Večernji list

Miljenko Matijević

Pjevao sam u Doorsima i utjelovio duh Jima Morrisona, ali nisam postao njegova kopija, ostao sam svoj

razgovarao Robert Bubalo glavna fotografija Privatni album

Imao je pet godina kada je iz Zagreba s obitelji otišao preko Bare. Bilo je to krajem 60-ih kada je diljem Amerike cvjetao rock’n’roll, no njega to tada nije ni moglo zanimati. Štoviše, za malog Miljenka to je bio prvi veliki životni šok. Odrastao je u obitelji ispunjenoj ljubavlju, s bratom, majkom i ocem koji je djecu zarazio countryjem, ali čim je odrastao, a kosa malo narasla otkrio je Zeppeline. I to je bio okidač da kaže: znam što hoću.

Ostao je rano bez roditelja, što je u njemu ostavilo rane ispunjene emocijama. Dok ga slušate kako pjeva, osjećate kako bol para njegovu dušu. Prisiljen da se probija sam kroz život, znao je obilaziti cijeli Los Angeles i kucati na vrata velikih gazda glazbene industrije kako bi netko poslušao njegove demo snimke. S bendom Steelheart napravio je sjajnu karijeru u SAD-u, a u Južnoj Koreji i danas je jedna od najvećih rock-zvijezda sa zapada.

U ovom intervjuu za hrvatske medije Miljenko otvara svoju dušu poput raspuknutog šipka: govori o svojim uzletima i padovima, o svojim borbama i duhovima, o svojoj glazbi prema kojoj nitko ne može ostati ravnodušan. I sretan je što će u rujnu nakon toliko desetljeća doći u svoju Hrvatsku. Jer nostalgija ipak čini svoje. I nema sumnje da će to biti pravi spektakl.

Prošli mjesec održana je premijera filma “Trust In Love” u Los Angelesu u kojem ste glavni glumac. Opišite nam svoju ulogu u filmu. Koliko znamo, igrate rock-glazbenika čija se obitelj raspada zbog problema vezanih uz posao...

Ja sam jedan od istaknutih glumaca u filmu, ali nisam glavni. Film smo prikazali glumačkoj ekipi i osoblju – službena premijera tek treba biti održana.

U filmu igram Emersona, pjevača benda, a glavni lik filma je Mickey, producent. Bend je protutnjao svoje najbolje dane, a izdavačka kuća unajmila je 24-godišnjeg predstavnika za A&R (Artist i Repertoar – agent koji pronalazi nove talente i pjesme, op.a.) koji ne razumije viziju benda i producenta. Izdavačka kuća prijeti da će ih otpustiti jer njihova glazba nije suvremena. No, onda moj lik, Emerson, napiše sjajnu pjesmu “Trust in Love”. Bend i producent vraćaju se na vrh nakon 90 minuta emocionalne vožnje tijekom filma. U filmu imam sedam svojih pjesama koje se izmjenjuju kroz smijeh, suze, ali prije svega kroz prikaz snage ljubavi.

Kako je bilo za vas, kao glazbenika, preuzeti glumačku ulogu?

Zapravo je bilo vrlo zabavno i došlo mi je potpuno prirodno. Ne tvrdim da sam sljedeći James Dean, ali uživam u ovome i volio bih više glumiti. Tko zna kamo me to može odvesti?! To je ljepota života. Otvoren sam za sve.

Je li pjesma “Trust in Love” dobila ime pre

Kad je redatelj čuo pjesmu “Trust in Love”, odlučio je nazvati film po njoj. A tu sam pjesmu lani slao da predstavlja Hrvatsku na Euroviziji

ma filmu ili je film dobio naziv po vašoj pjesmi?

Sastao sam se s producentom i redateljem kako bih im odsvirao neke svoje pjesme za koje sam mislio da bi se uklopile u film. Kad sam im svirao “Trust in Love”, redatelj je bio totalno oduševljen i zaustavio je reprodukciju nakon prvog refrena. Rekao je: “Moram imati tu pjesmu za kraj filma. Nećeš otići dok ne dogovorimo posao.” Nije samo bio uzbuđen što će pjesma biti tema filma, već mu se toliko svidjela da je odmah rekao kako bi volio promijeniti naziv filma u “Trust in Love”.

