Najmoćnijeg Kineza Partija je odbijala 10 puta

Xi Jinping poslan je na selo kako bi iz prve ruke vidio što znači težak rad, radio je na zemlji, bio mehaničar pa i liječnik

Iako mu je otac bio bliski suradnik Mao Ce-tunga, završio je u zatvoru kada je Xi imao devet godina. Xi je poslan na selo kako bi iz prve ruke vidio što znači težak rad. Poslije je radio na zemlji, bio mehaničar pa i liječnik zadužen za zdravlje seljana

Sjećam se da sam spavao u sobi vašeg sina i da je vaša kći bila vrlo znatiželjna, stalno me nešto ispitivala. Zanimalo ju je koje sam američke filmove gledao, a ja sam joj nabrojio cijelu listu. Najdraži su mi bili “Lovac na jelene”, gdje mi se u pamćenje urezala prekrasna Meryl Streep i, naravno, trilogija “Kum”, koju ponovno pogledam svakih nekoliko godina. Oba jutra pripremili ste obilan doručak, a onda mi govorili da se ne naljutim ako me malo udebljate. Bili ste prvi Amerikanci koje sam upoznao, a kod vas sam prvi put probao i kokice – riječi su kojima se kineski predsjednik Xi Jinping još 2012. godine u američkoj Iowi prisjetio svog prvog posjeta SAD-u 1985. godine.

Živio u sjeni supruge

Tada je kao 32-godišnjak stigao na američki kontinent u sklopu kineske delegacije koja je izučavala poljoprivrednu proizvodnju kako bi neka tehnološka rješenja prekopirala i dovela u samu Kinu. Dva tjedna odsjeo je u kući obitelji Dvorchak, a soba u kojoj je spavao bila je puna igračaka i postera iz “Star Treka”, koji su njihova djeca obožavala. Sam Xi otkrio je tijekom tog posjeta SAD-u 2012. godine, u trenutku kada je još bio

Vjerojatno je uz pomoć oca, iako to, naravno, nigdje nije službeno navedeno, postao partijski šef u provincijama Fujian i Zheijang

Godine 1997., kada su se birali članovi Centralnog komiteta CCP-a, završio je kao 151. na listi, a u CK se biralo 150 ljudi. Odlučeno je da će ipak primiti 151 člana

potpredsjednik Kine, da je pogledao nekoliko epizoda te kultne SF serije, ali da mu se nije svidjela jer općenito nije fan znanstvene fantastike.

Takvih je trivijalnih podataka iz biografije danas možda i najmoćnijeg čovjeka na svijetu malo, iako je riječ o čovjeku fascinantne prošlosti. Rođen je 1953. u kineskoj prijestolnici unutar obitelji revolucionara kao treće od četvero djece. Još kao dijete iskusio je život s privilegijima jer je njegov otac Xi Zhongxun krajem pedesetih i početkom šezdesetih bio zamjenik premijera i ministar propagande Mao Ce-tunga. Današnji kineski predsjednik bio je, dakle, dijete crvene buržoazije, gradom ga je u vrtić vozio osobni vozač. Njegov otac bio je jedan od osnivača kineske Komunističke partije, sudionik Dugog marša s Mao Ce-tungom. Pridružio se kineskim komunistima kad mu je bilo 15 godina. Kao 14-godišnjak je zajedno s prijateljima pokušao otrovati školskog učitelja jer su smatrali da je kontrarevolucionar. Xi Jinpingova majka Qi Xin također je gajila slične ideale, a pohađala je i Marksističku školu komunizma. Ipak, iako je u najranijem djetinjstvu, moglo bi se reći, jeo na “zlatnu žlicu”, sve se promijenilo kad mu je otac završio u zatvoru. Xi je tada imao devet godina.

