Ivana Posavec Krivec: Saborski salon treba nazvati po Savki Dabčević Kučar

Zastupnica Socijaldemokrata o inicijativi koju su uputili u saborsku proceduru: Foaje ispred dvorane Ivana Kukuljevića nazvala bih po Milki Trnini

Imena naših istaknutih velikana nosi osam dvorana – Josip Jelačić Bužimski, Ivan Mažuranić, Ivan Kukuljević Sakcinski, Josip Šokčević, Janko Drašković, Eugen Kvaternik, Ante Starčević i Stjepan Radić. Samo novinarska soba nosi ime po istaknutoj književnici i novinarki Mariji Jurić Zagorki. Nedvojbeno je da su hrvatsku političku i kulturnu povijest tijekom niza stoljeća obilježile i mnoge žene. Upravo prije stotinu godina rođena je Savka Dabčević Kučar, jedna od najvećih ličnosti moderne hrvatske povijesti. Bila je hrvatska ekonomistica i političarka, prva žena na čelu Hrvatske kao predsjednica Vlade SR Hrvatske od 1967. do 1969., jedna od ključnih figura hrvatskog proljeća, zagovornica gospodarskih promjena, kao i reforme federacije u smjeru veće samostalnosti i ravnopravnosti nekadašnjih republika. Nakon Karađorđeva, u prosincu 1971., bila je prisiljena podnijeti ostavku na funkciju predsjednice CK SKH, potom je isključena iz SKH, uklonjena s fakulteta i iz javnog života. Početkom 1990. ponovno je ušla u politički život, bila je osnivačica i predsjednica HNS-a te zastupnica u Hrvatskom saboru od 1992. do 1995. Stoga klub Socijaldemokrati podnosi inicijativu da se u povodu Međunarodnog dana žena i stote godišnjice rođenja Savke Dabčević Kučar jednom od salona u Hrvatskom saboru nadjene njezino ime. Sažeti je ovo sadržaj dopisa koji je čelnica zastupničkog kluba Socijaldemokrata Ivana Posavec Krivec 2. ožujka uputila predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću.

Je li vam do danas stigao ikakav odgovor ili naznaka od Jandrokovića da bi se taj vaš prijedlog mogao uvažiti?

Željeli smo da prijedlog ima nadstranačku ideju, da nije ideološki obojen i da bude sagledan iz nacionalne perspektive hrvatske politike jer smatramo da je odabir Savke Dabčević Kučar uistinu reprezentativan za ovakav prijedlog. Štoviše, ona je jedina političarka koja je u kontinuitetu bila poveznica između te borbe za hrvatsku neovisnost i hrvatskog parlamenta, u kojem je i sama bila zastupnica. Zato nismo prejudicirali niti smo tražili, jer to ne bi bilo korektno, da se preimenuju postojeće dvorane, koje nose imena po nekoliko hrvatskih velikana od kojih je svaki imao bitnu ulogu u hrvatskoj povijesti i hrvatskom parlamentarizmu, već smo se orijentirali prema tim slobodnim prostorijama, kojih u Saboru još ima. I to kao početak, zalog za buduća imenovanja jer ima još puno žena koje su ili neotkrivene ili su ostale nevidljive, a čija je uloga izuzetno velika. Nikakav službeni odgovor na prijedlog još nismo dobili. Svoj smo prijedlog doživjeli kao pokretanje rasprave u koju bismo željeli da se uključe svi pa da zajednički vidimo koji su to sljedeći koraci za osnaživanje položaja žena u društvu. Međutim, između redaka dobila sam neke naznake da bi o tome uskoro moglo biti rasprave na sjednici Predsjedništva Hrvatskog sabora.

Rekli ste da u hrvatskoj povijesti postoji još žena koje zaslužuju da njihovim imenima budu nazvane neke prostorije u Saboru. Na koga ste to sve još mislili?

U hrvatskoj povijesti, kulturi i znanosti bilo je velikih žena. Žena koje su bile mecene, koje su svoje ostavštine i uspješne karijere ostvarile izvan Hrvatske i sve to stavile u funkciju promocije Hrvatske, bez obzira na to je li riječ o 19. ili nekom drugom stoljeću. Znači, u tom bi se kontekstu našle žene iz područja kulture, znanosti i drugih područja u odnosu na one iz politike. Ima prekrasnih prostorija u Saboru koji već sutra mogu dobiti njihova imena. Primjerice, ove godine slavimo veliku obljetnicu hrvatske skladateljice Dore Pejačević. O ulozi velike Ivane Brlić Mažuranić u hrvatskoj književnosti ne treba posebno govoriti. Jedino što smo postigli jest da smo u Sabor unijeli ime Marije Jurić Zagorke, po kojoj je nazvana novinarska soba. I to je bilo na inicijativu civilnog sektora i uz veliku podršku tadašnjeg saborskog Odbora za ravnopravnost spolova. To su onda bila tek vrata koja su se otvorila. Ove godine slavimo i 160 godina od rođenja možda najveće operne umjetnice u povijesti Hrvatske Milke Trnine, koja je pjevala na najvećim pozornicama svijeta i bila dvorska pjevačica. Onaj foaje ispred dvorane Ivana Kukuljevića Sakcinskog, čovjeka koji je prvi u Hrvatskom saboru govorio hrvatskim jezikom, gdje stoji klavir, ja već sad vidim kao foaje posvećen nekoj velikoj hrvatskoj umjetnici koja je prepoznata u svijetu, a možda je trenutak da na takav način bude prepoznata i kod kuće. Sve su to simbolične geste koje su zaslužile i velike znanstvenice koje su otkrile razne lijekove i pomogle da znanost ide naprijed tijekom prijašnjih stoljeća. Imamo ih jako puno i Hrvatska na njih mora biti ponosna.

A kako su na tu ideju o Savki reagirali drugi oporbeni klubovi?

Drago mi je da su kolege i kolegice iz drugih klubova prihvatili tu simboličnu ideju, koju smo pokrenuli uoči Međunarodnog dana žena, te su počeli uočavati te “muške” elemente u parlamentu pa time daju i podršku da do promjena i dođe. Uistinu vjerujem da smo zrela generacija hrvatskih političara koja može prerasti te stranačke i ideološke podjele i da zajednički možemo nešto ostaviti kao zalog, što će biti primjer i drugima. Jer lani smo imali prosvjed da se polovina Trga hrvatskih velikana preimenuje u Trg hrvatskih velikanki. Koliko god žene u hrvatskom društvu imale bolji status nego što je to u nizu drugih zemalja, koliko god mi pravo glasa, političkog odlučivanja i sudjelovanja baštinimo uistinu dugo, ima još puno područja u kojima se moramo boriti za ravnopravnost. A ta dosljedna politička ravnopravnost žena u društvu, bez obzira na to ostvarujemo li je kvotama ili je namećemo “zip” sustavom, dobar je put da se sutra osigura manje nasilja u obiteljima, bolja zdravstvena i socijalna skrb za žene... Jer kada su žene u prilici da donose odluke i sudjeluju u njima, one ih grade iz svoga iskustva. To su pokazale vrlo uspješne načelnice u jedinicama lokalne samouprave u Hrvatskoj, gradonačelnice, a počinje se povećavati i broj županica, što je pokazatelj da su žene jednako dobre, ako ne i bolje u odnosu na svoje kolege.