Ulazak Hrvatske u EU politički je uspjeh u kojem osjećam da sam pomogao, kao zahvala iz Zagreba stigao je lex

radi se o vjerodostojnosti Hrvatske prema sustavu u kojem živi. Moram reći, njegov stav me prenerazio.

SDP će ga podržati za drugi mandat, kaže Peđa Grbin. Mislite li da SDP nema snage i integriteta reći svom nekadašnjem šefu da je u krivu kad je u krivu?

Prije svega, želim SDP-ovcima da traže rješenja koja su bitna za stranku. Za ugled stranke. Ja sam već 2013. – 2015. govorio da se Milanović treba baviti temama Vlade, čiji je bio premijer tada, a stranku da treba prepustiti novoj generaciji. Stranka se nije oslobodila njegova utjecaja, nego je krenula putem gdje se pojedinci ponašaju kao gospodari. A ustvari to sam predbacivao i Milanoviću. Ništa se nije poboljšalo u SDP-u. Samo mogu poželjeti jedno SDP-u: da članstvo nastupi suvereno, da si napravi program, i da bira ljude i predsjedništvo koji služe programu, služe ciljevima SDP-a, a ne da se stalno gleda kroz koju osobu ja mogu spasiti svoju poziciju na sljedećim izborima. Nadam se da će se stranka osloboditi tih principa i da će uspjeti na temelju programa razviti strategiju gdje će sama tražiti ljude da služe programu, rade na ciljevima, a ne da se stvaraju klike koje će se ponašati kao gazde. To je najveći problem. Ali, da se razumijemo, taj problem nema samo SDP.

Kako ocjenjujete današnji HDZ i Andreja Plenkovića? Pod velikim su javnim sumnjama da je stranka ponovo ogrezla u jednom koruptivnom načinu vođenja države.

Premalo znam HDZ-ove strukture, ali sigurno ako jedna stranka ili vlada dođe na loš glas, uvijek je nešto tu, pa makar malo, istine. I Plenković se mora ozbiljno pozabaviti strukturama i određenim ljudima što se tiče njegove Vlade. Tu ima nekoliko ljudi za koje ne vjerujem da baš koriste. Hrvatska ima problema što se tiče stranačkog života, pluralizma. Tu stvarno hrvatsko društvo treba više poraditi. Kojim temama se bavi politika. Mislim da Hrvatska ima strašne mogućnosti, resurse, ima određene simpatije, ima i antipatije, pogotovo kad promatram pojedince u Europskom parlamentu i njihove aktivizme, koji su apsolutno nepotrebni. Ali nije bitno. Na kraju krajeva Hrvatska ima ogromne mogućnosti za uspjeh. Može puno više učiniti nego sada. Zato trebamo stranke koje će se baviti temama budućnosti. I društvo bi trebalo stavljati kriterije drugačije nego što sada.

Predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću predočen je njemačko-francuski plan za normalizaciju odnosa s Kosovom. Hoće li Vučić morati uskoro odlučiti vodi li Srbiju u Europu ili kupuje vrijeme, a zapravo skriveno želi Srbiju u zagrljaju Rusije i Kine?

