Jakuševčani: Odvajamo otpad, a pod nos nam istresaju smeće cijelog Zagreba

U ZAGREBAČKOM NASELJU POKRAJ NAJVEĆEG ODLAGALIŠTA SMEĆA U HRVATSKOJ OTPAD SE UZORNO PRIKUPLJA, ALI DEPONIJ I DALJE SMRDI

Morate živjeti uz smeće, a svinje su im smrdjele pa su nam ih zabranili i sada smijemo imati samo kokice

Radnici Čistoće u štrajku, kontejneri za plastiku, papir, biootpad i miješani otpad puni smeća, koje se zbog toga odlagalo i oko kontejnera i kanti i to često ne po pravilima razvrstavanja. To su bili prizori po zagrebačkim kvartovima zadnjih dana. Često uz nesnosan smrad danima neodvezenog smeća. Ali takvi prizori česti su na zagrebačkim ulicama i kad nema štrajka u Čistoći. Razvrstavanje otpada u plave, žute, smeđe i crne kontejnere i za to predviđene vrećice baš i ne funkcionira najbolje u hrvatskoj metropoli.

No stanovnici jednog zagrebačkog naselja ozbiljno su shvatili pravila o razvrstavanju i kod njih je zbilja papir u plavim kantama, biootpad u smeđim, plastika u žutim vrećicama, a miješani komunalni otpad u crnim kantama. Kante su im uredno složene u dvorištima, nisu pretrpane. Ali smrad smeća ipak je njihova svakodnevica. Naravno, radi se o naselju Jakuševec poznatom po najvećem brdu i odlagalištu otpada u Hrvatskoj. Prošetali smo ovih dana Jakuševcem i porazgovarali s njegovim stanovnicima o njihovu vječnom problemu života sa smradom s obližnjeg odlagališta, ali i kako bismo provjerili kako se ljudi kojima tuđe smeće već desetljećima zagorčava život odnose prema vlastitom otpadu i razvrstavaju li ga po pravilima. I uvjerili smo se da novi sustav odvajanja i prikupljanja otpada u Jakuševcu funkcionira perfektno. Mogli bi, kako i sami Jakuševčani kažu, biti primjer svima drugima u tome. No muči ih, naravno, smrad s obližnjeg deponija i boli ih nepravda što su im zabranili držati stoku, odnosno svinje i krave jer su se stanovnici obližnjih, novoizgrađenih zgrada žalili da im svinjci i štale smrde!?

– Ne smijemo svinje i krave držati, a smrad njihovog smeća moramo trpit. To je kao da vi sa svojom ženom doma ne smijete spati, a drugi smiju. A Tomašević je zapel na smetlak zastavu da se više ne bu vozilo, a da se vozi opet. Kako bijaše na početku tako bijaše i sad, dragi moj gospon. Kak su god partizani delali, tak i ovi delaju. Ništa se neće promijenit, kak je bilo tad, tak bu i ostalo. Svi vam pričaju za volju dok dojdeju na vlast, kad dojdeju na vlast, onda isto ste bedak kak ste i bili – govori nam Stjepan Tušak, pripadnik već četvrte generacije svoje obitelji u Jakuševcu, kojeg srećemo u njegovu dvorištu. – Otpelal smeće bi sam ja, imam traktor, al bi imal svoje smeće pokraj svojih vrata, a sad imam pokraj svojih vrata smeće cijeloga Zagreba – dodaje. Provodi nas kroz prazne štale gdje su nekad bile krave i bikovi.

– Zabranili su nam prije dvije godine jer su ovi koji su došli u nova naselja rekli da im smrdi. A sad velju da im i dalje smrdi, al sad neće reći da im smrdi smeće – ogorčen je Tuškan. Kokoši smije držati, ali kokota ne jer, veli, onima iz novih naselja smeta njegovo kukurikanje. Sad sadi samo kukuruz i pšenicu, koristi umjetno gnojivo koje ovima iz obližnjih zgrada ne smrdi.

