Na Brijunima su prije 125 milijuna godina ljetovali veličanstveni dinosauri

Možete li zamisliti da, dok spremni na kupanje šetate prema prekrasnoj morskoj uvali na Brijunima u Istri, pored vas prođe jedan divovski dinosaur, visok 20 metara? Samo mu je vrat dug polovicu te visine, a pored vas je prošao kako bi ručak zasladio s malo predivne magnolije koju je uočio kako raskošno cvjeta baš uz more! Ne hajete puno za njega, on jest div, ali je dobrica, biljojed, brahiosaur, kojemu, srećom, niste zanimljivi vi, već bilje. Osim u filmovima, taj bi scenarij bio moguć u nekim paralelnim svjetovima, s time da se onaj s dinosaurima odvija prije čak 125 ili 100 milijuna godina!

Prije toliko su godina, naime, Istrom hodali dinosauri u velikom broju, u skupinama su šetali kopnom koje je u to vrijeme bilo daleko od onoga u kojem danas uživamo. Vrijeme je to kada se formiraju kontinenti, kada su, zapravo, Istra, Hrvatska i čitava Europa dio velikog kontinenta spojenog s Afrikom i kada ovim divovima nije bio problem “putovati” po više kontinenata. Zemlja još uvijek i podrhtava, erupcije lave su česte, klima je topla i suha, a obale su pune raskošnog tropskog raslinja. I raznih vrsta dinosaura!

I tko zna koliko bi još priča o dinosaurima u Istri bila skrivena i tek stvar daleke prošlosti, da 1934. godine jedan pivar, ali i strastveni paleontolog, Austrijanac Adolf Bachofen von Echt nije shvatio da su udubine u kamenu po kojem je hodao uz obalu zapravo otisci dinosaura. Otkrio je postojanje brahiosaura i desetak ostalih vrsta dinosaura na području Istre, nakon što je na rtu Ploče na Velom Brijunu pronašao fosilizirane otiske stopala dinosaura. I danas, već pri silasku s broda u velobrijunskoj luci, na kamenom bloku donesenom u luku iz nekog od kamenoloma, na molu možete vidjeti troprsti otisak koji je vjerojatno pripadao nekom krupnom mesojedu iz skupine teropoda. No tada, davne 1934. godine, ništa se više nije znalo, istraživanje je bilo na početku, priča o istarskim dinosaurima tek se počela odmotavati. No, pročulo se otkriće ovog vrijednog paleontološkog nalaza i tada su istraživači krenuli u daljnju potragu. Najveće nalazište otisaka divovskih stopa kasnije je pronađeno na Fenoligi, otoku dinosaura kod rta Kamenjak. Veliko je otkriće uslijedilo 1992. godine kada je Dario Boscarolli, ronilac iz talijanskog Monfalconea, slučajno na morskom dnu kod Bala otkrio nalazište kostiju. To je doista jedinstven nalaz, pravi dokaz koji je potvrdio kako su ovi divovi doista izgledali i potvrda da ih je u Istri postojalo barem desetak vrsta. Osim toga, to je prvi i zasad jedini otkriveni ostatak kostiju dinosaura na cijelom području Sredozemlja.

Na svjetskom kongresu paleontologa u Pekingu, 1995. godine, taj je nalaz prezentiran kao otkriće godine te su tada Bale-Valle uvrštene u Svjetski popis paleontoloških nalazišta.

Najveći broj otisaka dinosaura danas se nalazi na području Nacionalnog parka Brijuni zbog čega su dodatno zaštićeni od zuba vremena koje ih ipak troši.

– Do sada su otisci stopala dinosaura otkriveni na četiri lokaliteta Velikog Brijuna te na otocima Vangi, Galiji i Vrsaru. Posjetiteljima su dostupni otisci na Velikom Brijunu: na rtovima Ploče i Vrbanj/Barban/ Pogledalo. Kako bismo dočarali veličinu ovih mezozoičkih bića koja su ovdje ostavila tragove, na rtu Vrbanj/ Barban/Pogledalo postavljena je rekonstrukcija dinosaura – znanstveno-umjetnička skulptura teropoda, grabežljivog mesojeda koji je ovim prostorom šetao prije 125 milijuna godina što je atraktivno posjetiteljima, posebno djeci – kažu iz NP Brijuni.

Na brijunskom je otočju do sada pronađeno više od 200 otisaka stopala dinosaura, a 90-ih godina prošlog stoljeća provedena su i njihova istraživanja. Tako je iz otiska stopala, a posebice staza – niza otisaka stopala, iščitan cijeli niz podataka: veličina životinja, jesu li bile dvonožne ili četveronožne, jesu li trčale ili polagano šetale, same ili u krdu.

I tako dolazimo do fascinantnih podataka da su po Istri hodali različiti dinosauri; kao u filmu Jurski park – bilo je tu mesoždera, biljojeda, velikih, malih, brzih, sporih...

Na rtu Vrbanj, primjerice, pronađeno je šezdesetak otisaka stopala velikih dvonožnih mesojeda. Znanstvenici su zaključili da pripadaju teropodima, krupnim grabežljivim mesojedima koji su, šetajući duž plićaka nekadašnjeg oceana Tethys ostavili svoje tragove. Bili su dugi oko sedam metara i najsličniji alosauridima. Ovi otisci nastali su prije 125 milijuna godina. Na rtu Ploče, pak, na poluotoku Zelenikovac pronađeno je šezdesetak otisaka malih dvonožnih mesojeda koji su bili dugi tri do četiri metra. Bili su agresivni i brzi mesojedi iz skupine Coelurosauria. Stručnjaci su za otiske na rtu Kamik zaključili da pripadaju krupnim dvonožnim biljojedima i malim dvonožnim mesojedima. Dvonožni biljojedi vjerojatno su bili veliki od šest do 6,5 metara, a mesojedi oko 3,5 metara. Starost im je procijenjena na oko 100 milijuna godina.

Na rtu Trstike/Debela glava pronađeni su otisci četveronožnih dinosaura biljojeda. Dužina im je procijenjena na oko 15 metara, a starost na oko 100 milijuna godina. Najvjerojatnije je riječ o pripadnicima skupine Sauropoda, dugovratim dinosaurima biljožderima male glave i dugoga repa. Ovoj skupini dinosaura pripadaju najveće životinje koje su ikada živjele na kopnu – pojasnit će vam u NP Brijuni. Oni se mogu pohvaliti i Danom dinosaura u travnju kada za posjetitelje organiziraju niz programa, radionica, stručnih predavanja