U idućih pola desetljeća došlo je do nekoliko obrata u vezi sa statusom njegova oca, koji je bio puštan na slobodu, ali i umalo osuđen na smrt, da bi sve završilo tako da je poslan na prisilni rad u jednu od sjevernih kineskih provincija. Xiju se u to vrijeme zbog svega što se događalo ubila starija sestra. Istovremeno je došlo do kulturne revolucije, a mnoga urbana djeca koja su do tada uživala povlašteni status poslana su na selo kako bi iz prve ruke vidjela što znači težak rad. Među njima se našao i Xi, koji je kao tinejdžer završio u selu Liangjiahe unutar provincije Shaanxi, istom onom koje je 1935. poslužilo kao baza revolucionarima Mao Ce-tunga i koje u modernoj Kini ima ulogu gotovo pa svetog mjesta.

Kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih mladi Xi radio je više poslova pa je tako radio na zemlji, bio mehaničar zadužen za popravljanje radnih strojeva pa i liječnik zadužen za zdravlje seljana. Da, Xi je kao jedva punoljetan bio prisiljen biti liječnik iako za to uopće nije bio kvalificiran, što u to doba i nije bila takva rijetkost, a fenomen je poslije postao poznat pod nazivom “bosonogo liječništvo”. Cijelo to vrijeme bio je odvojen od obitelji, a unatoč brojnim molbama da vidi oca, to mu je pošlo za rukom tek pet godina nakon što mu je otac deportiran na prisilni rad. Ipak, iako mu je otac u to doba bio u problemima, to Xija nije spriječilo da se pokuša učlaniti u Komunističku partiju Kine (CCP). Nije ni to, doduše, prošlo glatko, jer su ga odbijali čak deset puta, a sretnim se pokazao 11. pokušaj, kada je napokon primljen. Ipak, proći će još neko vrijeme prije nego što krene putem političkog uzdizanja. U trenutku kad se učlanio u Partiju još je bio zeleni mladić u nekom selu bogu iza nogu u kojem praktički nije bilo ni struje, a otac mu je bio persona non grata. Slučajno ili ne, ni godinu nakon što se učlanio u CCP dopušteno mu je da se vrati u Peking, u kojem je potom, iako su mu već bile 22 godine, upisao Fakultet kemijskog inženjerstva na Sveučilištu Qinghua. Godinu dana poslije umro je Mao Ce-tung, a u Kini su se obitelji poput Xijeve počele osjećati kao da je završila neka vrsta rata. Djeca i roditelji napokon su se mogli ujediniti, ukinuti su prisilni radovi na selima, opet je počela urbanizacija. Kada su počeli puhati novi politički vjetrovi, na slobodu je pušten i Xijev otac, koji je ubrzo zatim postavljen na mjesto zamjenika glavnog tajnika provincije Guangdong. Treba napomenuti da je Guangdong do tada bio poznat kao, da se slobodno izrazimo, “zatucana” provincija koja se protivila ulasku stranog kapitala u nju, baš kao i pojmovima poput marketinga ili poduzetništva. Xijev otac sve je to ubrzo promijenio, a upravo to što je tamo učinio njegov otac Xi Jinpingu postat će neka vrsta uzora u političkom djelovanju, odnosno postavljanju na noge “kapitalizma s kineskim karakteristikama”.

Istovremeno nakon što je njegov otac ponovno počeo politički napredovati, Xi je upoznao svoju prvu suprugu Ke Lingling, kći kineskog ambasadora u Velikoj Britaniji. Ljubav je potrajala nekoliko godina, a na kraju je sve puklo jer je nju otac natjerao da se iz Pekinga preseli u London, ona je molila Xija da dođe s njom, a njemu nije padalo na pamet napustiti Kinu. Upravo u to vrijeme počeo je i Xijev “hod kroz institucije”, koji je potrajao desetljećima. Vjerojatno je uz pomoć oca, iako to, naravno, nigdje nije službeno navedeno, postao partijski šef u provincijama Fujian i Zheijang. Polagano se uspinjao u Partiji, a najvažnije je bilo da se, što je doista rijetkost u sličnim slučajevima, uspio ne zamjeriti praktički nikome. Uz političko guranje oca malo ga je pomazila i sreća kada je uspio postati šef partijske organizacije u Šangaju, što mu je bila odskočna daska za veliki povratak u Peking, u koji je na neki način došao kako bi nadmašio vlastitog oca, ali i osvetio njegov pad. Ipak, nije sve bilo tako čisto s obzirom na to da je 1997. godine, kada su se birali članovi Centralnog komiteta CCP-a, on završio kao 151. na listi, a u CK se biralo 150 ljudi. Mutnim igrama koje do danas nisu sasvim razjašnjene odlučeno je da će se u Centralni komitet te godine ipak primiti 151 član i tako je Xi Jinpingu bio otvoren daljnji put u napredovanju.

