Je li zaslužio prolaznu ocjenu

Na zadnjoj se štengi penezi broje, a on ih pred sobom ima najmanje još 730. Isti ih je broj, doduše, i prošao, i to – dan za danom, u crnim tenisicama; Adidas ili Vans. Ta dva para “patika” ima, objašnjavao je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević kad je onomad promatrače prenuo pa zaprepastio izborom obuće za HNK u povodu Dana državnosti, a onda i za Pantovčak kad je dolazio Emmanuel Macron. Ovog utorka šokirao nas je kad je za Dan Grada Zagreba napravio presedan i obuo sportske cipele, no već sutradan vratio se svojim crnim “tenkama”. Prošetao se njima i Zagreb Prideom, kao prvi gradonačelnik metropole ikad, otišao na komemoraciju za obitelj Zec, pohodio Trnjanske kresove, s radnicima Čistoće išao pregledati kontejnere nakon štrajka koji ga je zatekao prije dva mjeseca, a došetao je u njima i do Maksimira za Prvi maj, na radničko-slavljenički meni dodao štrukle, ali dijeljenje graha prepustio drugima. Nosile su ga omiljene tenisice i na Dinamo – Chelsea, u obilazak dežurnih službi na Novu godinu, ali i na manifestaciju Dojdi osmaš na Zrinjevcu, gdje su mu učenice Škole za medicinske sestre Mlinarska u ruke turnule bebu, da provjeri malo kako je to biti primalja. Strpljivo je čekao upute kako lutki pravilno pridržati glavu, smijao se, možda zbog same situacije, a možda ga je “bocnula” i ironija jer glavu “iznad vode” pokušava držati i Zagrebu. Koliko je u tome uspio u prvoj polovici svog mandata, koju su uglavnom obilježile dvije sintagme; kosturi iz ormara i poskupljenje, prepustit ćemo na ocjenu stručnjacima, mi ćemo prvo na poteze i događaje koji su obilježili proteklih 730 dana, svojevrsnom kronologijom s naglaskom na ključno.

Prije svega, zavirili smo gradonačelniku u imovinsku karticu, koja je ostala otprilike ista kao i prije dvije godine. Stan na Trešnjevci, Volvo, plaća koja je i dalje nešto veća od 17 tisuća kuna, odnosno 2300 eura, ali sasvim dovoljna, čini se, da se ponešto ostavi sa strane. Ušparao je Tomašević, od stupanja na dužnost, deset tisuća eura, a još jedna promjena u kartici štednja je njegove supruge koja je narasla s 5300 na, također, 10 tisuća eura. Oboje su, stoji u napomenama, odvajali od svojih prihoda. Ali nije samo osobna štednja zanimala gradonačelnika u protekla 24 mjeseca, “kresalo” se i na gradskoj razini. Dosadašnju vladavinu svakako je obilježio pokušaj ukidanja mjere roditelj odgojitelj, što još uvijek nije u potpunosti uspjelo jer odmah prvi pokušaj Upravni je sud vratio “na popravak”, a trenutačno se njome bave ustavni suci.

Išlo se ka tome, rečeno je, kako bi se namaknuo novac za izgradnju vrtića. Niknuo je dosad jedan jedini, niče ih još pet, ali ukupan plan postoji za njih 22. Otpuštanja u Holdingu i sistematizacija radnih mjesta uz stalan posao agencijskim radnicima, skandali u bolnici Sveti Duh, smanjivanje broja gradskih ureda, svađa pa mirenje sa SDP-om, propusti u pokušaju “kidanja veza” s C.I.O.S.om i kod dizanja cijena vode, pa onda, konačno, i novi način naplate odvoza otpada s polemikama oko vrećica, nedostatka infrastrukture, boksevima i podzemnim spremnicima obilježili su dvije godine vlasti Tomislava Tomaševića, a da nam se ne prigovori da ističemo negativno, ne idemo dalje dok ne izdvojimo uspjehe kojima su se sami gradski oci pohvalili. Ono čime se ponosi, ekipa na čelu grada detaljno je pobrojila na internetskoj stranici stranke Možemo!. I ima toga, ne može se tu ništa spočitnuti, osim možda da je dobar dio napisanog tek nešto što će slijediti u razdoblju pred nama. Zato je to, objašnjavaju nam u Gradskoj upravi, jer prve dvije godine mandata više-manje pripreme su za projekte koji će se tek vidjeti u druge dvije. Pošteno. Ono što se vidi već sada jest Holding u plusu, prvi put nakon 2019., gradski proračun u suficitu koji je ostvaren kroz “uštede na plaćama, racionalizacijom troškova te većim priljevom sredstava iz EU fondova – 230 milijuna kuna više nego u 2021. godini”.