Pjesma ima svoju malo dužu priču, a kako se svijet u međuvremenu počeo mijenjati, ona se pretvorila u pjesmu o svjetskom miru. Naime, nju sam stvorio još tijekom pandemije. Kad sam je napisao, objavio sam refren na svojoj web-stranici i zamolio obožavatelje da ga otpjevaju i pošalju mi snimku. Nije mi bilo važno je li bilo savršeno. Nije mi bilo važno jesu li znali pjevati ili ne. Ono što sam želio bila je njihova ljubav i iskrenost, energija u refrenu. Napomenuo sam im da mogu otpjevati na mobitel ili računalo, a ako su imali studio, onda su mogli otpjevati profesionalno. I bio je to velik uspjeh. Primio sam više od 350 snimki i pobrinuo se da ih sve umiješam u refren. Zatim sam snimio gudače u Los Angelesu u studiju Paramount, s 40-članim orkestrom iz Makedonije.

Kad sam završio snimku na engleskom, osjetio sam da je moram otpjevati i na drugim jezicima. Pjesma je dobila svoj vlastiti život i morao sam je slijediti. Kontaktirao sam umjetnike diljem svijeta, zajedno smo preveli tekstove i naučio sam kako otpjevati pjesmu na njihovim jezicima. Otpjevao sam “Trust in Love” na korejskom, engleskom, španjolskom, hrvatskom, talijanskom, portugalskom, hindskom, kineskom, ruskom i talijanskom. Do sada smo objavili pet verzija, a još trebamo pet, uključujući hrvatsku. Ova pjesma mi je vrlo draga i moj je dar svijetu. Iskreno se nadam da će doprijeti do srca ljudi s porukom koju nosi.

I u prošlosti ste imali veze s filmskom industrijom, ali ne kao glumac. Bili ste vokalist za pjesme u filmu “Rock Star” iz 2001. godine, u kojem su nastupili brojni hollywoodski glumci poput Marka Wahlberga, Jennifer Aniston i Dominica Westa.

To je bio nevjerojatan projekt! Moj dobar prijatelj i producent Tom German nazvao me jedne večeri i pitao jesam li zainteresiran za audiciju za film na kojem je radio. Tada sam bio u Connecticutu i slučajno sam se vratio u Los Angeles sljedeći dan, tajming je bio savršen. Sletio sam u 11 sati ujutro i već u 14 sati bio u studiju. Pjevao sam iz svega glasa sat vremena, a u 15 sati su mi ponudili ulogu. Bio sam glas Marka Wahlberga u filmu “Rock Star”. Također sam pridonio pjesmom koju sam suautorirao sa svojim gitaristom. Ta pjesma postala je tema filma, naziv pjesme je “We All Die Young”. Pjesma je nedavno remiksirana, remasterirana i dodana na moj 30-obljetnički album koji smo upravo objavili u mojoj izdavačkoj kući Steelheart Records.

Vratimo se u prošlost – možete li s nama podijeliti svoje putovanje od Zagreba do SAD-a?

Moji roditelji su me odveli iz Hrvatske u SAD kad sam imao 4-5 godina, ne mogu se točno sjetiti. Sjećam se da je bilo uzbudljivo, ali i zastrašujuće. To je za mene bio ogroman kulturološki šok. Nisam govorio engleski jezik i nisam imao prijatelje. Na početku je bilo vrlo tužno. Ipak, brzo sam se prilagodio u školi i gravitirao prema glazbi. Oduvijek sam pjevao s bakom i djedom, čak i kao malo dijete, to je bio dio mene. Moj otac Mirko jako je volio country i upoznao je mene i brata s tom glazbom. Brat John svirao je gitaru, a ja sam pjevao. Naučili smo mnoge pjesme Johnnyja Casha i druge country hitove. Tijekom tjedna smo vježbali, a svake nedjelje popodne održavali male koncerte za roditelje koji bi snimili i ocijenili našu izvedbu. Kad sam malo odrastao, jedan talijanski prijatelj koji je također jedva govorio engleski, pustio mi je pjesmu Led Zeppelina. I kad sam čuo kako Robert Plant vrišti: “Hey, hey, mama said the way you move/gonna make you sweat gonna make you groove…”, bio sam očaran i tada sam znao da ću postati rock-zvijezda.