Da se na kratko odmaknemo od njegova političkog probitka, točno deset godina prije današnji kineski predsjednik upoznao je suprugu Peng Liyuan. Ona je u to vrijeme bila pjevačica kineskih narodnih pjesama i jedna od najpopularnijih Kineskinja, koju bi na Kinesku novu godinu na malim ekranima gledalo gotovo pola milijarde ljudi. On je dugo živio u njezinoj sjeni, praktički sve do trenutka dok 2013. godine nije postao predsjednikom. Zanimljivo je kako je Peng Liyuan veliki fan američke kulture, nekoliko je puta na svoju ruku sama putovala u SAD, a 2015. godine snimljena je u Kaliforniji kako fotografira “selfije” sa svojim iPhoneom. Bila je tada u posjetu njihovoj kćeri Xi Mingze, koja je pod pseudonimom završila fakultet na prestižnom Harvardu. Kada govorimo o obitelji predsjednika Xija, on je članovima uže obitelji navodno još 2008. naredio da se suzdrže od gomilanja bogatstva, no, koliko je poznato, velik dio njegove bliže obitelji već je dotad stvorio pristojne zalihe. Zašto baš 2008.? Godinu prije tadašnji kineski predsjednik Hu Jiantao doveo ga je u Šangaj da zamijeni čelnika Partije okaljanog korupcijskim skandalom. U strelovitom usponu u samo godinu dana imenovan je kineskim potpredsjednikom, a iako javnost tada još možda nije vjerovala da će jedan, gotovo pa anonimac, zasjesti na mjesto šefa jedne od najmoćnijih država svijeta, njemu je to očito već tada bilo jasno. Kad je 2010. imenovan potpredsjednikom središnje vojne komisije, nije bilo više nikakvih upitnika. Na 18. kongresu KP Kine 2012. godine imenovan je njezinim glavnim tajnikom i prvim čovjekom politbiroa stalnog partijskog odbora, najužim tijelom vlasti u Kini, a u ožujku 2013. zasjeo je na mjesto šefa države.

Misao upisana u ustav

Prije deset godina malo se znalo o Xiju, svi tekstovi iz tog doba koji se o njemu daju naći na internetu vrte praktički nekoliko istih rečenica iz njegove biografije. No deset godina poslije čini se da je Xijev autoritet neupitan, a njegova moć bez premca. Tijekom 2018. godine Xi Jinpingova misao o socijalizmu s kineskim obilježjima za novo doba upisana je u kineski ustav. Možda zvuči kao prevelik zalogaj, ali ideologija nazvana po njemu bilo je nešto što je zacementiralo Xijevo naslijeđe. Prije Xija, samo je predsjednik Mao imao takav utjecaj. Čak je i Deng Xiaoping, poznat kao arhitekt modernizacije Kine, imao samo “teoriju” pod svojim imenom, dok neposredni Xijevi prethodnici Jiang Zemin i Hu Jintao nisu imali nikakvu misao ili teoriju vezanu za svoja imena. Diskutabilno je što točno Xijeve misli znače, ali to nije poanta, kažu analitičari, radi se o demonstraciji moći. Xijeva misao ponajprije je usmjerena na jačanje Xijeva legitimiteta i moći iznad bilo koga drugoga u Partiji i zemlji. To je dio novog kulta ličnosti koji povezuje Xija ne samo s Maom nego i s najslavnijim i najuspješnijim kineskim carevima. Deseci sveučilišta i institucija, uključujući prestižno Sveučilište u Pekingu i Sveučilište Tsinghua, postavili su istraživačke centre pod Xijevim imenom. Xi vjeruje da ima ispravnu ideologiju i da je svi moraju prihvatiti. Kad god je Mao zauzeo neki politički stav, svi ostali morali su stati iza njega, a danas to vrijedi i za Xija.