Prof. Hrabar: Treba ispitati jesu li posvojena djeca još u Hrvatskoj

Revizija posvojenja, poručuju pravni stručnjaci, ne podrazumijeva nikakve istrage u smislu kriminalistike, već jednostavno analizu dokumentacije

Žurno zabraniti posvajanja iz zemalja koje nisu potpisnice Haaške konvencije, ispitati sva zasnovana posvajanja djece stranaca i utvrditi jesu li posvojena djeca u Hrvatskoj te jesu li posvajanja bila zakonita po našim i propisima zemlje iz koje je dijete posvojeno, što zapravo znači reviziju svih dosadašnjih posvojenja djece iz inozemstva. Dva su to zaključka, od njih osam, koje se prekjučer donio saborski Odbora za obitelj vezano uz nedavno održanu tematsku raspravu o posvajanju djece iz inozemstva.

Analiza dokumentacije

Prema riječima prof. dr. sc. Dubravke Hrabar s Katedre za obiteljsko pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta, Odbor je nakon stručne rasprave donio jasne zaključke kako bi se rasvijetlila trenutačna situacija nejasnih posvojenja djece iz drugih država, uzimajući u obzir najbolji interes djeteta.

– Kako bi se spriječile daljnje ili moguće manipulacije institutom posvojenja, prijedlog žurne zabrane posvojenja djece iz država koje nisu članice Haaške konvencije o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem smatram dobrim odgovorom na nejasnoće s kojima smo suočeni kao država i pojedinci, osobito oni koji žele posvojiti djecu iz inozemstva. Takvu zabranu imaju i neke druge države, baš kako bi zaštitile djecu i svoje državljane od nelegalnih posvojenja. Jer nelegalno posvojenje nikome dobrohotnom ne smije biti cilj. S obzirom na to da su u međudržavna posvojenja uključena različita državna tijela, dobro je sačiniti protokol u kojem bi se do u pojedinosti razvrstale dužnosti nadležnih tijela, stvorila koordinacija među njima i transparentno naznačile obaveze osoba koje žele posvojiti dijete u inozemstvu. Stoga je jasan i prijedlog u smislu potrebe legalizacije kako domaćih tako i u inozemstvu ishođenih javnih isprava. Priznanje strane sudske odluke uređeno je posebnim propisom kako u odnosu na pretpostavke za zasnivanje međudržavnog posvojenja, jer je riječ o državljanima različitih državljanstava, tako i u odnosu na to da je riječ o izvanparničnom postupku, jasno se određuje stvarna i mjesna nadležnost – kazala je Hrabar dodajući da je potreba legalizacije kongoanskih sudskih odluka bila preduvjet da naš sud razmatra tu odluku i odluči hoće li je priznati, jer je u protivnom isprava mogla biti falsifikat. Potom se osvrnula na – reviziju.

– Postojeća situacija vapi za time da se ispita gdje su djeca koja su postala hrvatski državljani, a to je moguće analizom dokumentacije na temelju koje su ona posvojena, a posvojenje zasnovano u inozemstvu priznato kao ekvivalent postupku zasnivanja koji se događa u Hrvatskoj. To nije oduzimanje djece, već zaštita djece. To nije miješanje države u privatnost, već zaštita onih posvojitelja i njihove posvojene djece koji su legalno prošli kroz postupak posvojenja u inozemstvu i legaliziranu ispravu o posvojenju “unijeli” u pravni poredak Hrvatske kroz institut priznanja strane javne isprave. Onaj tko se tome protivi ili ne razumije o čemu je riječ ili nešto skriva. Svatko tko je u bilo čemu postupao lege artis ne bježi od istine. Štoviše, rekla bih da, ne protiveći se analizi zasnovanih posvojenja kako općenito tako i u pojedinačnim slučajevima, pomaže se da druga nezbrinuta djeca budu posvojena. Dakako, to ne podrazumijeva nikakve istrage u smislu kriminalistike, već jednostavno analizu dokumentacije. Ne vidim zašto bi se netko tko ima poštene namjere tome protivio. Kad bi mene nadležno tijelo tražilo da vidi moj vjenčani list, poreznu prijavu ili zemljišnoknjižni izvadak moje nekretnine, vrlo rado bih ga ustupila. Dakle, vlast postoji da održava red i pravni poredak. U protivnome, svatko čini što želi i imamo anarhiju – istaknula je Hrabar.

Kekin nije željela glasati

Kako je pak Odbor za obitelj svoje zaključke donio na elektroničkoj sjednici, i to tako da je od 13 članova Odbora njih devet glasalo, pri čemu je sedam članova bilo “za” (Vučemilović, Nikolić, Šimunić, Milanović Litre, Bedeković, Jeckov i Murganić), suzdržani su bili Kajtazi i Marić, a Brčić, Budalić, Deur i Kekin nisu glasali, s tim da Kekin nije željela glasati smatrajući da se o zaključcima trebalo raspraviti na redovnoj sjednici, redovni profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu Frane Staničić komentirao je upravo to neglasanje.

– Zastupnici u Saboru izabrani su predstavnici naroda preko kojih taj isti narod ostvaruje vlast. Dakle, Sabor ostvaruje vlast tako što donosi odluke. Odluke se ne mogu donijeti ako se o njima odbije glasati. Dužnost svakoga od 13 članova Odbora bila je da se pojavi, potpomogne rad Odbora sudjelujući u raspravi te glasa o zaključcima, prijedlozima. Pri glasanju, uz “za” i “protiv”, postoji i opcija “suzdržan”, koju bih ukinuo jer “suzdržan” zapravo znači “protiv sam”, ali nemam hrabrosti to reći. Znači, oni koji nisu glasali, bez obzira na razloge, nisu ispunili svoju poslovničku obavezu i nisu postupili u skladu sa zakonom. Reći “odbijam glasati” znači odbiti obaviti ono zbog čega i jesi u Saboru – objasnio je Staničić.