Robert Mearns Yerkes (26. svibnja 1876. – 3. veljače 1956.)

američki psiholog čiji su osobiti doprinosi u području psiholoških testiranja inteligencije, vojne psihologije i komparativne psihologije. (SLIKA 12.) Od 1902. do odlaska u vojsku 1917. godine radio je, na poziv Huga Münsterberga, kao nastavnik u području komparativne psihologije na Sveučilištu Harvard, od 1913. do 1917. godine zbog zanimanja za psihopatologiju dijelom je radio i u Bostonskoj psihopatološkoj bolnici, od 1917. do 1919. godine časnik je, bojnik pa pukovnik u vojsci SAD-a, od 1919. do 1924. godine radio je u Nacionalnome istraživačkom vijeću („National Research Council“), a od 1924. do umirovljenja 1942. godine na Sveučilištu Yale, gdje je bio i ravnatelj jednoga od najznačajnijih laboratorija za psihološka ispitivanja primata.

S Johnom D. Dodsonom, mlađim psihologom, postavio je 1908. godine Yerkes-Dodsonov zakon koji govori o odnosu pobuđenosti i učinkovitosti. Prema tome zakonu, s povišenjem uzbuđenja raste i učinkovitost, ali samo do određene točke nakon koje povišenje uzbuđenja vodi opadanju postignuća.

Prije Prvoga svjetskog rata počeo se zanimati za mjerenje inteligencije te se među više priloga može istaknuti da je sa suradnicima 1915. godine objavio „stupnjevitu“ljestvicu za mjerenje mentalnih sposobnosti („A Point Scale for Measuring Mental Ability“), no najznačajniji su doprinosi na ovome području vojni testovi i sustav vojnoga testiranja tijekom Prvoga svjetskog rata.

Bio je promicatelj psihologije i poticatelj njezine praktične primjene te je u mandatu 1916./1917. godine bio predsjednik Američke psihološke udruge (APA) i s toga položaja ključno utjecao na uključivanje američke psihologije u vojne napore Prvoga svjetskog rata. Kao ugledni sveučilišni profesor i član Američke akademije znanosti sudjelovao je u organizaciji američke vojne psihološke službe i u Drugome svjetskom ratu.

postrojbe pripremljen je pregled potrebnih osposobljenosti, što je omogućilo uravnoteženu popunu odgovarajuće osposobljenim osobljem. Za časnike su uspostavljeni pojedinačni osobnici koji su za svakoga od njih sadržavali podatke o stručnosti, izobraženosti, vojnomu iskustvu te o ocjenama od nadređenoga. Za cijelu vojsku uspostavljen je sustav prema kojemu je svaki časnik procjenjivan svaka tri mjeseca te su te ocjene s ostalim spomenutim podatcima utjecale na odluke o promicanju, rasporedu na dužnost, smjeni i drugim važnim odlukama o njegovoj karijeri. Osim prikupljanja i provjere podataka o kandidatima i spajanja tih podataka sa zahtjevima dužnosti, glavne primijenjene metode bili su usmjereni intervjui i pouzdani testovi stručnosti, koji su omogućili i izbor kandidata za popunu gotovo milijun mjesta s posebnim zahtjevima poput inženjerije ili zrakoplovstva. Premda je riječ o naizgled jednostavnomu zadatku, već milijunski brojevi kandidata, uz potrebu za pouzdanim i ujednačenim procjenjivanjem kandidata, činili su ovaj posao više nego izazovnim. Na sustavan način prvi put nastojao se ostvariti i danas nedostižan cilj upravljanja osobljem da svaki čovjek bude raspoređen na odgovarajuće mjesto. Uspješnost ovoga sustava bila je tolika da je nakon 14 mjeseci rada sredinom 1918. godine odbor APA-e koji je usmjeravao ovo područje u potpunosti uključen u Središnji personalni odjel američke kopnene vojske, koji navedene zadatke ostvaruje i danas. Zrakoplovstvo tada u američkoj vojsci nije bilo posebna grana, nego dio kopnene vojske, međutim zahtjevnost je tih poslova očigledna te se nametnuo zadatak pronalaska pravih kandidata za letačke dužnosti. Među potencijalnim kandidatima konačni odabir obavljali su posebni zrakoplovni „ispitni“odbori, članovi kojih su bili i psiholozi. U tu svrhu razvijeno je više namjenskih testova za procjenu sposobnosti za letačke dužnosti. Edward Thorndike, poznati psiholog, raščlanio je podatke više od 2000 letača kako bi što točnije ustanovio na temelju kojih se obilježja može predvidjeti tko će biti uspješan zrakoplovac. Uz navedeno, ispitivane su i druge zrakoplovne

Tablica 1.: Odbori APA-e za psihologijske ratne priprave

pojave, poput suženja vidnoga polja zbog nedostatka kisika, što je s obzirom na tadašnju letačku opremu moglo biti izrazito kritično, pa i pitanja danas na rubu vjerojatnoga, primjerice, u to vrijeme vojska je još uvijek široko koristila golubove pismonoše te su i u njihovoj dresuri sudjelovali psiholozi.

Motivacija i drugi čimbenici psihičke spremnosti vojnika za ratnu vojsku često su važniji od same brojnosti i opremljenosti. To je, naravno, bilo jasno i tadašnjem američkom vojnom rukovodstvu te je posebno područje djelovanja tadašnje vojne psihologije bilo razvijanje programa vezanoga za motivaciju, psihičku spremnost, odnosno ono što se često neprecizno naziva moralom vojske. Na ovim poslovima radili su psiholozi koji su za tu svrhu prošli posebni pripremni tečaj u Fort Oglethorpeu u Georgiji, (SLIKA 4.) od kojih je nekolicina raspoređena i u novoustrojeni Odjel za moral (psihičku spremnost) Glavnoga stožera. Nakon rata voditelj ovoga odjela, brigadni general E. L. Munson, objavio je 1921. godine i knjigu na tu temu pod naslovom „Upravljanje ljudima“(„The management of men“) (SLIKA 5.) Odbor za čuvstvenu postojanost, strah i samoobuzdavanje imao je ulogu čiji je značaj za vojsku očit već iz naziva. Najznačajnije postignuće unutar toga odbora bio je, pod vodstvom R. S. Woodwortha, razvoj Upitnika o osobnim podatcima („Personal Data Questionnaire“– PDQ), preteče brojnih psiholoških upitnika u kojima se s „da“ili „ne“odgovara na osobna pitanja. Ovaj je upitnik ciljao na psihopatske i neuropatske značajke, kao i na čuvstvenu nepostojanost. Novaci koji su u skupnome ispitivanju pokazali indikativne odgovore slani su na opsežno pojedinačno ispitivanje. Premda upitnik nije ušao u široku uporabu prije kraja rata, otvorio je smjer razvoja cijeloga područja upitnika osobnosti. Niz savjetovanja koja su održana na temu skrbi o ozlijeđenima i onesposobljenima doveo je do imenovanja prvoga psihologa u činu bojnika u vojnu bolnicu Walter Reed 17. travnja 1918., a što je prije kraja rata preraslo u Izobrazbenu službu s psihološkim i statističkim odjelom koja je pokrivala 43 različite bolnice i na čijim je postu