– To predstavlja najbolji rezultat poslovanja Grada u više od 20 godina! – podičili su se gradonačelnik i njegovi zamjenici Danijela Dolenec i Luka Korlaet pa na popis postignuća dodali još i šest cjelovito obnovljenih škola, istaknuvši da je prvi u potpunosti obnovljeni objekt od potresa upravo u Zagrebu, a nisu propustili ni otpad, kojeg na Jakuševac, kažu, dolazi 33 posto manje.

– Nije bilo lako, ali nismo ni očekivali da će biti, s praznom blagajnom, zaduženim gradom, podinvestiranim ustanovama, ogromnim kašnjenjima u plaćanjima ustanovama i dobavljačima... U dvije godine uspjeli smo stabilizirati proračun i financije, kreditni rejting dvaput je rastao, što su objektivni pokazatelji, a ne nečiji dojmovi, apsorpcija europskih sredstava u dvije godine je udvostručena. Ojačali smo prihode grada, dobro upravljamo troškovima, napravili smo razvojni proračun, vide se investicije, ne samo u vrtiće i škole već i u kulturne institucije, sportsku infrastrukturu, zdravstvo... Oporavili smo grad koji je bio u jako teškom stanju. Puno toga napravljeno je “ispod haube”, ali sad je vidljivo. U 2023. se rezultati vide sve više i idemo naprijed punim jedrima – navela nam je uspjehe dogradonačelnica Danijela Dolenec. Nabrojila je još čitav niz toga. Među ostalim, nema više, kako je kazala, korupcijskih afera, a ulažu i u mlade...

– Pokrenuli smo program za poboljšanje stanja deficitarnih zanimanja. Broj prijava na stipendije je porastao, time motiviramo mlade da se možda jednog dana zaposle i u Gradu, koji je postao poslodavac za sve koji žele raditi. Napravili smo i iskorake u obrazovanju, programima građanskog odgoja, ulažemo u obrazovanje i stipendije učenika pripadnika romske nacionalne manjine i onih slabijeg imovinskog statusa, kao i u mentalno zdravlje mladih. Uložili smo i u bolje uvjete rada, kolektivni su ugovori potpisani ne samo u Holdingu i ZET-u već i u vrtićima te drugim gradskim ustanovama – izdvaja još neke uspjehe dogradonačelnica te najavljuje nove investicije u spomenuto. U prve dvije godine, dodaje, nisu se libili povući ni teške poteze, i to na samom početku mandata, domeće.

– Političarima se savjetuje da najprije naprave najteže stvari, no malo tko posluša taj savjet. Mi jesmo. To se tiče restrukturiranja Holdinga, novog modela odvoza otpada, koji je postigao dobre rezultate u kratkom roku, usprkos oporbi koja je prognozirala napuljski scenarij, te odluke o ukidanju mjere roditelj odgojitelj, koju smo stavili na dnevni red Skupštine dva mjeseca nakon preuzimanja vlasti. Mi imamo konzervativnu i bojažljivu opoziciju koja tvrdi da su promjene nemoguće, no mi ih svejedno provodimo – ističe ona. Dio toga Tomašević i njegovi zamjenici najavljivali su još u kampanji iako, treba reći, za dio obećanja još čekamo realizaciju. No vratimo se malo u proljeće 2021.

Zagrebačka kampanja traje, a Tomislav Tomašević očiti je favorit. Svima je drag, Zagreb je željan promje

ne, itekako zna to i sam današnji gradonačelnik pa između dva kruga izbora narodu veselo otkriva odakle mu nadimak Senf, a njegovu psu ime Boško, zašto bi svi trebali pročitati “Junake Pavlove ulice”, što je posljednje skuhao i zašto su to bila pečena jaja te zašto njegova supruga Iva ne voli pozornost javnosti. Stiže promjena, najavljivao je, a gradska će se vlast temeljiti na tri stvari; pristojnosti, skromnosti i uslužnosti građanima. Može, rekao je narod, pa mu poklonio 199.630 glasova i oborio rekord u povijesti biranja čelnika metropole. Dužnost je preuzeo točno prije dvije godine 4. lipnja 2021. Stiže novi gradonačelnik u prvim danima biciklom i tramvajem na posao, pročelnicima naređuje štednju, a javnoj nabavi stop, što će se poslije pokazati kao problem jer će faliti svega, od bitumena za asfaltiranje, do dijelova za ZET-ove buseve i kamione Čistoće. Najavljuje Tomašević odmah vanjsku reviziju gradskih financija, raskidanje ugovora s C.I.O.S.-om, javne natječaje za čelnike gradskih ureda i direktore Holdinga.

