Večernji list

Ene ije

Svibanj 2021.

ponašanja. Stoga su spoznaje stečene u laboratorijima ubrzo našle put i do praktične primjene. Naime, krajem 19. i početkom 20. stoljeća suvremena je proizvodnja, ponajprije zbog čestih odlazaka stručnih radnika, kao i brojnih nesreća, nastojala ostvariti krilaticu „pravi čovjek na pravom mjestu“, odnosno odabrati ljude s odgovarajućim sposobnostima i rasporediti ih na dužnosti koje te sposobnosti traže. Ispitivanje nečijega znanja ili probni rad bili su odavno poznati postupci, no znanstvena im je psihologija, potaknuta zahtjevima suvremene proizvodnje, dala ujednačeniji, mjerljiviji i pouzdaniji sadržaj. Početkom 20. stoljeća, ponajprije u SAD-u, više je psihologa standardiziralo ili razvilo različite testove za odabir tvorničkih radnika. Vjerojatno je najpoznatije ime u tome području Hugo Münsterberg, njemački psiholog koji je u SAD-u bio pionir u području primijenjene, naročito forenzičke i industrijske, psihologije. U području industrijske psihologije razrađeni su različiti testovi za mjerenje pojedinih osobina, poput pamćenja (prisjećanje brojeva), točnosti (razvrstavanje karata, praćenje ritma), do onih koji su predstavljali radne probe kojima je mjerena uspješnost u pojedinim dijelovima posla. (SLIKA 1.)

36

zaraćivanja i odvagivale vlastite ciljeve, koristi i prijetnje koje će ih na koncu ipak uvući ili namamiti u sukob. Među nezaraćenim državama vjerojatno su najznačajnije bile Sjedinjene Američke Države. Premda je na prekretnici 19. i 20. stoljeća, osobito nakon rata sa Španjolskom, i SAD postao značajnija imperijalistička sila, duh naroda bio je okrenut prema vlastitoj državi, a i politika je još uvijek bila pod znatnim utjecajem Monroeve doktrine i nastojanja da se SAD izolira od svjetskih, a tada je to značilo ponajprije europskih sukoba.

U vrijeme kada su Europa i svijet potonuli u rat, u SAD-u su se mogle razabrati dvije suprotstavljene skupine. Predsjednik Woodrow Wilson i političko vodstvo države, tada uglavnom iz Demokratske stranke, te većina javnosti prvotno su bili za nastavak izolacionizma i politiku neutralnosti. Nasuprot njih stajala je jaka skupina bankara i tvorničara s dijelom javnosti i „tvorcima javnog mišljenja“predvođeni bivšim predsjednikom Theodoreom Rooseveltom

koji su zagovarali ulazak u rat te u 1915. godini započeli široki društveni „pripremni“pokret s ciljem pripreme SAD-a za rat. Kako je rat odmicao, rasla je trgovina s Velikom Britanijom i Francuskom kojima je nedostajalo svakojakoga ratnog materijala i hrane, a kako su te zemlje ubrzo iscrpile novčane zalihe, njihovi najveći kreditori postali su američki bankari, među kojima je osobito istaknuta bila banka J. P. Morgana. Tako su Amerikanci kreditirali američku proizvodnju koju su trošili i za to se zaduživali Europljani. Tvornička proizvodnja u SAD-u od početka rata do 1917. godine porasla je 32 posto, a ukupni BDP 20 posto, najvećim dijelom zahvaljujući europskoj ratnoj potražnji. Rast snage zagovaratelja rata, odnosno ratnih financijera i opskrbljivača, povećavao je njihov utjecaj te je američka javnost pod pritiskom ove skupine postupno mijenjala stavove, a istodobno je Njemačka sve više doživljavana kao agresivna militaristička sila. Tomu su naročito pridonijeli široki javni prikazi njemačkih pokolja civila u Belgiji 1914. godine, često u američkoj javnosti zvani „silovanje Belgije“, (SLIKA2.) kao i prvi val podmorničkoga rata 1915. godine u kojemu je posebno odjeknulo potapanje britanskoga parobroda „Lusitanije“pri čemu je stradalo 1198 putnika i članova posade, među kojima i 128 Amerikanaca. (SLIKA 3.)

Kako se rat nije smirivao, nego je štoviše uvlačio i prvotno neutralne zemlje, američka vlast nije mogla samo promatrati zbivanja te je predsjednik Wilson u srpnju 1915. godine izdao nalog za pripremu planova za povećanje vojske i ratne mornarice.

Rastao je pritisak zbivanja i ratnih zagovornika te je američka vlast nevoljko ipak poduzela i značajnije korake u pripremama za rat. Među njima se osobito ističu dva zakona: 3. lipnja 1916. donesen je Nacionalni obrambeni zakon („National Defence Act“) kojim je predviđeno da u sljedećih pet godina vojska naraste na 220 000, a Nacionalna garda na 440 000 pripadnika te je uspostavljena izobrazba pričuvnih časnika, a 29. kolovoza 1916. donesen je Zakon za ratnu mornaricu koji je odobrio u tri godine ulaganja od 500 milijuna dolara za izgradnju deset bojnih brodova, šest bojnih krstaša (krstarica), 30 podmornica i 50 razarača.

