Večernji list

Mogu li se u četiri godine u svim školama stvoriti uvjeti za cjelodnevnu nastavu

Suzana LepanŠtefančić

Ne bi bilo prvi put da u našoj zemlji dobre ideje propadnu zbog loše pripreme ili neadekvatnih predispozicija, a pogotovo kada se, unatoč manjkavostima, te ideje provode pod svaku cijenu, pa ponekad i na “silu”. Nadajmo se da neće tako biti i u slučaju cjelodnevne nastave, za koju se slobodno može reći da je jedna od najvećih promjena u hrvatskom obrazovnom sustavu u posljednjih nekoliko desetljeća. Cilj je tog programa, kako se naglašava, izjednačiti prilike za sve učenike koji će većinu odgojno-obrazovnih aktivnosti obavljati u školi, a vrijeme nakon nastave moći će posvetiti sebi i obitelji. Započinje već na jesen eksperimentalnom provedbom u 50 osnovnih škola u iduće četiri godine, a ideja je da potom zaživi i u širokoj primjeni.

Neizbježno je, pak, pitanje koliko je realno očekivati da će se u četiri godine stvoriti uvjeti za cjelodnevnu nastavu u svim školama kada su razlike među njima goleme. Nemalom je broju škola još uvijek nedostižan san i “obična” jednosmjenska nastava, ponajprije zbog nedostatka prostora, pa kako očekivati da u relativno kratkom roku stvore uvjete za cjelodnevnu nastavu? Zapinjalo je čak i pri uvođenju besplatne školske prehrane jer mnoge škole nemaju kuhinju i blagovaonicu, pa iako im je danas užina besplatna, i dalje ne jedu svi učenici jednako kvalitetno.

Zamislimo da novac i nije problem, odnosno da se škole mogu proširiti i obnoviti sredstvima iz europskih izvora, opet se treba zapitati može li se sve to građevinski odraditi na vrijeme. Naime, ni obnova Banovine i Zagreba praktički još nije počela, a očekuje se da se zahukta idućih mjeseci i godina, što će nesumnjivo upregnuti naš građevinski sektor do krajnjih granica. Hoće li ostati dovoljno operative i za masovniju rekonstrukciju škola?

I prije svega, kako će se svemu tome na brzinu prilagoditi učitelji i profesori? Mnogo je tu pitanja i pune su ruke posla.

Kiksa li se negdje u tom procesu pripreme i uvođenja cjelodnevne nastave, ispaštat će na koncu oni koji to nikako ne bi smjeli – učenici. Bila bi zaista ironija da im promjene koje se uvode kako bi podigle kvalitetu njihova obrazovanja na kraju nanesu štetu. I bilo bi zaista žalosno da novac uložen u taj program bude “bačen u vjetar”. Kao što smo rekli na početku, nadamo se da se to neće dogoditi...

Učenici bi većinu obrazovnih aktivnosti obavljali u školi, a vrijeme nakon nastave mogli bi posvetiti sebi i obitelji

Aktualno

hr-hr

2023-03-27T07:00:00.0000000Z

2023-03-27T07:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/281509345438817

Vecernji List