S koliko godina ste upali u prvi bend?

U dobi od 13 godina moj brat i ja smo osnovali bend pod imenom TeaZer. Izvodili smo pjesme Led Zeppelina, Bad Companyja, Black Sabbatha i tako dalje. Također sam počeo pisati vlastite pjesme. Ironično, jedna od pjesama je završila na mojoj demo snimci, ali nije se našla na albumu Steelhearta.

S 15 godina pridružio sam se bendu The Mission. To je bio više pop/new wave bend. Nije baš bio moj stil, ali znao sam da će biti dobro iskustvo pridružiti se bendu koji je privukao pažnju diskografa. Nakon što smo vježbali otprilike šest mjeseci, odlučili smo održati nekoliko koncerata. Jedne večeri nastupali smo u noćnom klubu pod imenom “The Night Owl”. kako sam bio 15-godišnjak, morao sam se prokrijumčariti u klub kako bih nastupao. Koncert je prošao jako dobro, a nakon moje izvedbe gospodin po imenu Don Store mi je prišao. Rekao je: “Ja sam vlasnik Store studija ovdje u Norwalku i želio bih te upoznati s bendom koji snima i vježba kod mene. Super si u ovom bendu, ali imam osjećaj da bi se stvarno istaknuo s momcima iz mog studija. Oni su ti pravi rock’n’roll! Barem dođi i upoznaj se s njima.” Prihvatio sam poziv i kasnije tog tjedna otišao u studio kako bih upoznao bend. Pozdravili smo se i odmah, bez gubljenja vremena, odvrnuli pojačala do daske. Krenuli smo s nekoliko pjesama Led Zeppelina, Van Halena i svirali satima. Bilo je zabavno i bez napora. To je bio početak Steelhearta. Vježbali smo bez prestanka, pisali pjesme i usavršavali se. Bend je bio čvrst i zvučao odlično, ali nismo mogli pronaći izdavačku kuću koja bi bila zainteresirana za nas. Svi koji su vidjeli bend imali su nešto reći. Niste spremni, ovo nije pravo vrijeme itd. Čuli smo svaku izliku koja postoji da nismo spremni ili kvalificirani. No to nas nije zaustavilo jer smo znali tko smo. Dali smo gas i snimili četiri demo snimke na četverotračnom snimaču. To su bile pjesme “She’s Gone,” “I’ll Never Let You Go,” “Can’t Stop Me Loving You” i “Sheila”. Čim smo završili demo, odmah sam znao da je to naša ulaznica za zvijezde. Preuzeo sam stvar u svoje ruke i bio odlučan da me čuju! Imao sam nekoliko kontakata u Los Angelesu koje sam upoznao u New Yorku i krenuo u akciju.

Što su vam roditelji tada rekli?

