Giorgia Meloni neće odustati od iredentističkih ciljeva

Čelnik Udruge zadarskih antifašističkih boraca i antifašista Miljenko Letinić: Čudi me neograđivanje službenih talijanskih krugova od stalnog crtanja nekih karata na kojima je Dalmacija u sastavu Italije...

Giorgia Meloni najvjerojatnije će postati prva talijanska premijerka, najdesnije Vlade Italije od Drugog svjetskog rata. Mediji su njezinom izbornom pobjedom u Italiji izvijestili i o njezinu svojatanju Dalmacije i Istre, izjavama protiv Hrvatske tijekom hrvatskog puta u EU. Je li izbor desne Vlade Italije zvono za alarm na hrvatskoj strani Jadrana, napose u Zadru, razgovarali smo s Miljenkom Letinićem, predsjednikom Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Zadra.

Nedavno ste obilježili Maloiški ustanak, koji talijanski desničari spominju sablažnjavajući se nad spomenikom na Ižu, gdje partizan čizmom gazi fašističkog vojnika.

Maloiški ustanak, 26. srpnja 1942. herojski je čin nenaoružanog naroda iz kojeg je progovorio sav bijes zbog terora talijanskih fašista. Neposredan povod za napad na fašiste na brodu “Sofija” bila je zapljena ulja koje su Talijani imali namjeru odvesti. Suočeni s otimačinom, zarobljeni mještani koji su bili na brodu poslušali su naredbu Šime Lukina, sekretara Maloiške partijske organizacije, “Drugovi, razoružajmo fašiste”. Stradao je jedan mještanin, nekoliko fašista, a brod s uljem vraćen. Talijanski fašistički teror bio je razlog zbog kojeg je od ukupno 1287 mještana Iža sudjelovalo u NOB-u, od toga 146 žena. U raznim bitkama poginula su 172 mještana, 30 stanovnika je stradalo od fašističkog terora, a 483 stanovnika su prošla torture koncentracijskog logora.

Upravo ste obilježili i obljetnicu talijanskih zločina nad Hrvatima u logoru Molatu...

Tamo je od 28. lipnja, 1942. godine do 8. rujna 1943. godine boravilo više od 20.000 interniraca, Hrvata, domoljuba, žena, staraca i djece u krajnje nehumanim uvjetima, bez hrane i vode. U 12 improviziranih baraka znalo je biti više od 2500 nesretnika. Što su oni bili krivi? Talijanski fašisti vodili su ih svakodnevno u Zadar brodom u zatvor i na strijeljanje. Zar 1000 poginulih logoraša nije dovoljna opomena na strahote koje su fašisti činili u ovom dijelu Hrvatske?

Za mjesec dana je i obljetnica oslobođenja Zadra od fašističke vlasti. Kako je bilo biti Hrvatom u “talijanskom” Zadru?

Dan kada su, 31. listopada 1944., partizanske oslobodilačke jedinice ušle u napaćeni Zadar, obilježit ćemo proslavom koja će trajati više dana. Kako je u Zadru bilo za vrijeme fašističke okupacije najslikovitije je prikazano u filmu “Zadarski memento”. Teror, paljevina, prisilna asimilacija, zabrana jezika i pisma...

Neosporno je i da je Zadar razoren u savezničkim bombardiranjima, mnogi za to krive Tita…

Bombardiranje Zadra trajalo je od studenog 1943. do listopada 1944. Bačeno je oko 400 tona bombi, Zadar je rušen u više od pedeset navrata s pedesetak bombardera. Stradalo je od 500 do 5000 stanovnika pretežito Talijana jer je od 25.000 stanovnika prije rata većina Hrvata zbog terora napustila grad. Više od 80% objekata je porušeno. Tvrdnje da je Tito naredio bombardiranje Zadra su smiješne. Kako je on mogao zapovijedati savezničkim snagama? Treba vjerovati pričama tadašnjih žitelja po kojima je Zadar bio sekundarna meta napada savezničkih aviona, koji su se vraćali s njemačke fronte i zbog kvara, nevremena... bacali bombe na Zadar.

Ne može se zanemariti ni tragedija mnogih Talijana pa i onih Hrvata koji su i optirali jer nisu htjeli u Jugoslaviju, u komunizam. Možda i 20.000 ljudi grad je napustilo krajem i nakon Drugog svjetskog rata?

Tragediju Talijana isprovocirali su sami Talijani. Tko ih je zvao? Zbog čega su godinama terorizirali stanovništvo? Talijani su više pobili domicilnog stanovništva nego što je njih stradalo. To što jedan dio Hrvata nije prihvatio komunističku vlast pravo je izbora svakog pojedinca, ali puno je manje ljudi odselilo nego što današnji revizionisti tvrde. Sudionici tog povijesnog događaja, tvrde da se drugog dana oslobođenja u Zadar vratilo više od 8000 ljudi, koji su slavili pobjedu i oslobođenje, slobodu i vraćanje hrvatskog jezika i pisma.

Razlikuje li se desna talijanska vlada, buduća talijanska premijerka koja govori o povratku Dalmacije i Istre, od nebuloza s istoka o srpskom moru?

Prijeti nam recesija, nestašice, neimaština. To su razlozi u kojima dio svjetskih ekshibicionista vidi šansu za svoju slavu. U to spada i gospođa Georgia Meloni. Njezine izjave o talijanskoj Istri, Zadru i Dalmaciji nisu ishitrene. One su plod kontinuiteta koji nastavlja talijanska desnica. Desna koalicija na čelu s Meloni neće odustati od iredentističkih ciljeva, ali će se retorika koja je prevladavala u izbornoj kampanji preusmjeriti na ekonomske probleme i odnose s EU. Čudi me neograđivanje službenih talijanskih krugova od stalnog crtanja nekih karata na kojima je Dalmacija u

• sastavu Italije.

Retorika buduće talijanske premijerke iz izborne kampanje preusmjerit će se na ekonomske probleme Italije

Kako je u Zadru bilo za vrijeme fašističke okupacije, najslikovitije je prikazano u filmu “Zadarski memento”