Eurokazov “Novi Sotona” na sceni Gorgone u MSU

Predstava je spoj romana Estonca A. H. Tammsaarea i dramatičara Josipa Kosora

šava kako je jako važno da publika shvati da su “Rastanci” velikim dijelom mašta, velika ljubavna priča koju je napisala Mani, ali ne i dio Manine autobiografije, iako su, naravno, mnogi u glavnim junacima – vječnim ljubavnicima koji u romanu nose imena Luz i Luv – u trenutku izlaska romana prepoznali upravo Mani i njezina supruga, poznatog i cijenjenog slikara i filmskog scenografa Željka Senečića. No Anastasija Jankovska kaže da joj je u radu na predstavi dragocjena bila baš svaka priča o Mani.

– Kada se pročulo da ću režirati “Rastanke”, jako puno ljudi imalo je potrebu doći i opisati mi svoje susrete s Mani, uspomene koje nose o njoj. To mi je bilo vrlo dragocjeno, baš kao što mi je najdragocjenija bila pomoć članova njezine obitelji, kćeri Katje i unuka Jakova – govori redateljica riječke predstave za koju vlada veliki interes.

Roman “Rastanci” za riječku je kazališnu scenu adaptirao i dramatizirao Elvis Bošnjak, stalni suradnik Anastasje Jankovske, a ona mi kroz smijeh otkriva da se baš pošteno naradio, jer sada su na šestoj ili sedmoj verziji priče. Objašnjava redateljica kako je lako bilo izabrati najzanimljivije dijelove romana, one koji najbolje dočaravaju tu životnu priču o dvoje ljudi čija ljubav pomiče granice, ali tada su te “djeliće” slagali i preslagivali, sve u velikoj želji da gledateljima najbolje dočaraju njihovu ljubav, ali i u nastojanju da stvore kazališno djelo kojim bi i sama Mani bila zadovoljna. Pitam je stoga kako je pronašla svoje glavne junake, glumce koji tumače uloge Luz i Luva, a ona govori:

– Tanja Smoje idealna je glumica za ovu ulogu i ona se za Luz nametnula na početku rada na predstavi. Ne mogu dovoljno ni naglasiti koliko sam sretna što je imam u ovom projektu. No dugo smo tragali za glumcem koji će biti njezin Luv, istinski partner. Željela sam glumca koji je “frajer” u trenutku kada stupi na scenu i jako sam sretna što sam ga pronašla u Janku Popoviću Volariću. On je čudesan glumac koji me svakog dana iznenađuje načinom na koji radi, a još više činjenicom da je posve lišen onog čuvenog glumačkog ega. I sigurna sam da će u predstavi biti i te kako vidljiva divna kemija koja vlada između Tanje i Janka, koju su njih dvoje postigli već na prvoj probi, jer baš to je ona opipljiva kemija kakvu svaka kazališna predstava koja se bavi temom velike ljubavi mora imati – kaže Anastasija Jankovska.

Redateljica citira glavnu junakinju romana i predstave koja na pitanje “što vam je u životu najvažnije?” bez imalo oklijevanja odgovara: “Ljubav!”, a tu je i ona sama pronašla svoj glavni motiv za bavljenje režijom, jer kaže da je u prvom redu zanimaju predstave koje otkrivaju sve nijanse i slojeve ljubavi. Otkrila nam je i to da joj je to koliko su Tanja Smoje i Janko Popović Volarić idealan spoj za ovu predstavu bilo jasno na prvoj čitačkoj probi, koju su odradili samo njih troje, i to pomalo “gerilski”, u Tanjinoj zagrebačkoj kuhinji. Ova je glumica, naime, do sada svoj život dijelila na Rijeku i Zagreb, a kako zbog privatnih razloga odlazi iz Rijeke i riječkog HNK, upravo će joj uloga u “Rastancima” biti posljednja na riječkoj sceni. Barem za neko vrijeme.

Uz to dvoje glumaca na sceni “Rastanaka” je i veliki glumački ansambl, a među njima su tako i Jelena Lopatić, Damir Orlić, Leonora Surian Popov, Denis Brižić, Romina Tonković, Đeni Sanković, Jasmin Mekić, Ana Marija Brđanović, Mario Jovev, Ivna Bruck, Ivano Ozretić, Kim Končar...

Redateljica kaže da će u sceni filmskog seta taj ansambl biti još veći, jer kako je glavni junak poznati filmski scenograf, tehničko osoblje predstave, poput inspicijentice, šminkerica... “glumi” osoblje na tom setu. Od autorske ekipe ona posebno izdvaja gruzijskog skladatelja Grišu Levčenka, koji je za predstavu napisao glazbu u kojoj koristi i jednu pjesmu Arsen Dedića. Glazba je, kaže Jankovska, toliko čarobna, da je sada svi iz ekipe žele snimiti i imati “za po doma”. Kaže i kako je veliki posao stavila na pleća Merite Ćopo, koja je za “Rastanke” kreirala i kostime i scenu, a za Pravdana Devlahovića, koji radi scenski pokret, koji je u predstavi jako važan jer posebno dobro dočarava sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća, kaže da je ne samo idealan već najdivniji čovjek za taj posao. Oblikovatelj svjetla je Dalibor Fugošić, a autor videoprojekcija Martin Šatović.