Nikada neću zaboraviti trenutak kad sam večerao s roditeljima i moj me otac upitao: “Što radiš sa svojim životom?” Pogledao sam ga preko stola i rekao: “Idem u petak u Los Angeles postati zvijezda.” On se nasmiješio i rekao: “Učini to.” Sletio sam u Los Angeles i unajmio staro smeće od automobila. To su bili stari, oštećeni automobili koji su bili jeftini za najam. A ja sam bio bez novca. Pokucao sam na vrata brojnih izdavačkih kuća i menadžera, ali svi su me odbili. Svi su rekli istu stvar: “Ne prihvaćamo nikakvu glazbu osim ako dolazi od odvjetnika ili menadžera itd.” No to me nije zaustavilo, nije bilo načina da se vratim kući bez ugovora s izdavačkom kućom ili menadžerom. Na moj posljednji dan u Los Angelesu pozvan sam kod producenta kući u West Hollywood da poslušamo moj demo. Kod njega je boravio i moćan menadžer kojeg sam stvarno htio upoznati. Pustio sam pjesme producentu i on je bio oduševljen. Mislio je da su pjesme i aranžmani savršeni kakvi jesu. Čim smo završili zadnju pjesmu, čovjek po imenu Stan, menadžer, izašao je iz bazena. Predstavili smo se i odmah je rekao: “Izgledaš odlično, siguran sam i da zvučiš odlično, ali ne mogu prihvatiti više umjetnika.” Producent mu je rekao: “Stan, stvarno mislim da ovo trebaš poslušati.” Svađali su se trenutak-dva, a zatim je Stan popustio: “Dobro. Pošalji mi demo u moj ured u New York i javit ću ti se, ali ništa ne obećavam.” Čim sam napustio sastanak odmah sam otišao do FedExa i poslao demo za ranojutarnju dostavu u njegov ured. Kad je Stan stigao u svoj ured, paket je bio na njegovu stolu. Sljedeći sam dan sletio u NY i provjerio telefonsku sekretaricu – čekala me poruka od Stana. U pozadini se čula “I’ll Never Let You Go”, rekao je: “Dođavola, u pravu si, stvarno je dobro, nazovi me čim primiš ovu poruku.” Otišao sam u New York u srijedu, napravili smo usmeni dogovor da ćemo surađivati. U petak u 16:30 nazvao me i rekao: “Čestitam, potpisat ćeš ugovor za MCA Universal. Ugodan vikend.” Od tog dana sve se brzo zakotrljalo. Za Steelheart je svijet čuo gotovo preko noći.

Dosta ste proveli u Južnoj Koreji gdje ste velika zvijezda. Kako je izloženost južnokorejskoj kulturi utjecala na vašu glazbenu karijeru i što vas je učinilo posebno popularnim u Južnoj Koreji?

Ono što me najviše proslavilo u Koreji je moja glazba. “She’s Gone” jedna je od najpoznatijih pjesama u Koreji. Još uvijek je najpopularnija pjesma za karaoke, od 1990. do danas. Godinama sam radio u Aziji, posebno u Koreji. Pisao sam glazbu za TV serije i nastupao po stadionima i TV emisijama. Također sam prvi međunarodni izvođač koji je nastupio u Koreji na TV emisiji pod nazivom “Kralj maskiranih pjevača”. Pjevao sam jednu pjesmu na engleskom i dvije pjesme na korejskom. Sva ta nevjerojatna putovanja dovela su me do toga da napišem još glazbe u različitim stilovima i proširim svoj katalog.

Godine 2010. bili ste na turneji s Rayom Manzarekom i Robbyjem Kriegerom iz Doorsa, izvodeći pjesme pokojnog Jima Morrisona. Kako se pružila ta prilika i kakav je bio osjećaj nastupati kao dio tako ikoničnog benda?

U to sam vrijeme tražio novog menadžera i moj me je odvjetnik povezao s Tomom Vitorinom. Ručali smo i rekao mi je da on menadžerira poznati bend koji je prodao više od 80 milijuna albuma. “Tražimo glavnog pjevača koji može zamijeniti pokojnog pjevača i mislim da bi ti mogao biti dobar izbor. Jesi li zainteresiran za audiciju za bend?” Pitao sam koji je bend, a on je rekao “The Doors”. “Naravno”, rekao sam. Vratio sam se kući i počeo vježbati pjesme. Mjesec dana kasnije ponovno sam otputovao u Los Angeles i održao audiciju za bend. Otpjevao sam jednu pjesmu, drugu, treću, četvrtu. Uživali smo u nastupu zajedno, atmosfera je bila sjajna. Tada me Robby upitao: “Možemo li izvesti ‘Light My Fire’?” Kada sam otpjevao zadnje “Fire”, Robby me pogledao i rekao: “Ti si prvi pjevač koji je ikada tako dobro otpjevao tu liniju kao Jim.” To je bio prekrasan kompliment koji me usrećio. Vratio sam se u hotel i nekoliko sati kasnije Tom me pozvao na večeru. Na večeri me pitao hoću li se pridružiti bendu. Bilo je to lijepo iznenađenje, osjećao sam se počašćenim. Imali smo praktički samo dvije probe i već smo krenuli na američku turneju. Naučio sam 30 pjesama u mjesec dana, ludo. Do danas nemam pojma kako mi je sve to uspjelo. Stvarno sam se povezao s Robbyjem i Rayom te s duhom Jima Morrisona. Svaku večer smo imali ovacije. Polako i mirno sam ulazio u energiju The Doorsa. Znao sam da trebam utjeloviti duh Jima, ali sam se trudio ne biti kopija Jima. I dalje sam trebao biti svoj. I američka i europska turneja bile su uspješne. Kakvo nevjerojatno putovanje! Robby i ja smo zajedno napisali nekoliko pjesama i danas smo dobri prijatelji.