Kaže nam da svi u Jakuševcu odvajaju otpad, imaju i plave i žute vrećice. I plave ZG vrećice dobili su besplatno, a Jakuševčani ne moraju plaćati ni odvoz otpada upravo zbog deponija koji moraju trpjeti. No kako veli Tušek, što im znači to što ne moraju platiti tih 50-ak kuna za odvoz pored ovog smrada.

– Vidite kako fino sortiramo, bolje to radimo nego u gradu. Vidimo mi na televiziji kak oni to rade – hvali se Tuškan dok pokazuje plavu kantu u kojoj je papir. Zbog svega toga osjeti se rezignacija dok govori, a rezigniran je i njegov kum Pavao Bedeković.

– Tu se nema više kaj za reći, nema nade, kakva nada, čemu, nećemo se nikada riješit ovog brda smeća. To će zauvijek ostat tu – govori Pavao BeMi mu na to kažemo da se unatoč svemu tome vidi da uredno odvajaju otpad, na što on odgovara da na kraju sve smeće iz Zagreba dovezu k njima.

– Morate živjet uz smrad smeća, a svinje su im smrdjele. Smrdi najviše ujutro i navečer kad se zrak digne, malo se smiri i s brda se polako spušta. Kad pak sa sjevera puše, onda nema otvaranja prozora. Brdo smeća i dalje raste, otkad je Tomašević došao već je za 10 metara više, ništa nisu napravili, sve je bilo kak je i bilo – bezvoljno kaže Bedeković. Njegova supruga Nada Bedeković uključuje se u razgovor i kaže da se nitko nije od svinje otrovao. – Dolazili su inspektori, za sve smo bili ispravni i septičku smo imali, doma su se pajceki legli, krmače su rasle i zabranili su ih. Sve smo namjestili tim svinjama, i hranu i mješaonu, sve imamo i od toga smo živjeli, znate – žali se Nada Bedeković koja nas također provodi kroz prazne štale i svinjce. Kaže, nekad su imali po 20 svinja i od toga su živjeli. A pored praznih štala uredno su posložene kante za odvajanje otpada.

– Nije zatrpano smećem kao i u gradu, za svako kućanstvo dobili smo po jednu kantu za svaku vrstu – govori nam Nada Bedeković dok podeković. kazuje biootpad u za to predviđenoj kanti. Dodaje da se utorkom i petkom odvozi miješani otpad, a svaku drugu srijedu papir, odnosno plastika. Dok razgovaramo s Jakuševčanima, primjećujemo tišinu. Nema buke grada.

– Di je tišina, nema života i di smrdi, nema života – na to će opet rezignirano Pavao Bedeković. U Jakuševcu, koji ima 600-tinjak stanovnika, puno je Bedekovića koji nisu nužno u rodu. Renata Bedeković je članica vijeća Mjesnog odbora tog naselja, pripada stranci BM365. Većinu u mjesnom odboru pak drži Možemo! pa je i Silvija Mrkonjić, predsjednica Vijeća MO Jakuševec, iz te stranke.

– Situacija u Vijeću MO-a sve je gora i gora. Na sjednicama imamo dizanje tenzija. U dvije godine iz plana malih komunalnih aktivnosti napravili smo jedan uspornik i hidroizolaciju na ovoj terasi jer je propuštala vodu, no nije se napravila dobro pa opet propušta – govori nam Renata Bedeković s kojom smo se našli u prostorijama MO-a. Smatra, dodaje, da vlastodršci u njihovu MO-u nemaju nikakvog osjećaja, da se jednostavno ne snalaze, a ne žele slušati. Napominje da se o odlagalištu u Jakuševcu nisu ni jednom oglasili niti rekli išta o tome. Od samog konstituiranja MO-a tražila je da se izjasne hoće li podržati plan gospodarenja otpadom koji je donesen u prethodnom sazivu. No oni se nisu ni jednom bavili tom temom, dok nije osobno inicirala da o tome rasprave i da čuju njihov zaključak i što su odlučili.