Prvi konkretni potez, podsjetimo jer bilo je davno, poništavanje je nabave 151 službenog automobila, natječaja koji se vukao od “stare garniture”. Ne treba nikome toliko vozila, a pogotovo ne Audiji i BMW-i koji su trebali doći, zaključilo se, novi čelnici zadovoljni su Corsama i Opel Astrama. Jako lijepo od njih, podršku su davali Zagrepčani, a onda je potpora malo splasnula kad je ispalo da se po vozilu potrošilo nešto više od šest tisuća kuna u odnosu na poništeni natječaj, što je Tomašević objasnio činjenicom da su vozila skuplja jer ih pogone ekološka goriva pa se time štedi i čuva okoliš. Još jedan mali šok Tomaševićevim glasačima bili su šefovi Holdinga, sposobni ljudi, ali postavljeni bez natječaja koji se najavljivao svega nekoliko tjedana prije. Moralo se to, objašnjavao je svoju odluku Tomislav Tomašević, jer ključno je bilo djelovati odmah, pa za to svoje djelovanje “zaradio” i prijavu Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa koja je nedavno odbačena. Tko je Antu Samodola i Nikolu Vukovića gradonačelniku predložio, zašto su oni otišli nakon samo tri mjeseca pa govorili da je Tomašević u svemu izgubljen dok drugi vuku konce, nećemo opet analizirati, na to smo potrošili već stranice i stranice. Baš kao i na Teslu sad već bivšeg člana Uprave Holdinga Borisa Sesara, a i na odlazak Ratka Bajakića, Tomaševićeva čovjeka od povjerenja iz Nadzornog odbora komunalnog diva, koji su svoje povlačenje najavili nedugo nakon štrajka u Čistoći. Opsežne analize pisane su i o novom modelu Adventa s kućicama koje više ne mogu u podnajam, a koji se prve godine, djelomično zbog korone, odvijao u reduciranom obliku, a onda lani vratio u punom sjaju. A nakon najave novog modela božićnog sajma, stigla je i ona o smanjenju gradskih ureda s 27 na 16, uz pročelnike koji će biti izabrani putem natječaja. Krajem listopada 2021. o tome je donijeta i službena odluka, a do današnjeg dana nisu izabrani svi “gradski ministri”, pa svog šefa (ili šeficu) čekaju još Gradski ured za financije i javnu nabavu te Gradski ured za upravljanje imovinom i stanovanje. Usto, zaposlenicima Gradske uprave smanjili su i plaće, jednako kao i vijećnicima u mjesnim odborima i gradskim četvrtima.

– Spajanjem ureda smanjili smo rukovodeći kadar za 40 posto, podižemo i učinkovitost te kvalitetu usluga za građane. Sada smo skoro pa potpuno ekipirani i u stanju “rolati” istovremeno 30-40 projekata – rekla nam je zamjenica Dolenec.

Plan je u početku bio i skresati Holdingove podružnice s 14 na 11, a trgovačka društva s osam na četiri, ali ni to se još nije potpuno realiziralo, iako je tvrtka ZGOS, koja upravlja odlagalištem smeća na Jakuševcu, objedinjena s Čistoćom, a podružnice Održavanje nekretnina i UpravZET-a, ljanje objektima spuštene na razinu službi.

Je li upravo deficit na bankovnim računima utjecao na “brljanje” s poništavanjem natječaja za zbrinjavanje glomaznog otpada, ne znamo, ali gradonačelnik ga je poništio kako bi izbjegao odabir C.I.O.S.-a pa se bacio u nabavku drobilice, baš kad je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave “presudila” da to nije smio napraviti. U konačnici, C.I.O.S. je posao ipak dobio jer njihova je ponuda na natječaju bila najpovoljnija. Tvrtke u sastavu CIOS-a zbrinjavaju i zagrebačku plastiku, a na Jakuševcu momentalno rade dvije drobilice. Stacionarna u sklopu odlagališta melje građevinski otpad koji je zbog obnove, kažu naši izvori, više nego ikad, a nova, moderna mobilna, usitnjava glomazni otpad u sklopu SOC-a u Tišinskoj. Nabava i kupnja obje, upozoravaju kritičari, počela je u vrijeme Milana Bandića. To je samo jedan od niza projekata koje je Bandić pokrenuo, a Tomašević prisvojio, navodi SDP-ov najaktivniji skupštinar Renato Petek.

– Bandić je platio i 65 autobusa zelenu biciklističku magistralu dogovorili su on i ministar prometa Oleg Butković, škole, vrtići, Paromlin, sve su to Milanovi projekti, nema ni jednog njegova. Bandićeve strateške projekte u Skupštini smo znali napamet, o Tomaševićevim ne znamo ništa – govori Petek. U drugu polovicu mandata, nastavlja, ulazi neki drugačiji Tomašević bez entuzijazma kojim je prštao u oporbi.

– Shvatio je prokletstvo vlasti i birokracije, teret upravljanja. Sve manje entuzijazma imaju i Zagrepčani. Sada i kad krenu promjene, za njih neće imati podršku. Tomaševićeve su namjere dobre, no rezultati mršavi – smatra Petak. Dodaje i kako je jedna od pozitivnih stvari njegova mogućnost da male korake pretvori u velike uspjehe.