Doživjeli ste nesreću tijekom nastupa Steelhearta 1992. godine? Kako je to utjecalo na vaš život i karijeru, kako ste pronašli snagu da se nosite s izazovima koji su došli s tim?

Bili smo na turneji autobusom i upravo završili prvi dio američke turneje, 49 koncerata. Menadžer nas je pitao želimo li održati još jedan koncert u Denver Areni na Noć vještica. Time bismo zaokružili turneju na 50 koncerata i mogli bismo svi letjeti kući sljedeći dan. Bili smo uzbuđeni i pristali na to.

Tijekom nastupa uhvatio sam se za rasvjetnu gredu koja je bila postavljena uspravno s mnogo svjetala. U

Nakon nesreće bio sam na dnu, izgubio dom, novac, obitelj, ali znao sam u srcu da moram ići naprijed. I uspio sam

trenutku kad sam je dotaknuo osjetio sam da se ljulja i počinje padati. Pokušavao sam izbjeći padajuću gredu, ali pogodila me straga u glavu baš kad sam napravio posljednji korak. Pao sam na pozornicu licem prema dolje. Slomio sam čeljust, jagodičnu kost, izvrnuo leđa i ozlijedio koljeno. Na stražnjem dijelu glave gdje sam bio udaren imao sam dugu posjekotinu i puknutu lubanju. Bio je potpuni kaos na pozornici i u areni. Ne znam kako, ali nekako sam pronašao snagu da ustanem i odem sa scene. Odmah su me odvezli u bolnicu.

Bio je to zastrašujući trenutak u mom životu. Osjećao sam kao da je to bio početak kraja originalnih Steelhearta. Dva dana poslije, kad sam došao kući, moj mozak je otekao od snažnog udarca u glavu. Bol je bila toliko neizdrživa da riječima ne mogu opisati, nisam mogao ni treptati, toliko je boljelo. Dani, tjedni, mjeseci su prolazili dok sam ležao u krevetu. Nisam mogao napustiti kuću jer nisam mogao ustati. Trebali su mi mjeseci da se oporavim i da mogu hodati bez boli i mučnine. Nakon nekog vremena počeo sam gubiti pamćenje i osjećao sam se kao da sam izgubljen u magli. Budio bih se u svom automobilu dok sam vozio, pogledao bih znakove i shvatio da sam vozio četiri sata, a da to nisam ni znao. Izgubio sam sve, svoj dom, novac, obitelj, zapravo sve. Bilo je tako nadrealno da preko noći postanem rock-zvijezda, a onda se isto tako brzo vratim na ništa. Znao sam u srcu da mi je suđeno ići naprijed i boriti se kroz sve svoje poteškoće i konfuziju. Uvijek sam osjećao da mi je suđeno to raditi i da se nikada ne smijem predati. Predati se lako, živjeti život kakav želiš zahtijeva hrabrost. Vjerujem u sebe! Osjećam da su mi iskušenja i nevolje dali mudrost i snagu da vidim više od onoga što život jest. Nisam osjećao da moram to raditi samo za sebe, već sam osjećao da moram nastaviti za druge koji su pretrpjeli ozljede, da se podignu i nastave dalje. Bez obzira na to koliko teško postalo ili koliko je bolno, nastavi dalje. I uspjet ćeš!

Nakon nesreće, Steelheart je prošao kroz promjene u postavi i nastavio izdavati albume. Kako ste se nosili s tranzicijom i održali zvuk i viziju benda s novim članovima?

Iskreno, nije bilo teško. Osjećao sam da je jedina stvar koju trebam učiniti da budem iskren prema sebi i pisati ono što je izlazilo iz mene. Novi članovi benda prilagodili su se prilično lako i osjećam da se Steelheart razvio na nove razine.