– Jedan jedini put dobili smo zeleno svjetlo da možemo doći, i to u popodnevnim satima na sastanak s dogradonačelnikom Lukom Korlaetom, a gospođa Sandra Benčić javila nam se Zoomom i pričala kako oni to znaju, da će oni to sve napraviti… I vidite što nam se dogodilo: napravili su mini centar za gospodarenje otpadom na servisnom centru u Tišinskoj ulici, izdali su dozvole u roku od tri dana. Pred Božić i Novu godinu, kad ljudi nisu fokusirani na probleme, oni sami sebi izdaju dozvolu da mogu tu glomazni otpad voziti – kaže Renata Bedeković i opisuje kako su dovozili glomazni otpad iz Zagreba na Jakuševec te ga nisu zaštitili raspršivačima vode da prašina od drobljenja tog otpada ne leti okolo po naselju. Kaže da je i sad pod tom nadstrešnicom papir, kad vjetar puhne, taj papir raznosi okolo.

– Ovo ljeto nismo mogli disati od smrada biootpada koji se dovozio iz kućanstava. Dozvola za odlaganje biootpada bila je isključivo za otpad Zrinjevca, dakle za zelenje, granje, travu, a ne za biootpad iz kućanstava. Mi smo to dronom snimili, a nakon toga oni su pokušali odvojiti vrećice od biootpada i ono što su uspjeli učiniti vratili su natrag na kompostanu, a ono što nisu, zatrpali su zemljom. Prijavili smo to inspekciji zaštite okoliša koja je ondje utvrdila 2000 tona više biootpada od dozvoljenih količina koje ima Zrinjevac – objašnjava Bedeković.

Stanovnik Jakuševca Josip Prša na našu opasku kako je naselje besprijekorno čisto, nema pretrpanih kanti, sve je više nego uredno, odgovara da oni na selu znaju što raditi s otpadom kako ga razdvajati.

– Mi smo kulturni, a grad koji je kao civiliziran stvara smeće, generira ga i dovozi ga nama tu, na naša bivša polja. Mi bismo trebali njih školovati, oni bi trebali svi doći k nama zajedno s Tomaševićem da vide kako to treba raditi jer na seoskom gazdinstvu vi trebate iskoristiti sve, nećete se razbacivati, pazit ćete kamo što stavljate, odvajate, razdvajate. A čim dođete tu do prvih zgrada, vidite nemar, to je odlika da ne kažem kojih i kakvih građana, da ne bih koga uvrijedio – govori Prša, a Renata Bedeković dodaje da pozivaju sve da se prošeću po centru Jakuševca da vide kako su mještani prihvatili razdvajanje i da se zaista drže svih pravila i mogu biti uzor svima drugima u tome.

Prša nastavlja da su Jakuševčani oštećeni što se tiče odlaganja otpada u njihovu naselju.

– Što bismo mi trebali onda napraviti, još više zagađivati? Ne, mi smo kao prvo pravilo prihvatili: čini tako da ne praviš drugome probleme, ali nas grad ne doživljava – objašnjava Prša. Svi koji se bore za bolji život i protiv odlagališta u Jakuševcu okupljeni su u Inicijativu za Jakuševec. Prša napominje da su tražili razgovor s gradonačelnikom četiri puta, da su se trudili da se ipak uspostavi neka komunikacija, no od toga zasad ništa.

– Pa nismo mi nekakvi nepoznati ljudi, mi smo ljudi koji žive u jednom naselju koje je izuzetno involvirano u ekološke probleme, naselje smo koje je bombardirano s više tih ekoloških loših stvari od grada. Kao građanin smatrao sam da će neke druge institucije djelovati, podnio sam prijave inspekciji zaštiti okoliša i oni su potvrdili da je sve u redu, da nema ni smrada, a smrad je bio takav da ljudi nisu izlazili iz kuća ne samo ovdje kod nas nego i u Utrini i na Petruševcu. A došao je i gospodin Tomašević i ustvrdio da nema smrada – ogorčen je Prša. Kad je radila kompostana, nastavlja, tu su bili oblaci dima od truleži koju su Jakuševčani morali udisati.

Ratko Bedeković se godinama aktivno kroz politiku borio s problemom odlagališta, sad je izvan politike, ali i dalje se ne miri sa smradom u svom naselju.

