju Beatlesa – tek na prijelazu iz šestog u sedmo desetljeće prošlog stoljeća.

Druga polovica šezdesetih godina u kojima je najintenzivnije bio prisutan rivalitet Beatlesa i Rolling Stonesa na takvom “miješanom” tržištu, bila je ujedno i razdoblje najozbiljnije stvaralačke krize Rolling Stonesa, koja je kulminirala 1967. godine. Zaključak se, dakle, upravo nameće – dobri dečki Beatlesi neosporno su odškrinuli vrata kroz koja su nahrupili Rolling Stonesi, no loši dečki svoje su ponajveće uspjehe postizali upravo u trenucima kad su u potpunosti slijedili svoje “crno” nadahnuće, ne obazirući se na podvige svojih čuvenih prethodnika. (autor Darko Glavan)