Album “Good 2B Alive” donosi novu glazbu nakon svih tih godina, kako vam je bilo ponovno povezati se s publikom?

U srcu sam osjetio da je vrijeme za pisanje novog albuma. Ponovno izgraditi bend i ponovno se povezati sa svojim obožavateljima. Ovo nije bio projekt preko noći. Trebalo je dugo vremena da se Steelheart ponovno izgradi do razine na kojoj je danas. Osjećam se zaista dobro ponovno se povezati sa svojim obožavateljima i imati tako mnogo pratitelja.

Vi ste zapravo Steelheart – osnivač benda, tekstopisac, glavni vokal i svirate klavir i gitaru. Zašto niste krenuli u solo karijeru, već ste ostali vjerni bendu?

Iskreno, samo slijedim svoj put. To je ono što mi je život donio. Steelheart je bio velik dio mog života, ali to ne znači da neću raditi na drugim projektima i surađivati s drugim glazbenicima izvan Steelhearta. Shvatio sam da život možda ima drugačiji plan za mene nego što ja vjerujem. Uvijek ću držati otvoreno srce i uši, vidjet ćemo što budućnost donosi.

Koje su teme i inspiracije koje istražujete u svojoj glazbi? Ima li nekih osobnih iskustava ili poruka koje želite prenijeti kroz svoje tekstove?

Svi moji tekstovi i pjesme temelje se na mojim iskustvima. Bez obzira na to jesu li osobna, vezana uz moje prijatelje, obitelj ili svijet, povezan sam s energijom i živim da pišem o njima.

Kako biste opisali evoluciju svog glazbenog stila tijekom karijere? Postoje li određeni utjecaji ili iskustva koja su oblikovala vaš zvuk?

Uvijek sam pisao iz srca. Bez obzira na situaciju koja mi je bila predstavljena, uspio sam se uključiti i prilagoditi kako bih o tome pisao. Bilo da se radilo o filmu, TV seriji ili albumu, uvijek sam se usredotočio na srž toga, glazba i tekstovi su uvijek dolazili sami po sebi. Postoji toliko mnogo utjecaja koji su oblikovali čovjeka kojim sam postao i glazbu koju pišem. Samo trebate biti selektivni u vezi s onim što vam odgovara.

Možete li podijeliti neke nezaboravne trenutke s vaših svjetskih turneja, bilo sa Steelheartom ili kao solo umjetnik?

Bilo je toliko nevjerojatnih trenutaka u mojoj karijeri, mogao bih govoriti danima. Ali ispričat ću jednu s nastupa u Pragu dok sam bio s “The Doorsima”, bila je to čarobna noć. Publika je zaista bila u skladu s bendom, vladala je energija jedinstva. Bend je svirao, a ja sam sa zatvorenim očima slušao. Trebao sam započeti pjevati, a netko mi je rekao: “Čekaj, ne pjevaj, ostani sa mnom. Zaroni dublje u glazbu.” Bilo je mirno i snažno. Onda su mi iznenada došle riječi: “Sada pjevaj.” Uzeo sam mikrofon i otpjevao “When The Music’s Over”. Bila je čista magija, publika je to osjetila, Ray je osjetio jer je stao i gledao me kako pjevam. Ne znam je li to bilo samo moje umišljanje ili je duh Jima govorio kroz mene. Nije važno, to je bila moja stvarnost i bila je magična. Jim mi se javljao mnogo puta za vrijeme mojeg razdoblja s The Doorsima.

Postoje li neki nadolazeći projekti ili suradnje zbog kojih ste uzbuđeni?

Da, radim na nekoliko projekata. Jedan od njih je moja EDM/HOUSE glazba. Oduvijek mi se svidjelo pjevati uz taj stil glazbe jer ima puno prostora za moj vokal. Imam oko 14 pjesama u tom stilu. Moj prvi singl trebao bi biti objavljen 16. lipnja. To je remiks pjesme “We All Die Young” u dark house ritmu. Projekt se zove V.O.G.