– Ako bude radio, uspjeha će biti još – zaključuje.

Naslijedio je Tomašević od Bandića i čast da u pogon pusti sljemensku žičaru na čijem je otvorenju s pomalo kiselim smiješkom rezao vrpcu, ali ne prije nego se u nju moralo uložiti dodatnih 1,7 milijuna kuna kako bi se smanjila buka. Otkako su zajedno otpjevali “Serbus Zagreb” na otvorenju žičare, čini se da Tomašević i ministar prometa Oleg Butković odlično surađuju. Zajedno su u međuvremenu najavili kupnju novih tramvaja, predstavili nove busove, najavili rekonstrukciju željezničkih pruga, a nedavno smo doznali da su zajednički zasukali rukave kako bi riješili pitanje vlasništva nad zemljištem Gredelja, što je, uz podizanje pruge iznad Glavnog kolodvora, preduvjet za njegovo raščišćavanje.

Još uvijek smo u prvoj godini mandata, a u njoj je prvi čovjek metropole najavio i da Grad više neće financirati Cibonu, “zakačio” se s tadašnjom ravnateljicom Poliklinike za zaštitu djece i mladih Gordanom Buljan Flander koja zatim odlazi, muke ima i s kadroviranjem u kulturi. Muzej grada Zagreba tek nakon šestog natječaja dobiva ravnateljicu, iskusnu slovensku muzealku Aleksandru Beberih Slanu, dok Zagrebačka filharmonija još čeka novog šefa. Smanjuje se u tom razdoblju i naknada za novorođenčad, danas je ona 2500 kuna po djetetu, a dotad se za prvo dobivalo 1800, za drugo 3600, a za treće i svako daljnje čak 54 tisuće kuna.

Da će iz Holdinga “izletjeti” 700 ljudi, kristalno je već jasno, a da su na listi za odstrel, neželjeni kadrovi saznali su na Silvestrovo, što im je sigurno pokvarilo doček Nove 2022. Jasno je i da od Dječjeg translacijskog centra na Srebrnjaku neće biti ništa. Javnost potresa mučna sudbina Mirele Čavajde, koja ove godine postaje Zagrepčankom godine, a Tomašević ističe kako je neprihvatljivo da svi liječnici na Svetom Duhu imaju priziv savjesti. Najavljuje i, na koncu prve godine mandata, proširenje tramvajskih trasa, a onda i projekt Paromlin koji su u Gradu baš proteklog tjedna “prostorno reprogramirali” s nadom da će radovi na njemu početi do Nove godine.

Drugu godinu mandata Tomašević je počeo pretvaranjem Stare Vlaške u pješačku zonu “postavljanjem žardinijera i betona”, kako su komentirali Zagrepčani u čudu, u Deželićevu prilazu jednu automobilsku traku dobili su biciklisti, Jarun je nedavno “pofriškan” prvi put nakon Univerzijade, a novom privremenom regulacijom prometa zbog koje se stvaraju gužve počela je i obnova Jadranskog mosta, kojim tramvaji neće voziti još godinu dana, kako smo nedavno saznali. Najmanje su to brige Tomaševiću bile jer započela je nova naplata odvoza otpada, plave vrećice stigle su u trgovine, najavljeni su podzemni spremnici u centru, iako su dosad postavljena samo ona tri pokazna u Masarykovoj, a ostatak grada o svom trošku treba izgraditi bokseve. I dok Zagrepčani uglavnom iskazuju raznorazna nezadovoljstva oko novog režima, prigovarajući da su odvozi odvojenog otpada neredoviti, kao i da uvjeravanje kako će računi za smeće sad biti jeftiniji jednostavno ne stoji, možda su takvi samo glasniji od drugih jer u Gradu kažu da je sve O.K. i da se za trećinu smanjio miješani otpad. A Jakuševac... e, pa on je još tu gdje je i bio kad je Zagreb je naš! prije sedam godina na njega zabijao svoju zastavu. Zato što, kažu u Gradu, stara je vlast išla na sortirnicu na Žitnjaku, na Centar za mješoviti otpad u Resniku i na kompostanu u Novskoj, a sad će se sve to morati negdje spajati, najvjerojatnije u Resniku, jer Europska komisija rekla je da odvojeni objekti neće dobiti novac od nje, a samo Centar za mješoviti otpad košta dvije milijarde kuna, odnosno 265,5 milijuna eura, što je znatno skuplje od planiranog. Nema Zagreb za to eura, morat će se tu smisliti nešto u suradnji s državom, s premijerom, s kojim zagrebački gradonačelnik ima korektne, ali i pomalo zategnute odnose. Vidjelo se to i kad je htio podići cijenu vode zbog Vladine uredbe, a vrh države ju je lagano odgodio i Tomaševića bacio u problem. S druge strane, suradnja je dovela do nabavke 65 novih autobusa ZET-u, ali ne i konsenzus gradonačelnika i HDZ-a kad je ovaj rekao da bi se trebala preispitati održivost Snježne kraljice, koju je FIS ovog tjedna izbacio sa svog rasporeda.

