Početak Tridesetogodišnjega rata

Tridesetogodišnji rat naziv je za seriju međunarodnih oružanih sukoba na širem prostoru Svetoga Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti u prvoj polovici 17. stoljeća. Konflikt je započeo kao manji vjerski sukob 23. svibnja 1618. u Pragu, a završio je trideset godina kasnije kao europski rat s golemim žrtvama i velikom materijalnom štetom. U Europi se munjevitom brzinom širila reformacijska ideja, što je dovelo do vjerskih sukoba između katolika i protestanata. Miješanje religijskoga čimbenika s političkim dovelo je do neizbježnoga sukoba u Tridesetogodišnjem ratu. Rat se vodio između Katoličke lige, koju su predvodili Habsburgovci, i Protestantske unije, predvođene Danskom i Švedskom. Prvi događaj zbio se u Pragu kada je car Matija odlučio zatvoriti dvije evangeličke crkve pa su s prozora kraljevske palače bačena dvojica carskih službenika. Taj je događaj nazvan praška defenestracija. Nakon smrti cara Matije borba za vlast bila je posebno važna jer su u Carstvu trojica kneževa izbornika bili protestanti, a trojica katolici. Cara je naslijedio Ferdinand II., kojega Česi nisu htjeli za svojega vladara, pa su priznali vođu evangeličkoga saveza Fridrika V., palatinskoga izbornog kneza. Tijekom Tridesetogodišnjega rata zapravo je bilo malo velikih bitaka jer zaraćene strane nisu željele riskirati teške poraze pa su se vojske najčešće borile onda kada su imale brojčanu prednost ili čvrst defenzivni položaj. Između bitaka odvijali su se mnogobrojni manji sukobi, a rat je završio Vestfalskim mirom u listopadu 1648. godine kada su uspostavljene teritorijalne granice među državama. Tim činom nestao je habsburški san o teritorijalnoj hegemoniji. Tijekom rata u brojnim se bitkama istaknulo hrvatsko konjaništvo pod zapovjedništvom češkoga vojskovođe, generala Alberchta von Wallensteina. Procjenjuje se da je tijekom 30 godina sukoba poginulo između četiri i osam milijuna ljudi.