Drugi projekt je s poznatim švedskim gitaristom čije ime još ne mogu otkriti, ali obećavam da će biti ozbiljna energija. Do sada smo završili tri pjesme. Planiramo objaviti ovaj projekt iduće godine. Kada je moja majka napunila 46 godina, dijagnosticirana joj je leukemija. Bio sam s njom u liječničkoj ordinaciji kada nam je doktor saopćio vijest. Tiho je upitala: “Koliko mi preostaje života?” Doktor je odgovorio: “Možda godinu, možda godinu i pol.” Kao što možete zamisliti, ovo je bilo šokantno za oboje. Bio sam izuzetno blizak s majkom, ona je bila moja najbolja prijateljica. Izišao sam iz ordinacije s teškim očima i krenuo hodnikom. Dok sam hodao, vodio sam razgovor s Bogom/ Životom. Rekao sam: “Treba mi deset godina! Za deset godina ću je moći pustiti i razumjeti. Sada nije spremna, niti sam ja. Zaista mi je potrebna.”

Kasnije tog istog tjedna moj prijatelj i asistent Andy pozvao me da pođem s njim posjetiti njegovu majku u bolnici. Ironično, ona se borila s istom bolešću kao i moja, ali to nikada nije spomenuo do tada. Otišao sam s njim, i njegova majka me tada zamolila da se pobrinem za njezina sina. Bio je to lijep, ali beskrajno tužan trenutak. S obzirom na vijesti o mojoj majci ranije tog tjedna i posjet Andyjevoj majci u bolnici te sam večeri otišao kući i sjeo za klavir. Sa suzama u očima napisao sam pjesmu “Mama Don’t You Cry”. Bez ikakvog napora svjedočio sam kako se pjesma sama piše u tom trenutku, bez napora. Nažalost, Andyjeva je majka preminula tjedan nakon što smo je vidjeli. Moja majka preminula je u dobi od 56 godina, točno deset godina nakon mog razgovora s Bogom/ Životom. Ponovno sam snimio ovu pjesmu za svoj 30. godišnji album s 40-članim orkestrom u Makedoniji u njezinu čast. Posvećujem ovu pjesmu svim majkama na svijetu!

Osim glazbe, imate li još neke strasti ili hobije koje volite provoditi u slobodno vrijeme?

Toliko puno radim da svaki trenutak koji imam za sebe pokušavam ne raditi ništa i uživati sa svojom partnericom, prijateljima, obitelji i jednostavno živjeti. Provedem toliko vremena u studiju da osjećam kako mi život prebrzo prolazi. Volim kuhati, jesti, smijati se, piti, opuštati se uz bazen, jednostavno uživati u životu koliko god mogu kad ga imam. Raditi ono što radim zahtijeva toliko fokusa da bi drugi hobi bio samo dodatni posao.

Kada ćete nastupati u Hrvatskoj?

Čekao sam više od pola svog života da se ponovno povežem s Hrvatskom i osjećam da je sada pravo vrijeme. Dolazim u rujnu u Hrvatsku i stvarno se radujem tome.

Jeste li pratili ovogodišnji Eurosong i kontroverze oko nastupa hrvatskog benda Let 3?

Nažalost, nisam pratio Eurosong 2023. Znam za bend Let 3 i želio sam im sve najbolje jer Eurosong je veliko natjecanje. Prošle godine smo poslali “Trust In Love” o kojoj sam govorio na početku razgovora, da predstavlja Hrvatsku. Ali zbog problema s e-mail odgovorima propustili smo rok. Bilo je razočaravajuće. Ipak, bit će još prilika.

Jeste li upoznati s hrvatskom glazbom?

Nisam previše upoznat s novim izvođačima. Pogledao sam neke stvari na YouTubeu da čujem što je popularno u Hrvatskoj danas. Postoje neki vrlo talentirani izvođači i ima nešto za svakoga. Sviđaju mi se neki stari bendovi poput Parnog valjka i Divljih jagoda. Nedavno sam razgovarao s Berom iz Parnog valjka. Radujem se upoznavanju s njim osobno kad dođem u Hrvatsku na jesen.

Naslovna Strana

hr-hr

2023-06-04T07:00:00.0000000Z

2023-06-04T07:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/281994676879676

Vecernji List