– Ako su Zagrepčani za akciju, mi smo sutra za to, ali Zagrepčani će biti za akciju onog momenta kad im smeće bude tjedan dana smrdjelo pod prozorima jer su Zagrepčani, nažalost, inertni. Građani će toga biti svjesni za tri godine kad na odlagalištu više ne bude mjesta, a tad neće biti Tomislava Tomaševića na vlasti. A kad ovdje više ne

bude mjesta, otpad će se voziti na Trg bana Jelačića jer se do tada neće napraviti ništa – ljutit je Ratko Bedeković. Da bi se izgradila sortirnica, objašnjava, treba i tri-četiri godine.

– U inspekciji zaštite okoliša možda ima i čestitih ljudi, ali ja bih je ukinuo jer oni ili ne poznaju materiju kojom se trebaju baviti ili je možda nešto drugo u pitanju, a to drugo moraju institucije ustanoviti. Mi sve više sumnjamo na takve stvari – kaže Ratko Bedeković i pita se po kojem se to propisu biootpad smije odvoziti na odlagalište.

On govori da, kad je drobilica glomaznog otpada stvarala prašinu koja je završavala u plućima Jakuševčana, što, naglašava, itekako šteti ljudskom zdravlju, inspekcija nije našla za shodno utvrditi kolika je koncentracija te prašine i gdje ta prašina završava. To je, dodaje, na koncu u suprotnosti s dozvolom za gospodarenje otpadom koju je Grad Zagreb izdao sam sebi, bez javne rasprave.

– Odgovornost za sve ovo snosi i država koje treba štititi zakone koje je donio Hrvatski sabor. Inspekcija i ministar nadležan za ovu problematiku, kao i Vlada RH moraju se pozabaviti pitanjem Jakuševca, a postavlja se pitanje gdje smo mi u toj priči. U ovom naselju je u zadnjih 20 godina 130 ljudi umrlo od karcinoma, i to pretežno dišnih puteva – upozorava Ratko Bedeković. Ako ih, nastavlja, RH ne bude zaštitila, onda će ići prema Bruxellesu, a ako i EU bude rekao da je sve super, onda je to, kaže, zbogom pameti.

– Onda nam ne preostaje ništa nego da napravimo prosvjed na Trgu bana Jelačića i ispred Sabora, ali za to nam trebaju građani Zagreba, nismo dovoljni mi, ali građanima Zagreba sad je najjednostavnije baciti u kantu otpad. Ali, evo, sad dok je trajao štrajk radnika Čistoće, imali su priliku vidjeti što to znači četiri dana imati smeće pod prozorima – govori Ratko Bedeković. I navodi primjer spalionice za infektivni otpad koja se planira na Rebru.

– Tamo su se ljudi fantastično organizirali i pobunili protiv toga, no ja se bojim da to ne završi meni pod prozorom. Ako RH ne stane iza građana Jakuševca, bojim se da će posljedice biti malo radikalne. Mi smo osuđeni na propast, ako ne dignemo glave, mi ćemo svi koliko nas ovdje ima biti pokojni za 10 godina. Prema tome, naša je dužnost dići glas i reći dosta. Ako država ne poduzme mjere i pogotovo Grad, mi ćemo poduzeti inicijativu pa otpad voziti na Trg bana Jelačića i svetog Marka. Mi nismo dužni više trpjeti ovo što trpimo već 60 godina – govori nam Ratko Bedeković.

Dok nas na rastanku s Jakuševčanima zapuhuje nesnosan smrad s obližnjeg brda smeća, oni gradonačelniku Tomaševiću poručuju da dođe, ako ima hrabrosti, skupljati otpad i po Jakuševcu i da na njihovu primjeru vidi kako se pravilno razdvaja otpad, ali i da se uvjeri u smrad s odlagališta koji se širi naseljem. Inače, pokušali smo o tom smradu i o temi odlagališta Jakuševec razgovarati i s predsjednicom Vijeća MO-a Silvijom Mrkonjić, ali ona nije odgovarala na naše pozive i poruke.