I najavljeno ukidanje prireza mori gradske čelnike, uvijek nešto baš kad je on na vlasti, misli sigurno Tomašević, koji se prije dva mjeseca suočio i s dosad najvećim prosvjedom u Čistoći, nakon kojih je zasukao rukave i na terenu se uvjerio da se ne baca sav odvojeni otpad u isti kontejner, što se na teret stavljalo radnicima koji su dobili otkaze, a što je i protest potaknulo. Hoće li uspjeti smiriti i nezadovoljstvo u ZET-u koje je rezultiralo prosvjedom ove srijede i najavom mogućeg štrajka najesen, tek treba vidjeti. Još jednom “vratio” mu se i Sveti Duh, ovog puta zbog umrlih na hitnom prijemu, a onda i pokojnika koje se smještalo na pod mrtvačnice. Povjerenje u ravnateljicu bolnice Anamariju Šimundić i dalje ima, dobila je ona i Nagradu Grada, baš kao što je imao i u Tomislava Lauca, koji je po njegovoj preporuci imenovan u Upravno vijeće bolnice Srebrnjak, a zbog kojeg ga je Povjerenstvo za su

Gjenero: Tomašević je u načelu čovjek dobrih namjera, samo ostaje pitanje njegova kapaciteta i kompetencije ljudi na vlasti

kob interesa kaznilo s tri tisuće kuna jer je ovaj s deset tisuća donirao gradonačelnikovu kampanju.

A da zaključimo i drugu godinu mandata, reći ćemo još da posve zadovoljni nisu ni kulturnjaci koji se žale na drastična rezanja proračunskih sredstava za programe kapitalnih investicija te da Tomašević na čelna mjesta kulturnih institucija postavlja ljude po ideološkom ključu, a podsjetimo i na razrješenje Dražena Siriščevića u Lisinskom te Jasminke Poklečki u Umjetničkom paviljonu, što također mnogima nije “sjelo”. Usto, kulturna javnost pita se kad će opet gledati predstave u Gavelli koja je svoju 70. obljetnicu dočekala zatvorena iako se kraj obnove najavljivao još lani, a mnoge zanima i zašto je Kino Europa nekako nestalo s radara.

– Nije nestalo, Kino Europa nam je važno, nalazi se na popisu strateških projekata i otvorit ćemo ga do kraja mandata – najavljuje dogradonačelnica Dolenec.

Nije mu lako ni u Gradskoj skupštini, osobito nakon što je u klupe kao nezavisni zastupnik zasjeo njegov bivši savjetnik i jedan od Bandićevih pročelnika Ivica Lovrić te mu postao glavni kritičar.

– Da me slušao kad sam mu bio savjetnik, realizirao bi puno više i uštedio oko 500 milijuna kuna. Sve ono čime se hvali, osobito u školstvu, moji su projekti. Gradonačelnik se rado hvasta i time koliko je novca povukao iz Fonda solidarnosti, no zaboravlja da smo sve projekte za koje je povukao sredstva, mi pripremili – kaže Lovrić te dodaje kako je većinu projekata kojima se Tomašević diči pripremio, a dijelom i platio Milan Bandić. To se odnosi, kaže, na rado spominjane nove ZET-ove autobuse, nabavku novih drobilica, Paromlin...

– Jedino što nismo mi pripremili je novi model prikupljanja otpada, to nikom normalnom ne bi palo na pamet. Njegov je projekt kreiranje kaosa u vrtićima zbog ukidanja mjere roditelj odgojitelj, ono ruglo od stare Vlaške – nabraja Lovrić te ističe kako Tomašević vlada po načelu “za sve što je loše okrivi bivšu vlast, a sve što je dobro napravila prisvoji sebi”. Pola Tomaševićeva mandata razočaravajućim smatra i Trpimir Goluža iz Mostova kluba.

– U upravljačkom smislu Tomašević je pokazao zabrinjavajuće neznanje, neiskustvo i kadrovsku potkapacitiranost koja ima za posljedicu da je danas Zagreb bitno zapušteniji i neuredniji no što je bio prije. Komunalne usluge su nedostupnije i nekvalitetnije, ali i bitno skuplje. Nikad više smeća po ulicama, nikad lošije održavanje prometne infrastrukture i zelenih površina, nikad neizvjesniji upis djece u dječje vrtiće... Zagreb stagnira, ne nazire se vizija razvoja. Grad je zaduženiji za nekoliko milijardi kuna. Nisu donesene strateške odluke vezane uz urbanističko planiranje, gospodarenje otpadom i kapitalne investicije – nabraja on te dodaje kako je Tomaševićeva gradska politika ostala zarobljena u ideološki ostrašćenoj i isključivoj politici usmjerenoj prema interesima LGBTIQ populacije. Nedovoljnom ocjenom Tomaševića ocjenjuje i Igor Peternel iz Domovinskog pokreta, koji je neki dan kosio visoku travu pred Holdingom, zbog čega Zagreb već neko vrijeme mnogi posprdno zovu “nepokošeni grad”.