No osim same vojske pripremama su pomalo obuhvaćena i ostala društvena područja, u sklopu čega je Američka akademija znanosti, inače utemeljena tijekom Američkoga građanskog rata, osnovala 1916. godine Nacional

U vrijeme kada su Europa i svijet potonuli u rat, u SAD-u su se mogle razabrati dvije suprotstavljene skupine

38

telegram te konačno u ožujku i potapanja pojedinih američkih trgovačkih brodova objavu rata pretvorili u pitanje dana.

Već u siječnju 1917. godine Robert M. Yerkes, predsjednik Američke psihološke udruge, uvjeren u koristi koje ratnomu naporu može dati psihologija, osobnim pismom obratio se predsjedniku Wilsonu, podržao njegovu vanjsku politiku i ponudio državi usluge psihološke struke. U takvome ozračju na sam dan objave rata 6. travnja 1917. prije zakazani godišnji sastanak o eksperimentalnoj psihologiji na Sveučilištu Harvard pretvoren je u raspravu o odnosu psihologije i nacionalne obrane te je istu večer predsjednik APA-e od upravnoga odbora te udruge zatražio odobrenje za pojačanje ratnih priprema. Duh koji je tada vladao u SAD-u, a i među njihovim psiholozima, oslikava sljedeći citat iz toga pisma: „Gospodo, u trenutnim okolnostima očito je poželjno da psiholozi ove zemlje djeluju jedinstveno u korist obrane. Naše znanje i naše metode su od značaja za vojsku naše zemlje i naša je dužnost surađivati u potpunosti i odmah, a prema povećanoj učinkovitosti naše Vojske i Mornarice. Formalnosti nisu bitne. Mi trebamo djelovati odmah kao stručna skupina i kao pojedinci.“Predsjednikovi prijedlozi u rukovodstvu APA-e prihvaćeni su, premda su se čuli i suprotni glasovi, te se, kao i uvijek u sličnim okolnostima, pojavilo i klikaško nastojanje za preuzimanjem vodstva i zasluga. Američka psihološka udruga već je sudjelovala u utemeljenju i radu spomenutih odbora i pododbora u okviru Američkoga saveza za napredak znanosti i drugih tijela, no kako to očito nije pružilo zadovoljavajuće rezultate, pripreme su se ubrzale te je u travnju 1917. godine u okviru Nacionalnoga istraživačkog vijeća (NRC) konačno osnovan Odbor za psihologiju, a sama APA u istome je mjesecu osnovala 12 svojih odbora za ratne pripreme. Navedeni odbori osnovani su za sljedeća područja: literatura, testiranja, posebni odabiri, zrakoplovstvo, nesposobnosti, percepcija, usmjeravanja, rekreacija, obuka, motivacija, samoobuzdavanje i akustika. Puni nazivi navedenih odbora prikazani su u Tablici 1. Očito je kako je pokriveno široko područje tada razvijenih

psiholoških djelatnosti, ali i pitanja koja su imala potpornu ulogu, poput odbora za literaturu, ili su pokrivala nova područja koja su bila očita potreba vojske, poput odbora za područje motivacije, odnosno psihičke spremnosti.

Uključenost psihologa

Sljedećih nekoliko mjeseci središnju ulogu u psihološkim ratnim pripremama preuzeo je NRC-ov Odbor za psihologiju koji je čvrsto surađivao s navedenih 12 odbora APA-e. Kako je R. M. Yerkes bio i na čelu navedenoga odbora i na čelu APA-e, očito su djelovanja tih ustanova teško odvojiva. Značajnu, a možda i ključnu potporu sveukupnomu radu dao je i predsjednik NRC-a George Ellery Hale, znameniti američki astronom, čija struka očito nije izravno vezana za vojna pitanja, ali govori koliko je znanstvena podrška ratu

bila široka. Osim što su u navedenome okviru uobličavani sadržaji rada, odnosno prilagođavan redoviti način rada i iznalaženi novi pristupi u psihološkome djelovanju za obrambene potrebe, jednako je živo bilo i predstavljanje i uvjeravanje o mogućem psihološkom doprinosu ratnim naporima. Iz tadašnjih zapisa gotovo da iskače grozničava žurnost kojom se radilo i brzina kojom su donošene odluke. Sveukupno, ovo djelovanje dovelo je do odluke o izravnome uključenju psihologa u redove američke vojske u kolovozu 1917. godine.

