Večernji list

Ćiru je impresioniralo kad sam mu na pitanje: ‘Što da otvoriš vrata lavljeg kaveza’, odgovorio: ‘Pojeli bi me

bi najponosniji na svijetu.

Tko vam je bio idol u mladosti? Čiji su posteri bili na zidovima vaše dječje sobe?

U to doba nije ih bilo lako nabaviti, tu i tamo bi u reviji Sportske novosti izašao kakav poster Dinamovih nogometaša. Jednom sam kao sedmogodišnjak dobio plavu majicu s grbom i nju sam godinama nosio iako sam je odavno prerastao. Izrezivao sam u to doba iz novina sve o svakom igraču, nekim fasadnim ljepilom lijepio to po zidovima naše sobe, a ljepilo je bilo toliko jako da je uništilo zid. Kako sam odrastao u Bregani, znali smo na sajmištu u Samoboru kupovati lopte od nekih Poljaka, no to nisu bile prve nogometne lopte, već neke loše kopije. I tata je, ne znam kako, jednom donio službenu loptu Prve lige, s kojom su igrali profići. Ta je imala poseban status, s njom mi klinci nismo igrali, nije se ni iznosila kuće! Kako sam u NK Samoboru kao klinac bio golman, impresionirao me Želimir Stinčić. Tata je, istina, govorio da su oni bili susjedi u Lipovečkoj ulici na Trešnjevci, ali ja sam tu priču uzimao s rezervom. Na jednoj prijateljskoj utakmici Dinama i Samobora stajao sam iza gola na kojem je branio Stinčić, skupljao sam lopte, a kad je odlazio u svlačionicu, vidio sam da prilazi mom ocu i pruža mu ruku. E, tu sam bio najponosniji na svijetu na svog oca! Zbog Stinčića sam bio golman, skidao njegove golmanske fore, trudio se braniti poput njega. Obožavao sam i Marjana Vlaka. Pa i danas znam nabrojati ne samo one koji su igrali u šampionskoj generaciji 1982. već i tko je tih dana bio na klupi, od braće Dragičević, Hohnjeca, Brauna...

Kad ste prvi put sami otišli na Dinamovu utakmicu? Sjever ili istok stajanje?

Možda sam bio osmi razred, 13 godina. Sjever. Poslije smo išli na istok stajanje, poseban je to bio osjećaj. Lijepe su to uspomene iz djetinjstva. Uostalom, nema toga tko je danas bliže maksimirskom stadionu od mene, odem nakon posla gotovo na svaku utakmicu. Jednom sam se zatekao u društvu s Miroslavom Ćirom Blaževićem, svi su se već razišli, a nas dvojica smo cijelu noć razgovarali o nogometu i Zoološkom vrtu. Mene je zanimalo sve što sam mogao čuti o slavnoj 1982. godini, a njega je impresioniralo kad sam mu na pitanje: ‘Što bi se dogodilo da otvoriš vrata lavljeg kaveza’, istoga trena odgovorio: ‘Pojeli bi me’. Otada, nadalje, kad god se sretnemo, on veli: ‘Gdje si, kralju lavova?’

Koje dječačke uspomene čuvate iz posjeta Zoološkom vrtu? Svi ih imamo...

Bilo je to tamo sredinom sedamdesetih, vodili su me majka Vera, bake Marija i Anka, a djed Albin fotografirao me, kao i danas svi svoje klince i unuke, na Lavljem mostu. Impresionirali su me slonovi. Djed je kupio kikiriki, a ja sam plašljivo na dlanu pružio kikiriki prema surli. Hranio sam i morske lavove srdelicama koje su se mogle tada kupiti. Danas je hraniti životinje nezamislivo, zabranjeno, no to su bila takva vremena. Sjećam se i kako me uhvatila tuga kad sam kao dijete vidio da su jaguari u maloj nastambi, možda u 30 kvadrata, u prostoru veličine garsonijere. Danas kineski leopardi žive u modernoj nastambi od 250 kvadrata, prostoru poput kakvog penthousea, na što sam ponosan.

Koje ste kućne ljubimce imali?

Živjeli smo u Bregani, prvi pas bio je patuljasti pinč Piki, a imali smo i papigu tigricu Miki. Njega sam učio kako da sjedne i sluša, a tigricu sam učio govoriti. Jednom sam u nekoj grabi pronašao umirućeg štakora, koji je još pokazivao znakove života, pa sam ga donio u kartonskoj kutiji kući, ne bih li ga spasio. Sjećam se da se majka samo primila za glavu. Znao sam napuniti i cijeli mravinjak u staklenku od krastavaca, pustio bih mrave van u svojoj sobi pa bi ih začas bila puna cijela kuća. Nije roditeljima bilo lako sa mnom.

Što su radili vaši roditelji?