I baš kao što je za predstavu važna glazba, važan je i film, jer glavna junakinja priče je, za razliku od Mani, filmska, a ne kazališna kritičarka pa su tako kroz predstavu “posijani” prizori nekih od najvećih ljubavnih filmova tog doba, u prvom redu iz filma “Jedan čovjek i jedna žena” Claudea Leloucha, za koji i Jankovska kaže da ga obožava. I tako nas priča o ljubavnim filmovima dovodi do još jedne teme koja je bila izuzetno važna Mani Gotovac, a to je razbijanje tabua o tome da je strastvena i seksualna ljubav samo (i isključivo) za ljude mlađih godina.

– Naravno, baš to je njoj bilo važno, a to se vidi upravo iz ovog njezina posljednjeg romana. Zato mi priču i počinjemo s njezina kraja, koji se događa 2018. godine, kada Luv umire. Iz činjenice da je njihova ljubav jaka i nakon toliko godina jasno je da je ovo priča o ljubavi koja nadilazi sve granice – kaže redateljica uz šarmantan osmijeh i želju da se baš takva ljubav dogodi svakome od nas.

Želje smo obje imale i oko što žurnijeg gostovanja “Rastanaka” u Zagrebu, a redateljica kaže da se nada da će najnovija dramska predstava iz Rijeke u HNK Zagreb stići vrlo brzo, jer sve je intenzivnija suradnja zagrebačkog i riječkog HNK, u sklopu projekta Konzorcija hrvatskih nacionalnih kazališta.

Mani Gotovac objavila je devet knjiga, a u romanu “Rastanci” opisala je ljubav, kako je sama Mani to formulirala, prosječne novinarke i prosječnog slikara u razdoblju između 1974. i 2018. godine. Mani je rođena u Splitu 1939. godine, a u rodnom gradu bila je i intendantica tamošnjeg nacionalnog kazališta, i to od 1998. pa do 2002. godine. Nakon toga postaje i intendantica u Rijeci, o čemu je ostavila i dosta zanimljivih proznih zapisa. Uz knjige teatroloških eseja, objavila je i nekoliko autobiografskih romana iz ciklusa “Fališ mi”, knjigu zapisa iz života i kazališta “Ma koji život, ma koji teatar” i romane “Snebivaš me” i “Ćutim te” te roman “Rastanci”.

Roman “Rastanci” posljednji je roman Mani Gotovac i beskompromisna knjiga o ljubavi

Zagrebački Eurokaz priprema novu premijeru. Riječ je o predstavi “Novi Sotona”, koprodukciji s kazalištem Vaba Lava iz Tallinna i estonskom produkcijskom kućom R.A.A.A.M., koja će u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti u Zagrebu na njegovoj sceni Gorgona premijerno biti izvedena 31. ožujka. “Novi Sotona” spoj je romana estonskog klasika Antona Hansena Tammsaarea “Nevolje novog Sotone” i drame Josipa Kosora “Požar strasti”, a režira je Branko Brezovec.

Sotona i poštenje

”Ova predstava, kao i u svim Brezovčevim radovima, dodiruje nekoliko čak disparatnih tema, a motivi se, uz njih, bore za ravnopravan status, ali jedna nameće svoj prostor: je li ljudski život grijeh ili greška? Možemo li ili moramo? Smijemo li voljeti svoje želje? Kako je sa Spasom i tko su njegove figure? Tammsaareov roman, osim ambijentalnom približenošću, ponavljanjem motiva, na neki nesmiljen, gotovo transcendentan način zapanjujuće surađuje s Kosorovom dramom. Sve ono što se u Kosorovoj drami čini kao trijumf manjka i ritualne, tajnovite zavodljivosti, nietzscheanske prijepisnosti, u Tammsaareovu romanu se dezavuira, denuncira, ali i filozofski usustavljuje i teološki pojednostavljuje, pauperizira. Tammsaareovi likovi lakše zapadaju u životnu propusnost, dok Kosorovi računaju na mističnu otežalost i netipičnu osnovu”, ističu iz Eurokaza.

”Sotona se spušta na Zemlju prema naputku nebeskih sila i uprave, ali ne da bi uništio svijet, već da bi poštenim radom i moralnim životom zaslužio spasenje. Uspije li Sotoni postati pošten smrtnik, potvrdit će se da Bog nije pogriješio u svojoj kreaciji Univerzuma, već je čovjek taj koji živi grešno. A ako je tako, onda je pravo i dužnost Neba ljudske duše ekspedirati u Pakao. No hoće li Sotona uspjeti?”, pitanje je koje publici postavlja ova predstava Branka Brezovca, koji uz Gordanu Vnuk potpisuje i adaptaciju teksta. Glazba je povjerena Stanku Juzbašiću, scena Ivani Knez, a kostimi Suzani Brezovec. Za svjetlo je zadužen Tomislav Maglečić, ton je odradio Gregor Tomljenović, dok su likovne intervencije djelo Marte Crnobrnje.

Glumački ansambl

Raskošan glumački ansambl predvodi Ognen Drangovski u ulozi Ilarije Šalića, Paško Vukasović kao njegov sin Ilja te Suzana Brezovec, koja je utjelovila njegovu ženu Maru. Ena Jagec igra Iljinu djevojku Ružu, Frano Mašković Gušu Rigalina i šumara, a Borna Baletić Čergaša i Sv. Petra. Ostatak glumačke ekipe čine Lorenzo Raušević, Siniša Miletić, Damian Humski...

Redatelj Branko Brezovec režira predstavu, ali potpisuje i adaptaciju tekstova uz Gordanu Vnuk