– Od njega se očekivalo da će preuzeti vlast ekipiran, pripremljen za upravljanje i upoznat sa stanjem u gradu, no umjesto toga, upada iz problema u problem. Gospodarenje otpadom potpuni je promašaj, rješenje za Jakuševac nema, a njegovo mu je zatvaranje bio glavni adut predizbornog programa. Nagradili su ženu koja upravlja bolnicom u kojoj pacijenti umiru u čekaonicama, a valja vidjeti što će biti s tisućama djece koja će ostati neupisana u vrtiće. To kako on vodi grad je zapravo bizarno – tvrdi Peternel te dodaje kako u nedostatku rješenja, Tomašević bježi u ideologiju i prepucavanja. Zamjera mu i to što se o problematičnim točkama u Skupštini glasa se u sitne sate, kada nema medijske pažnje. Sve ono što u Saboru zamjera Plenkoviću, Tomašević radi u Skupštini – navodi Peternel koji pozitivnim ocjenjuje jedino odnos gradske vlasti prema obnovi koja se, kaže, napokon ubrzala.

U Skupštini je bilo najgušće jesenas kada je na dnevni red po hitnom postupku osam minuta prije sjednice došao kredit za refinanciranje dugova Holdinga od 240 milijuna eura i nepovoljnom kamatom, kojim su založene sve Holdingove vrijedne nekretnine, uključujući Savudriju i brojna odmarališta na obali. Zbog toga se opasno zaljuljala suradnja sa SDP-om, što je rezultiralo smjenom Viktora Gotovca s mjesta šefa SDP-a Zagreb te njegovim izbacivanjem iz stranke. Ni on za bivšeg partnera nema riječi hvale.

– Nakon Srebrnjaka, Svetog Duha, neodržavanjem zelenih površina, karikaturalnih zahvata u prometnu regulaciju, fijaska s natječajima, suspektnim potezima u vezi otpada, spremnika i vrećica, pitanje više nije tko je i što Možemo!, već “može li uopće Možemo!”? Ili ne može? – pita se on. Razlog zbog kojega ih dio birača još uvijek podržava je, smatra on, propast ljevice u Hrvatskoj.

– Deviza “daj Bože da uspiju” drži Možemo!. U tom pogledu Možemo! je kao Plenkovićeva Vlada – ne žive od toga da rade dobro, nego ostavljaju dojam da su drugi još lošiji. Možemo! je izvrsno obećavao. Sada se još izvrsnije ispričava i izmotava. No još su u nečem sjajni – odlično povlače SDP za nos i rumene obraščiće – tvrdi Gotovac. Dvije godine Tomaševićeva mandata on je i najgore ocijenio, dao im je – nulu. A slično razmišlja i HDZ-ov Mario Župan. I za njega je sve što je dosad napravljeno – nula.

– Od prvog dana vidjeli smo nesnalaženje s upravom Holdinga, a s ukidanjem statusa roditeljima odgojiteljima išao je baš ono na “najjače” u društvu, majke i djecu. Kompenzacijskih mjera nema i dalje, vrtića nedostaje, bez mjesta u njima na jesen će ostati 6500 djece. Plave vrećice da ni ne spominjem jer novi model naplate odvoza otpada možda jest stigao, ali s njim nije i samo rješenje otpada – kaže Župan. Sulude su mu, govori, i svakodnevne “prijetnje” građanima.

– Ide porezna reforma, odmah se govori o poskupljenju vrtića i javnog prijevoza. Ide Vladina uredba za vodu, odmah se najavljuje veća cijena kubika – kaže Župan. Ističe i realizaciju plana komunalnih aktivnosti, koja, kaže, nije bila gora u posljednjih 30 godina.

Puno je optimističniji predsjednik Kluba gradskih zastupnika SDP-a Ivan Račan.

– Euforična očekivanja koja su nastala velikim rezultatom Možemo! u Zagrebu na izborima pred dvije godine nisu ostvariva i to nužno vodi u razočaranja. Istovremeno, predviđanja kritičara o fijasku do kojeg će dovesti “skupina amatera i aktivista” na vlasti u glavnom gradu, potpomognuta “slabim SDP-om”, nisu se ostvarila. Raznih problema je bilo i bit će, a dok u SDP-u budemo procjenjivali da se procesi u Zagrebu pomiču u pozitivnom smjeru nastavit ćemo suradnju – kaže Račan i kao najvažniji Tomaševićev uspjeh navodi promjenu ozračja iz klijentelizma prema meritokraciji.

