KOŠARKAŠA GODINE BIRA SVE BOLJI MLADI TRENER DINO REPEŠA (30)

pristup poslu, profesionalnost, metodiku rada, kako pripremiti trening i utakmicu. Taj dio trenerskog posla je malo zapostavljen. Treneri danas sve više vole biti “player coaches”, oni koji su dobri s igračima pa se zapostavlja onaj dio koji igračima nije toliko drag. A to su neka obrambena načela koja treba drilati, stalno prolaziti. Danas je to kod mnogih, ajmo ih zagrijati pa neka na treningu igraju, njima je to draže. Možda to na višoj razini i nije toliko potrebno, no na ovoj razini na kojoj ja radim takvi su trenažni “protokoli” neophodni.

Možda otac i ja zamijenimo uloge

Jednom nam je Dino spomenuo da je zbog oca i njegovih trenerskih selidbi promijenio više od 10 škola.

– U vrtić i prvi osnovne sam išao u Turskoj, u drugi u Splitu, u treći osnovne u Zagrebu, u Bologni od četvrtog do šestog razreda, a u Rimu sedmi i osmi. Onda sam u Zagrebu išao u prvi i drugi srednje pa u Trevisu završio srednju školu. Nakon što bih u nekom novom okruženju stekao prijatelje, otac bi rekao da idemo dalje. S vremenom sam to prihvatio pa mi je postalo i zanimljivo to učenje novih jezika. Sada ih govorim šest, nisam ih učio u školama stranih jezika, već sam to u okruženju u kojem sam odrastao. Uz hrvatski, govorim sada i češki, a otprije španjolski, talijanski i francuski koji sam učio kao obvezan na talijanskom sjeveru.

Bi li htio biti pomoćnik ocu?

– Bio sam to jednu sezonu u Cedeviti kada smo osvojili u Hrvatskoj duplu krunu i igrali finale ABA lige. No vrlo rano sam postao glavni trener, s nepunih 26 tako da više nije bilo ni potrebe da nešto skupa radimo. No tko zna, možda zamijenimo uloge pa on meni bude savjetnik. Oko izbora košarkaše godine nije imao potrebe savjetovati se s ocem. Prednost je dao Zupcu.

– Startna je petica u vrlo dobroj NBA momčadi, a potvrda statusa je i novi trogodišnji ugovor koji je potpisao. Njegov trener je shvatio njegove kvalitete pa je odustao od “small balla”, igre s lažnim peticama kojoj mnogi NBA treneri pribjegavaju. Na drugom mjestu mi je Bogdanović, godinama najbolji igrač naše reprezentacije, a ove je godine i lider svoje NBA momčadi. Za Hezonju se povratak u Europu pokazao punim pogotkom. Vrlo radišan igrač koji i u slobodno vrijeme živi košarku. Simon je vrhunski igrač i još bolji čovjek i drago mi je da je odlučio završiti karijeru u Hrvatskoj što bi bilo dobro i da drugi naši internacionalci čine. Peti mi je Jaleen Smith, profesionalac od glave do pete, u reprezentaciji ekstremno motiviran, kao da je rođen u Hrvatskoj.