I majka i otac bili su stomatolozi. Kad bi se meni pokvario zub, došao bih k njima u Samobor u ambulantu, radili su jedan preko puta drugoga, pa pitao: ‘Tko će mi popraviti zub’, a oni bi se prepucavali: ‘Bude mama, bude tata...’. Na kraju bih sjeo na prvu praznu stolicu i rekao: ‘Sad dođite oboje’. U školi su mislili da, kao dijete zubara, ne smijem žvakati žvakaće gume, pa mene nisu ni nudili (smijeh). Kad si dijete stomatologa, očekuje se da i ti kreneš njihovim putem, no strast za životinjama, od prvih dana, bila je toliko snažna da me nisu ni pokušavali nagovarati da postanem zubar. Za deseti rođendan dobio sam, uz nogometnu loptu, od kumova knjigu ‘Naši kućni ljubimci’, grupe autora s Veterinarskog fakulteta. Teme su bile kinologija, felinologija, uzgoj papiga, hrčaka, akvaristika... Bila je izvanredna! Ta je knjiga išla sa mnom apsolutno svugdje. I u školu, i na trening, i u šumu Već sam tada znao da ću biti veterinar i kinološki sudac, da ću uzgajati čistokrvne pse. Znao sam da su životinje moj život.

Što vas je kao studenta veterine vuklo u Maksimir?

Bio sam demonstrator na biologiji, a profesor mi je bio Đuro Huber, najveći svjetski autoritet za europske divlje zvijeri, risa, vuka i smeđeg medvjeda. Telemetrijski smo pratili medvjede, išli po šumama, terenima, učio sam od velikog znalca, bila su to prekrasna iskustva. Sjećam se dviju medvjedica, sestara Sanje i Ete, kojima je majku udario vlak negdje u Gorskom kotaru, a mi smo ih pronašli. Sanja je otišla u Zoološki vrt u Sarajevo, a Eta te 1990. godine k nama u Zagreb. Medvjedicu Etu, siroče i bebu, hranio sam kao student. A 35 godina poslije, kada sam postao prvi čovjek ZOO-a, prvi tko me dočekao bila je – Eta.

Divlje zvijeri koje su kao siročad došle u Maksimir hranili ste na dudu. Kako je igrati se sa životinjama koje će za koji dan postati opasne?

Nemoćne su, morate im pomoći. Sjetite se tragedije morskog lavića, čija je majka Edit uginula deseti dan nakon okota kada je progutala gumenu zmiju koju joj je neki čudak bacio u bazen. Laviću treba pomoći. Majke nema. Othranili smo i pumu Zvonka, ona je imala tri mjeseca, kao i ris Martin.

Eto, spomenuo sam medvjedića Matiju, koji je pronađen kraj Vrbovskog, majku mu je gotovo sigurno udario automobil, a kad je došao s tri i pol tjedna bio je velik kao štruca kruha, tek je progledao. Njega smo medvjeđim mlijekom u prahu hranili točno svaka dva sata i 20 minuta. U Maksimiru ponajprije se brinemo o divljim životinjama grada Zagreba, ali dolaze nam i sve ostale zaštićene životinje Hrvatske. Njih želimo othraniti tako da se ne vežu za naše timaritelje, već da se mogu vratiti u prirodu.

Jeste li ikad sreli medvjeda u prirodi?

Jesam. Recimo, na Žumberku ili Samoborskom gorju može ih se sresti, što nije neobično. Treba znati da je to u pravilu mužjak star tri godine, kojeg je majka odbacila, jer se mora brinuti o novim mladuncima. A on, sada već veliki medo, traži novi prostor u kojem će nastaviti život. On je tu tek u – prolazu. Medvjedi imaju toliko istančan sluh i njuh da će se udaljiti prije nego što ćete ga vi primijetiti. Do susreta može doći tek ako primjerice medvjedici koja vodi mlade puše jak vjetar u leđa, ako je huk vjetra jak ili jako šušti lišće. Tada se, nađete li se u blizini, treba udaljiti što prije u smjeru iz kojega ste došli. Medvjed će se zaustaviti, pokazati vam da niste dobrodošli, a kad shvati da nemate zle namjere, da se udaljavate, neće ići za vama.

Bojite li se zmija?

Ne. Nijedne se životinje ne bojim. Kraljevski piton neće čovjeka nikad ugristi. To je ono što mi pokušavamo, razbiti ljudima fobiju. Evo, zeleni piton Johan voli u ruke (vadi zmiju iz terarija, pa pokazuje, nap.a). Nije tu riječ o strahu ili hrabrosti, već stručnom poznavanju navika tih životinja. Zmije koje nemaju otrov u čovjeku ne vide plijen, vrlo će vas rijetko napasti. No sa zmijama otrovnicama nema igre, ona će se braniti i ugristi.

Koje se životinje najviše vesele ljudima?

Prstenastorepi lemuri vole posjetitelje. K njima se može ući u nastambu, čak ih i djeca hrane voćem. Popnu im se u krilo, pa zajedno jedu grožđe i jabuke. Zgodno je i to što voće jedu prema količini šećera, prvo će iz posude izabrati ono najslađe, pa manje slatko. Izbirljivi su, ali i dragi.

Po čemu je naš Zoološki vrt poseban u svijetu?

Svijet

hr-hr

2023-02-05T08:00:00.0000000Z

2023-02-05T08:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/282024741412772

Vecernji List