– To je jedan od bitnih procesa koji je potreban cijeloj Hrvatskoj u kojoj HDZ i dalje nameće političku podobnost ispred znanja i sposobnosti – poručuje on.

Situacija sa SDP-om trenutačno je izgleda stabilna, što nije slučaj s njihovim donedavno trećim manjinskim partnerom. Početkom svibnja klub vladajuće koalicije napustila je Zelena alternativa – ORaH. Stranka kojoj je na čelu Zorislav Antun Petrović tražila je od Možemo! da se odluče hoće li zajedno na predstojeće izbore za Europski parlament kao “zelena” opcija. Bilo je u protekle dvije godine poteza koji su “obojeni” i jednom i drugom bojom. Neki potezi bliži su “crvenoj” boji pa im dio birača zamjera ideološku isključivost i dvostruka mjerila jer gradonačelnik ne dopušta izvjesiti zastave pokreta Hod za život, a to, primjerice, dopušta Prideu ili slavi Trnjanske kresove.

No pitanje političkog kolorita u europskom kontekstu već je riješeno, otkriva nam zamjenica Danijela Dolenec.

– Prije dva tjedna odlučili smo u Europskom parlamentu istaknuti kandidaturu za klub Zelenih. U procesu smo pristupanja i želimo da prije kampanje za europske izbore postanemo članica Zelenih. Mi se određujemo kao zelena ljevica jer smatramo da su društveni ciljevi isprepleteni s onima ekološke transformacije – objasnila je Dolenec.

A odgovor na pitanje kakav su dojam na javnost ostavile prve dvije godine mandata Tomislava Tomaševića, potražili smo i kod političkih analitičara.

– Ovisi koga pitate. Na jednu stranu moramo staviti stvarne Tomaševićeve birače, kojih je u Zagrebu nešto više od deset posto, oni će sigurno reći da su sretni. A s druge strane, oni koji su mu glas dali jer su žudjeli i vapili za promjenama nakon Milana Bandića, reći će da nije ispunio očekivanja – kaže nam Ankica Mamić. Zašto, pitamo.

– Puno je tu razloga. Prije svega, nastao je potpuni kaos oko otpada, a upravo rješavanje tog problema bila je njegova ključna poruka u kampanji. Nesnalaženja su tu brojna, vidjeli smo to u primjeru imenovanja u Holdingu, gdje se prekršilo i ono vječito pozivanje na transparentnost. Slučaj bolnice Sveti Duh postao je jedna od nacionalnih tema, nakon afere s mrtvacima na podu te pokušaja zataškavanja iste – govori A. Mamić pa dodaje kako se u gradu poboljšanja jednostavno ne vide. Čistoća i održavanje metropole nazadovalo je.

– Bila sam jedna od najvećih Bandićevih kritičara i nikad nisam mislila da ću reći da je Zagreb tad bolje izgledao, što se urednosti tiče – kaže nam politička analitičarka. Pitamo je i o svojevrsnom objašnjenju u Gradu, o tome da su prve dvije godine priprema projekata koji će se vidjeti u druge dvije. Ima li to smisla?

– Za brojne stvari vjerujem da posla ima puno, uzmemo li u obzir što je zatečeno kad su došli. Ali čim se preuzme vlast, morate napraviti nekoliko brzih poteza za boljitak po čemu će ljudi vidjeti da je promjena koju su očekivali zaista i došla. Otpad, primjerice, nije projekt za dvije godine – objašnjava Ankica Mamić. Iako je rano za takva predviđanja, pitamo je i hoće li Zagrepčani Tomaševiću dati još jedan mandat na čelu metropole. Za njega je on, rekao je na Radio Sljemenu, spreman.

– Jako teško – kaže nam.

Da bi mogao prokartati potencijalne dodatne četiri godine, boji se i politolog Davor Gjenero. U čemu je problem, pitamo.

– Ono što ljudi Tomaševiću zamjeraju jest činjenica da i nakon dvije godine, za sve nedaće koje ga snađu, ponavlja isti odgovor; kosturi iz ormara, leševi iz ladice. Da se razumijemo, uglavnom to i jest istina, ali nakon prvih sto dana na vlasti, takav se izgovor više ne računa – kaže nam Gjenero pa dodaje kako je gradonačelnik zaboravio da ima jednu prednost pred drugim političarima; ljudi ga percipiraju kao principijelnog. A nekad on sam poljulja tu koncepciju, kaže naš sugovornik, pa kao primjer nudi prihvaćanje izgradnje kod zagrebačkog rotora koju popularno danas nazivaju “mali Manhattan”.

