Država nakon dvije godine sagradila prvu kuću na Banovini

Umjesto da kuću obnovim davno prije potresa, ništa nisam smio dirati, kaže Dražen Vratarić, čija je obitelj dvije godine boravila u kontejneru

U dvorištu Dražena Vratarića (52) iz Dužice, mjesta na pola puta od Siska prema Lekeniku, stoji nova kuća. Prva je to zamjenska kuća koja je izgrađena u sklopu državne obnove nakon potresa krajem 2020., a Dražen ne krije zadovoljstvo što će ubrzo gotovo dvogodišnji boravak u kontejneru zamijeniti svojim novim domom.

Nova Draženova zamjenska montažna kuća na nešto više od 70 četvornih metara ima tri sobe, dvije kupaonice, kuhinju i tu će se smjestiti on, supruga Marija i sin Ivan. Kuća je izgrađena na mjestu stare iz 1889. godine koja se u potresu srušila, umalo zatrpavši Draženovu suprugu i sina. Kuća je bila pod kulturnom zaštitom i kaže Dražen kako mu konzervatori nisu dali ništa ulagati u nju.

– Umjesto da je obnovim davno prije potresa, ništa nisam smio dirati i evo kako je to na kraju završilo – dodaje Dražen. A moglo je završiti i tragično.

Kvalitetna kuća

– Kad je bio potres, ja sam ostao u kući gore, a oni su krenuli bježati te ih je poklopila građa. Supruga je dugo bila u bolnici, ima posljedice ozljeda i danas, a sin je nakon tri dana pušten s liječenja – kazuje nam Dražen dok nas provodi novim domom.

Iako je gradnja umjesto planiranih 120 dana trajala sto dana dulje, on je sada zadovoljan. Kaže kako se uvjerio da je kuća čvrsta, otporna na potrese i kvalitetna.

– I sad bismo mogli ući unutra, čekamo još priključke, ali i čekam namještaj da ubacim unutra. Kako sam bio do sada skoro dvije godine u kontejneru, mogu i još dva mjeseca ako treba dok to ne sredim – dodaje Dražen.

Dražen je od prvog dana nakon potresa bio jako aktivan na prikupljanju dokumentacije. Izradio je odmah bio sve potrebne projekte, sam one prve i platio pa je kuća brzo i uklonjena, još krajem travnja 2021. No, tada je uslijedilo razdoblje čekanja koje ga je nekad dovodilo do ruba živaca.

– Mora se biti aktivan, stalno sam bio na mobitelu, nema koja vrata nisam obišao. Tako sam i jedan dan na mobitelu bio tri i pol sata i jedna mi žena u toj administraciji dala neki broj i rekla da zovem. I ja nazovem i javi se čovjek i pitam koga sam dobio, a on meni – a koga trebate. Ja rekao da trebam bilo koga i on se onda predstavi kao ministar Darko Horvat. Ja rekoh “baš vas i trebam” i kažem mu sve i čujem da on lista neke papire i nađe me i kaže da budem sutra doma da ću potpisati ugovor o zamjenskoj kući – opisuje Dražen svoju situaciju. I doista, sutradan su došli, potpisao je ugovor, a ubrzo počeli i radovi, kao druga kuća na kojoj su radovi gradnje zamjenske kuće uopće i počeli.

– Meni je žao na Banovini ljudi koji nemaju nikoga da to odrađuje, nemoćni su da ikamo krenu, jer vi se morate kretati, ako se ne krećete, ako ne tražite, nosite, pitate, ne ide to. Moraš skakati za tim, ja sam na hrpu vrata kucao i otvorio. A život u kontejneru nije život, uvjeti su grozni i nikakvi – dodaje Vratarić.

Ni sam proces gradnje, dodaje, nije bio bez problema. Iako se krivnja u javnosti baca na izvođače, on svjedoči da nije sve tako, da je bilo i problema s nacrtima same kuće, koje je trebalo mijenjati.

– I to se moralo rješavati. Dođe izvođač, vidi da ne valja, šalje državnom uredu i onda se dalje rješava, mijenja, projektira, što već. Ljudi su to morali u hodu rješavati, prve su to kuće bile, no sad je to sve riješeno, ti nedostaci uklonjeni i kažu izvođači da ide sad brže. Nije to samo da se slažu elementi, ima tu puno posla, tu se stvarno radilo, slojeva je tu puno i čvrsto je to – napominje Dražen Vratarić koji smatra da je rok od 120 dana za gradnju ove kuće, realno, ipak premalen s obzirom na to da izvođači imaju paralelno otvorenih više gradilišta.

No, osim Vratarićeve kuće, završena je ovih dana i jedna na petrinjskom području. Tu je bio drugi izvođač, Jedinstvo iz Krapine, koji ju je počeo graditi 1. travnja i završio prošli tjedan. Vratarićevu kuću gradio je Mipek iz Ivanić-Grada, koji je dovršio Vratarićevu, no nije još uvijek izgradio do kraja prvu kuću koju je počeo – onu u Selima, bračnog para Kucko.

Stalno popravljaju

Goranu i Danijeli Kucko zamjensku montažnu kuću počeli su graditi 3. veljače. Tad smo ih i mi bili obišli i bili su presretni te su rekli kako bi voljeli da je svima stradalima u potresu kao njima, da im se počne graditi kuća. Sada misle drugačije.

– Od mog tadašnjeg optimizma i izjave da želim da svatko bude u našoj koži jer je obnova počela, ovo se sada pretvorilo u to da ne bih želio i ne daj Bože da itko bude u našoj koži. Ovo više nije za normalne ljude, dolaze nam tu svaki drugi dan neki majstori, popravljati, mijenjati. Obećavali su nam da će biti gotovo do 1. lipnja, pa do Dana pobjede i još nije, a kad će, ni oni ne znaju. Sve je puno nedostataka – očajan je Goran dok nam pokazuje ispucale zidove, oštećenja na fasadi, gredu koja priječi ulaz na tavan itd.

– Jedan podizvođač nam je danas došao izmještati bojler jer ga nisu dobro stavili bili i kaže nam da je naša kuća klinika za dječje bolesti na kojoj svi uče liječiti. A očito ne znaju izliječiti, kreče i gletaju osam puta da se ne vide pukotine, a one opet izbiju. Ovo što Paladino i Hanžek pričaju su puste priče, Paladino bi trebao malo više ići na teren vidjeti što se događa, tko radi i kako se radi jer će on morati stajati iza ovih kuća i iza radova – dodaje Goran Kucko čija je supruga Danijela teško ozlijeđena u potresu prilikom urušavanja stare kuće, na mjestu koje se gradi zamjenska.

– Svjesno smo uzeli montažnu kuću, a ne zidanu, da bude čim prije gotovo i da se čim prije uselimo i odmorimo od privremenog smještaja i svega. Bili smo sretni kad se krenulo, ali kako nakon ovolikih popravaka i nedostataka da znam da se neće novi pojaviti sutra, za mjesec ili godinu? – pita se Danijela Kucko. Za sada, skoro četiri mjeseca izvan roka gradnje ni oni ni nadzorni inženjer ne

izvođača.• žele preuzeti kuću od

Ako ne tražite, pitate, ne ide to. Jedan dan na mobitelu sam bio tri i pol sata i dobio broj na koji mi se javio tadašnji ministar Darko Horvat, kaže Vratarić