ISPROBALI SMO Novi flagship mobitel iz Honora

Ove godine ljubitelji noviteta na tržištu Android pametnih telefona imaju puno kvalitetnih modela za probiranje. A među top modelima koje bi svakako trebalo razmotriti zaslužuje biti i Honor Magic5 Pro. Već me je lanjski model Magic4 Pro bio zaintrigirao pa sam s velikim zanimanjem iščekivao ovogodišnju seriju. I nisam se razočarao – Magic5 Pro je odličan mobitel jakih performansi, fantastičnih kamera i vrlo zahvalne baterije, a sve to zapakirano je u blještav dizajn na čelu s vrlo atraktivnim zaslonom. Ima tu i mana poput povremenih softverskih smrzavanja, čudne ravnoteže kućišta, a i visoke cijene od 1199 eura.

Nema nikakve dileme da se ovdje radi o lijepom i izbrušenom uređaju namijenjenom najzahtjevnijim korisnicima. Dizajn jest malo čudan, ali i dalje atraktivan. Naviknuli smo se posljednjih godina da flagship mobiteli imaju veća izbočenja na pozadini sa sklopovima trostrukih kamera, ali ovdje je to nekako još izraženije. Doima se kao vulkanska uzvisina, jasno nema tu kratera, nego ima odličnih objektiva (sva tri stražnja objektiva imaju po 50 megapiksela). Uglavnom, ovo sve posebno ističem jer takvo rješenje pomalo opterećuje ravnotežu ovog uređaja. Magic5 Pro ima masu od 219 grama, što je dosta za mobitel iako nije toliko čudno za top modele (primjerice, Samsung S23 Ultra teži 233 grama), ali ovdje gornji dio stražnjega kućišta dominira masom pa mi se često činilo da bi mi se mobitel mogao izokrenuti i ispasti mi iz ruke od svoje težine ako nisam oprezan. Veliki dinamični i živopisni OLED zaslon dijagonale 6,81 inč vrlo je ugodan za uživljavanje u multimedijski sadržaj, a ima promjenjivu stopu osvježavanja od 1 do 120 Hz. Ovdje je zaslon četverostruko zakrivljen, što izgleda atraktivno, ali meni i nije najbolje sjelo. Korištenje nekih aplikacija koje imaju prostor za unos podataka baš na dnu zaslona lako može rezultirati pomicanjem aplikacije, a u Messengeru i WhatsAppu čak sam imao slučaj da neko vrijeme nikako nisam uspijevao utipkati poruku. Kao da mi se sve bilo “smrznulo”. To je bila jedna od tih neugodnih softverskih gnjavaža koje su me živcirale, ali srećom poslije se to nije ponavljalo. Zaslon pruža kvalitetan kontrast i razinu svjetla do bogatih 1800 nita pa nema problema pri korištenju po suncu. Honor se jako hvali i certifikatom za ublažavanja plavog svjetla, iako u praksi nisam osjetio neku veliku razliku da mi noću pred spavanje manje problema stvara gledanje u ovaj ekran. Doduše, jesam primijetio nakon prestanka korištenja da mi se drugi mobiteli čine nekako izraženiji s napadnim svjetlom. Tu je i certifikat IP68 za zaštitu od prašine i vode.

Dakako, i ovaj mobitel posebno se diči kamerama. Stražnji sklop kamera sastoji se od 50 MP širokokutne (f/1.6), 50 MP ultraširokokutne (f/2.0) i 50 MP telefoto kamere (f/3.0) s 3.5x optičkim zumom. Honor je uspio izvesti da ti objektivi rade zajedno, a na dobar hardver leća koje propuštaju puno svjetla kvalitetu donose i dodatni senzori i algoritmi koji pomažu da su fotografije oštrije.

Okidač je strašno brz, čak i u uvjetima slabijeg osvjetljenja. Portretni režim snimanja je odličan, pozadina se ne zamuti pretjerano, ali opet sasvim dovoljno da atraktivno istakne osobu koju fotografirate.

Iz Honora se jako hvale da njihov novi senzor pokreta omogućava snimanje oštrih fotografija čak i kad snimate pokret. Zamućenost doista jest manja i rjeđa kada snimate po danjem svjetlu. Ali, nismo još došli u fazu da mobiteli mogu u tom dijelu nadmašiti SLR fotoaparate. Uvjerio sam se u to i snimajući u najtežim uvjetima – koncert u slabo osvijetljenom prostoru. Nastup domaćeg psihodeličnog benda Luul i portugalskog indie banda Ditch Days snimao sam u klubu Močvara u stvarno zamračenom prostoru. Uhvatio sam dobrih i dobrih kadrova, kamera je dosta toga rasvijetlila u kadru, ali na više fotografija bilo je zamjetno da softver izobliči neke dijelove pokušavajući kompenzirati nedostatak svjetla, a pokret u takvim uvjetima većinom ne bi bio uhvaćen bez mutnih dijelova.

Fotografirao sam krizmu nećakinje Ive i svi su brzo zamijetili da mobitel snima odlične fotografije. I u zatvorenom prostoru snimajući konvenciju SFeraKon na zagrebačkom FER-u, uhvatio sam puno dobrih i jasnih kadrova. Ono gdje sam očekivao malo bolje rezultate je s telefoto kamerom, koja je dobra, ali ipak nije za neka veća digitalna zumiranja. Selfie kamera je vrlo dobra i pruža vrlo čiste fotke po danu, a i po noći se može dobro iskoristiti u većini situacija. Kao u većini top Android mobitela ove godine, i ovdje se koristi Qualcommov čipset 8 Gen 2. Šteta, što se vjerojatno zbog softvera čini da su katkada te performanse neujednačene. S autonomijom baterije sam jako zadovoljan. Bez problema bi mi poslužila cijeli dan s puno rezerve. Imao sam primjere da bih kasne večernje sate (21.38 h) dočekao s 40 posto baterije uz gotovo 5 sati uključenosti zaslona.

Malo je neobično da u odnosu na lanjski model sada Magic5 Pro umjesto punjača od 100 W dolazi s punjačem od 66 W. Velika baterija (5100 mAh) napuni se u potpunosti za otprilike 50 minuta (za 15 minuta dobio sam 38 posto, za 30 minuta 63 posto te za 45 minuta 91 posto).

Kad se još doda da uz 12 GB radne memorije imate čak 512 GB prostora za podatke, ovo je jako primamljiv mobitel. Upravo zbog ovog značajnog povećanja ROM prostora treba malo progledati kroz prste za visoku cijenu jer u većini mobitela bit ćete sretni da dobijete 256 GB prostora. Iako Honor Magic5 Pro ima poneku manu, i dalje mi se dosta sviđa ovaj mobitel jer mislim da ipak nudi više aduta. Kamere će svakome biti jako dobre, zaslon je impresivan, a baterija vrlo dugotrajna.