– Tomašević jednostavno nije ušao u sustav s inovativnim riješenima za ključne probleme, on i dalje nema 200 ljudi u koje se može pouzdati da će provesti njegove politike u svim aspektima. Njegova ekipa i dalje je ostala zatvorena skupina, ne raspolažu znanjima i vještinama za upravljanje koje bi morali imati na mjestima na kojima se nalaze. Također, kompetencije današnjeg gradonačelnika nisu drastično veće od onih prethodnog, a ljudi su očekivali da će biti bitno drukčije. On je pokušao prekinuti koloplet korupcije koju je Bandić ostavio, ali tu dolazimo do cinične činjenice, a ona je da je jedino što je tad funkcioniralo bila korupcija, a Tomašević nije stvorio drugi mehanizam napretka, druge poticaje, drugu logiku – objašnjava nam Davor Gjenero. Ali, dodaje, postoji nešto gore i od toga, a to je činjenica da se nasuprot njemu nije razvio nijedan akter koji bi mogao garantirati da za dvije godine on može biti taj koji može napraviti korak naprijed u odnosu na Tomaševića.

– Gradonačelnika muči i to što je svakodnevno izložen opstrukciji: ona dolazi iz politike općenito, iz Gradske skupštine, iz same Gradske uprave, iz dijela javnosti, a onda i iz dijela poslovnog sektora koji je dobro poslovao surađujući s Bandićem. On, siromah, prestravljen je time, što i ne čudi, pa u svakoj situaciji djeluje pomalo paranoično, tvrdnjom “to nam podmeću”. On doista jest izložen neviđenoj opstrukciji, ali došlo je to do te mjere da počinje misliti da je sve što ne valja posljedica toga da mu netko radi o glavi – objašnjava nam politički analitičar. Pitamo ga i je li, u posljednje dvije godine, primijetio štogod za pohvalu.

– Iza svakog Tomaševićeva poteza stoji dobra volja. Kao liberalni demokrat, mislim da je dobar potez to što inzistira na provođenju prava na izbor u zdravstvu jer to gradonačelnik kojem je na srcu rodna ravnopravnost i zaštita ljudskih prava te prava žena mora raditi. Čini mi se da je dobro odabrao i zamjenika Luku Korlaeta, koji radi super posao jer činjenica da nema sukoba i nerazumijevanja između njega i ministra graditeljstva Branka Bačića, izrazito je dobra. Tako da, obnova od potresa im je plus. I unatoč suprotnim tvrdnjama, vlast na čelu s Tomaševićem unijela je dosta tolerancije te je snizila razinu sukoba koji je postojao u gradu, a smanjena je i razina korupcije. Tomislav Tomašević u načelu je čovjek dobrih namjera, on nema skrivenu agendu, ne želi ništa trpati u vlastiti ili džep svojeg kruga, misli da radi u korist javnog dobra. Samo ostaje pitanje njegova kapaciteta i opće kompetencije ljudi na vlasti – govori Davor Gjenero. Pita li se sociologa Dragana Bagića, javnost je puno stroža u ocjeni novih političkih ocjena u odnosu na etablirane stranke.

– Prema novim opcijama pokazujemo puno više nestrpljenja i strogosti, teže im opraštamo greške. Često od njih imamo nerealna očekivanja, a zaboravlja se da temeljite promjene i reforme nije lako provoditi, pogotovo ne u kratkom roku – kaže Bagić. Prema njegovu mišljenju, Tomašević i platforma Možemo! pokazali su se umjerenijom i odmjerenijom opcijom nego što su očekivali oni koji su ih smatrali radikalnima.

Pokazali su spremnost da ideje i stavove prilagode realnosti i objektivnim okolnostima. Dobra ilustracija je primjer tzv. mini Manhattana na rotoru. Iako se radi o projektu s kojim nisu suglasni i odudara od njihove pozicije, kao vlast su prihvatili da su odluke oko gradnje već donesene i ne pokušavaju zloupotrijebiti svoju poziciju da ga stopiraju. Iako bi im netko to mogao spočitnuti kao slabost, prepoznajem to kao vrlinu i odgovornost jer obnašanje vlasti podrazumijeva kontinuitet i uvažavanje poduzetih radnji na temelju odluka prethodne vlasti – smatra analitičar.

– Pozitivno je i to što su na pročelničke pozicije odabrali ljude s dobrim referencama, no loše je to što taj proces traje sporo. Imenovani su na koncu kvalitetni kadrovi, no sve bi išlo brže da se išlo po političkom ključu – ističe Bagić. Pozitivna stvar je i to što su se pokazali dobrima u upravljanju gradskim poduzećima – kaže Bagić koji negativnim smatra “određenu razinu nepovjerenja platforme Možemo! prema gradskim službenicima i akterima na razini Grada koji nisu u istoj političkoj stranci”, što im otežava život i rad. A još jedan mandat?

– Rano je prognozirati, no nisu napravili takve greške koje bi nam nagovijestile da nemaju šanse. Vidjet ćemo što će se odigrati do kraja mandata. Na nacionalnoj razini vidimo da čuvaju podršku, rejting im je stabilan, što je dobar pokazatelj – zaključuje Bagić.