Zlatni “Golub”: Pokazao sam im tko je dečko iz Dubrave

Čudo Božje dogodilo se u glavnom gradu Azerbajdžana. Tako je svoj neočekivani trijumf i osvajanje naslova prvaka svijeta prokomentirao hrvatski tekvondaš Marko Golubić, 22-godišnji član zagrebačkog Metalca. Nakon Filipa Grgića (2007.) drugi muški prvak svijeta kojeg je Hrvatska producirala a uz Anu Zaninović i Lenu Stojković tek četvrti ukupno.

Došao je kraj pehovima

Nakon što je čak tri puta, na velikim natjecanjima, gubio u borbama za medalju (dvaput na EP-u, jednom na SP-u) ovaj put je premostio tu četvrtfinalnu prepreku i otišao do kraja. A tako nešto je i samouvjereno najavio u kraćem razgovoru s Večernjakovim izvjestiteljem neposredno prije početka Svjetskog prvenstva.

- Dosta je bilo pehova. Doći će i tome kraj. Znao sam da sam potencijal, da će se nakon svih pehova dogoditi i ovakav dan. Trenirali smo četiri puta na dan, trenirali smo jako i naporno i napravili smo čudo. Ovo je Božje čudo. Dokaz da se težak rad kad tad naplati.

Kao peti nositelj, Marko je u prvom kolu bio slobodan pa je svoj pohod na odličje započeo pobjedom nad Meksikancem Navom (9:6, 16:3). Uslijedila je uvjerljiva pobjeda nad Čehom Sittekom koji, zbog tehničke nadmoći Hrvata, nije dočekao kraj niti jedne od dvije runde (14:1, 17:5).

Kraj treće nije pak dočekao Golubićev četvrtfinalni protivnik Azerbajdžanac Eltaj Gafarov (4:6, 7:0, 17:5), možda i posljednja nada domaćina da se na Svjetskom prvenstvu domognu barem jedne medalje. No, 22-godišnji Hrvat se raspucao u drugoj i, naročito, trećoj rundi koja je prekinuta minutu prije kraja jer se domaći borac pod Golubićevim tempom kondicijski slomio.

- To je bila prijelomna borba. Nakon što sam izgubio prvu rundu tada sam si rekao da nema šanse da opet izgubim borbu za medalju. Pokazat ću zube, pokazat ću tko je dečko iz Dubrave. Znate kako je s tim petim mjestima, za njih vas potapšaju ali to nitko ne pamti. A svjetsko zlato se pamti. Uostalom, nije puno hrvatskih sportaša bilo svjetskim prvacima.

Često sportaši već zarana osjete je li to njihov dan ili nije.

- Zapravo, ja sam cijeli tjedan bio našpanan i usredotočen. Moji kolege i kolegice osvajali su medalje od drugog dana Prvenstva pa sam si rekao ako mogu drugi onda mogu i ja. Trenirali smo isto, zašto ne bih mogao i ja.

Kroz sve borbe Marko je imao dobru komunikaciju s trenerom Dejanom Mesarovim:

- Kada bi se zaderao, čuo bih ga. Slušao sam ga, dakako, i kada nije išlo pa smo mijenjali taktiku. A čuo sam i kolege s tribina. Nemam riječi za njihovu podršku, ovo je i njihova medalja. Kada se Šapina, prijatelj i sparing-partner zadere, sve se čuje.

Baš poput Marka, i Mesarov je nakon finala bio u izvjesnoj nevjerici.

- Još nisam svjestan veličine ovog dometa. No, vjerovao sam u njega jer je toliko drag i radišan deško da sam znao da će mu se to kad tad vratiti. U svim borbama Marko je bio brz i eksplozivan a i vodio je borbe taktički pametno - prokomentirao je Mesarov koji je na ovom Prvenstvu sjedio u kutu svjetskom doprvaku Ivanu Šapini te sjajnoj Doris Pole koja se ovaj put morala zadovoljiti s petim mjestom.

A da u svemu bude poetske pravde Marko je u finalu pobijedio upravo borca koji mu je na prošlom Svjetskom prvenstvu uskratio radost. A riječ je o sjajnom srpskom borcu Stefanu Takovu koji mu je, i nakon podjele medalja, prišao u dvorani za zagrijavanje i još jednom čestitao. Baš kao i srpski izbornik Dragan Jović koji je ustvrdio:

- Svaka čast. Bio je to sjajan finale. Za razliku od polufinala protiv Australca Leona Serjanovica (21:4, 15:9) kojim je Marko dominirao, finale je bio prava drama. Bilo da ste ga gledali s hrvatske ili srpske strane.

Prvu rundu dobio je hrvatski borac (4:3) a drugu srpski (6:9) pa se išlo u treću rundu. A u njoj je bilo svega. Golubić je vodio 8:2, a Takov je iz jedne akcije zaradio pet bodova (četiri za zadnji kružni u oklop i jedan za izlazak iz granica borilišta) i s istekom vremena izjednačio na 8:8 ali mu to nije bilo dovoljno. Naime, tada je stupilo na snagu pravilo da pobjeđuje onaj koji je osvojio više čistih bodova, a Takov je dva dobio na opomenama.

Kolege ludovale od sreće

Kad je semafor pokazao da je novi svjetski prvak hrvatski borac, radosti hrvatskih navijača nije bilo kraja. A navijali su žustro svi dosadašnji osvajači medalja (Matea Jelić, Bruna Duvančić, Ivan Šapina i Lena Stojković) ali i svi ostali članovi reprezentacije koji se medalje ovaj put nisu domogli.

A svi oni, baš kao i Večernjakov izvjestitelj, uživali su u izvođenju hrvatske himne koju smo čuli i večer prije kada je svoj svjetski naslov obranila Lena Stojković. A njen trener Veljko Laura nam je prije Golubićeva polufinala proročanski kazao:

- Zadrži li ovu razinu usredotočenosti, Marko će osvojiti zlato.

I Golub je, tako ga kolege zovu, postao “zlatni golub” koji je te posebne trenutke posvetio posebnim osobama u životu:

- Svojoj Dubravi. Posvećujem ovo zlato i ocu i mami, teti, prijateljima. Svima onima koji su bili uz mene i kada sam gubio.

Na prethodna tri velika natjecanja (dva EP-a i prošlom SP-u), Golubić je gubio u borbama za medalju pa je tome odlučio stati na kraj i, ni manje ni više, osvojio svjetsko zlato. To se zove inat