Godišnjica smrti Mehmeda II. Osvajača

Mehmed II. rođen je 1432. godine u Edirneu, tada glavnomu gradu osmanske države. Već u dobi od 12 godina, nakon prve abdikacije svojega oca Murata II., primio je sultanove ovlasti. Novi sultan nije imao značajnu podršku jer se smatralo da mladi Mehmed još nije na razini potrebnoj za vođenje osmanske države. U to doba križari su predstavljali veliki problem Osmanlijama pa su Muratovi pristaše smatrali da tron mora preuzeti osoba s iskustvom. Zbog velikoga pritiska i straha od poraza u bitki za Varnu (10. studenoga 1444.) mladi Mehmed prisilio je svojega oca da ponovno preuzme prijestolje. Nakon Muratove smrti Mehmed drugi put preuzima prijestolje, ali ovoga puta bio je spreman za novu funkciju. U korist mu je išla činjenica što je Carstvo već bilo dovoljno snažno, no bez obzira na to Mehmed II. uspio je proširiti granice i ojačati Osmansko Carstvo. Mehmed II. osvojio je Balkanski poluotok (gdje je pokorio Srbiju, Bosnu i Albaniju), Moldaviju i Vlašku, a zatim je osvojio Krim, gdje je otjerao Đenovljane iz njihove luke u Kaffi. Zatim je pokušao zauzeti otok Rodos, ali svu snagu usmjerio je na zauzimanje bizantske prijestolnice, Carigrada. Prije nego što je postavio vojsku pred zidine Carigrada, Mehmed je dao izgraditi tvrđavu Rumeli Hisar na europskoj obali Bospora. Na azijskoj strani već je postojala tvrđava Anadolu Hisar pa je time zajamčio svoju prevlast na Bosporu. Opsada Carigrada započela je u travnju 1453. godine, a trajala je pedeset četiri dana. Carigrad je pao 29. svibnja 1453. godine. Tada je Mehmed imao samo 21 godinu. Svečano je ušao u Carigrad i dobio titulu „Fatiha“(Osvajača). U Carigradu je pozivao stanovništvo da ostane živjeti u gradu i obećao lokalnomu stanovništvu oslobođenje od plaćanja poreza. S ciljem naseljavanja grada zarobljenim građanima ponudio je slobodu uz otkupninu.

Veliki mu je uzor predstavljao Aleksandar Veliki. Poput Aleksandra, Mehmed je proširio granice svojega Carstva pa se ono protezalo na više od 2,2 milijuna kilometara. Rijeke Eufrat na istoku u Anadoliji te Dunav od Beograda do Crnoga mora na sjeveru predstavljale su granice Osmanskoga Carstva. Mehmed je bio vrlo načitana osoba, govorio je sedam jezika te volio pisati pjesme pod pseudonimom „Avni“. Iza sebe je ostavio zbirku pjesama pisanu klasičnim, tradicionalnim stilom osmanlijske književnosti. U njegovoj biblioteci nalazile su se knjige iz geometrije, religija, astronomije, arheologije, geografije i filozofije. Bio je veliki ljubitelj umjetnosti pa je angažirao talijanskoga renesansnog slikara Giovannija Bellinija kako bi naslikao njegov portret.

Umro je 3. svibnja 1481. u vrijeme dok je pripremao plan za osvajanje Rima. Njegov grob nalazi se u Fatihovoj džamiji u Istanbulu. Naslijedio ga je sin Bajazid II., a četrdeset godina nakon Mehmedove smrti, njegova osvajanja i doprinosi na polju zakonodavstva, obrazovanja i kulture predstavljat će čvrst temelj uz čiju će pomoć Sulejman Veličanstveni u 16. stoljeću dovesti Carstvo do njegova zlatnog doba.