Često su me pitali što se mijenja u Njemačkoj dolaskom Scholza na vlast i ja sam uvijek govorio da je Njemačka sebi dala zadatak da će jačati demokraciju u Europi. Demokratske procese i demokratske vrijednosti. Što znači i za članice, ali i za one koje su na putu u EU, to je zapadni Balkan. Razlika između Merkel i sada je ta što smo shvatili da mi te zemlje ne možemo demokratizirati stabilokracijom, gdje ćemo jačati postojeće strukture, pa da održavaju mir i stabilnost. To je radila Merkel. Srbi su jako važan faktor na zapadnom Balkanu. Međutim, održavanje Vučića i njegove autokracije, tj. stabilokracije, vodilo je do toga da se nisu rješavali nikakvi problemi. Vučić je prebahato nastupio: ako nećete vi, ima Rusija. Orbán mu je tu pomagao. To je vrijeme prošlo. Prije svega, mi želimo solidarnost, da se solidarizira s nama onaj koji želi s nama ići. Mi smo svjesni činjenice da zemlje mogu ići prema EU samo ako stabiliziramo institucije. Ako počnemo graditi demokratske institucije. Vučić je sada došao u situaciju gdje više nema kamo. Oko njega se više ne okreće ta priča koja kaže da je on jako važan pa ćemo ga održavati, nego: mi možemo i bez Vučića! To mu mora biti jasno. Drugo, Vučić je postao žrtva svoje moći. On je svu moć koncentrirao u sebi i sada nema nikoga preko koga može dijeliti odgovornost. On je sam odgovoran za situaciju u koju je doveo Srbiju. Ja sam prije tri godine u Srbiji u medijima rekao: ne možete sjediti na 2-3 stolice. Srbija se mora odlučiti. Ljutili su se tada na mene kad sam rekao da mi želimo sa Srbijom, ali mi možemo i bez Srbije. Dakle, jasno se mora reći Srbima da su nam bitni, da trebamo faktor stabilnosti, ali da ne želimo bilo kakvu Srbiju. I da ne želimo više tako dalje. Sad Vučić nema kamo. I njemu mora biti jasno da nije dobra situacija u kojoj se nalazi Srbija, a to je da joj nitko više ništa ne vjeruje. Ni u regiji ni oko regije, njima čak ni Rusi ne vjeruju, ni Kinezi. Oni su sitni pijuni kojima se svjetska politika do sada nije ozbiljno bavila. Neka se ne zavaravaju. Isto tako, i cijela regija mora početi drugačije razmišljati. Tu Hrvatska mora odigrati jednu od ključnih uloga. Hrvatska je punopravna članica EU. Hrvatska i Slovenija moraju zajedno graditi most zapadnobalkanskim zemljama. To je ključno za daljnji razvoj Hrvatske. Trebamo se otvoriti i prema Srbiji i prema BiH jer tu je naše prirodno tržište, tu je naša ekonomska snaga. Moramo početi pragmatično razmišljati. Treba riješiti neke stvari iz prošlosti, ali to je prošlost. Neka se time bave oni koji trebaju, ali to nije prioritetno pitanje budućnosti Hrvatske. Za budućnost treba tražiti saveznike, prijatelje među Srbima, među Bošnjacima, među Crnogorcima, Makedoncima, Albancima. Naše prirodno tržište se mora vratiti. To je budućnost Hrvatske. Tu trebamo pametne ljude koji će graditi mostove prema toj regiji. Europa je, zahvaljujući Francuzima i Nijemcima, krenula ozbiljnim putem da se i taj dio zapadnog Balkana integrira u EU, ali ne tako da im se gleda kroz prste, nego da se jačaju institucije. Da se prestane s tim nacionalnim poglavicama voditi razgovore koji ne vode ničemu. Nego da kroz jake institucije te države same rješavaju svoj problem. Isto kao što je to bio slučaj u Hrvatskoj.

Vjerujete da će Vučić i ostali na Balkanu to shvatiti?

Ja njima često govorim: znam što je, vama je problem sindrom Sanader. Znate, u tom trenutku kad pravni sustav profunkcionira, mnogi od vas su u opasnosti da završe pred sudom, za korupciju ili bilo što. Meni je to potpuno jasno. Ali ne može to nitko zaobići. Dakle, pravni sustav, funkcionalne institucije, one će same čistiti negativne elemente i stvarati funkcionalne države koje su jedina opcija za našu zajedničku sigurnost i budućnost. Vučić nema kamo, mora to prihvatiti. Nitko ne traži od Vučića da on sad prizna Kosovo. Nego da se ponaša demokratski i fair play. Krenemo li s izgradnjom institucija i kroz institucije rješavati probleme, onda će Kosovo jednog dana biti članica EU, kao i Srbija. A onda se neke stvari same po sebi rješavaju. Tko danas gleda na spor između Slovenije i Hrvatske oko granice? Tko u Europi zna da postoji spor između Nizozemske i Njemačke oko granice? Mi smo ušli u Schengen i nikoga to ne zanima. Jer su sad kroz Schengen totalno druge teme, kako ćemo ekonomski surađivati i zajednički graditi bolju budućnost.