Naime, R. M. Yerkes imenovan je 17. kolovoza 1917. za voditelja Odjela za psihologiju i tu je dužnost obnašao do travnja 1919. godine. Navedeni odjel vodio je psihološka testiranja u američkoj vojsci i od svih oblika uključenosti

psihologa izravno u vojsku bio je najzapaženiji, s najvećim opsegom i učinkom, te je kasnije ocjenjivan kao najveće postignuće, koje se redovito spominje u svakoj ozbiljnoj povijesti psihologije, a osobito povijesti vojne psihologije. Međutim, osim rada toga odjela, psiholozi su, sveukupno njih više od 400, na različite načine bili uključeni i u druga područja djelovanja u vojsci. Sljedeće po važnosti i opsegu bilo je područje izgradnje sustava razvrstavanja unovačenih na različite vojničke dužnosti. Kao što je već opisano, pri objavi rata ključni je zadatak američke vojske postao što brže mobilizirati ogroman broj ljudi. Stoga je na tadašnjim načelima primijenjene psihologije i znanstvenoga upravljanja uspostavljen sustav kroz koji je prošlo gotovo 3,5 milijuna unovačenih koji su svi razvrstani na različite dužnosti u kopnenoj vojsci. Da bi to bilo moguće, pripremljen je priručnik u kojemu se nalazio pregled svih poslova, odnosno dužnosti u vojsci, kao i pregled opisa poslova i osposobljenosti za više od 500 različitih časničkih dužnosti. Za svaku vrZnameniti

R. M. Yerkes imenovan je u SAD-u 17. kolovoza 1917. za voditelja Odjela za psihologiju i tu je dužnost obnašao do travnja 1919.

40

slovima radilo 66 časnika. Glavni zadatak ove službe bio je procjena i pomoć u rehabilitaciji svim vrstama pacijenata, bolesnih ili ozlijeđenih, a što se širilo na sve nemedicinske oblike pomoći pacijentima u vojnim bolnicama. Na ovim poslovima rehabilitacije ranjenih i ozlijeđenih radilo je oko 1000 pružateljica pomoći, redom žena. Često se ovaj rad označuje kao pravo utemeljenje zdravstvene psihologije i radne terapije. Unutar ove djelatnosti postojao je i poseban pododbor, vođen poznatim bihevioralnim psihologom J. B. Watsonom, koji se bavio potporom u oporavku neuropsihijatrijskih pacijenata i onih s ozljedama mozga. Za potrebe vojne obavještajne službe razvijeni su testovi za promatrače i izvidnike, kao i tečaj o psihičkim čimbenicima promatranja i izvješćivanja.

Bojni plinovi u trenutku američkoga ulaska u rat još uvijek su bili novo, ali tada već dobro poznato oružje. Bilo je gotovo sigurno da će i američki vojnici na bojištu biti izloženi bojnim plinovima te je razvoj sredstava za zaštitu postala nužnost. Kako je bilo jasno da će vojnici zaštitne maske morati nositi dulje vrijeme i pod njima sudjelovati u boju, na zahtjev vojne službe za kemijsko ratovanje proveden je niz psiholoških ispitivanja vezanih za oblikovanje maski i ugodnost njihova nošenja, što je u konačnici dovelo do vrlo funkcionalnih rješenja.

Zbog potrebe za velikim brojem časnika vojska je razvila i poseban vojni obrazovni program za studente, uz njihovo redovito studiranje. Psihološka je zadaća, očekivano, bila osigurati i primijeniti testove sposobnosti koji jamče visoku razinu sposobnosti budućih časnika, a pored toga kao dio vojnoga programa razvijen je i poseban predmet vojne psihologije. Sve navedene djelatnosti bile su odraz pripremnih poslova u okviru 12 opisanih odbora APA-e, koji su se postupno prelili i uključili u redovni život američke vojske. Međutim, treba naglasiti kako se sve opisano odvijalo u okviru američke kopnene vojske. Ratna mornarica je tada, kao i sada, bila posebna grana vojske, no u američkoj tradiciji to znači znatno veću odvojenost nego što je to u našim i nama bliskim okvirima, gotovo da je riječ o posebnoj vojnoj organizaciji. U Prvome svjetskom ratu mornarica je, što zbog manje brojnosti i manje potrebe za brojčanim rastom, što zbog izraženije tradicionalnosti u provedbi različitih poslova, bila zatvorenija različitim inicijativama, pa tako i onima vezanim za psihologiju. Ipak, početkom 20. stoljeća američka ratna mornarica imala je iskustva s tretmanom i bolničkim liječenjem svojih pripadnika s duševnim poremećajima te također s primjenom psihologije u odabiru kandidata za mornaričku službu. Od 1907. godine u različitim dijelovima mornarice uobličeni su postupci za procjenu mornaričkih novaka, koji su uključivali Binetov test inteligencije ili neke njegove prerade. No tijekom samoga rata ratna mornarica imala je samo jednoga psihologa u odori. Ipak, njegova inicijativa, suradnja s drugim psiholozima izvan mornarice, naročito s članovima 12 pripremnih odbora APA-e, urodila je živom i zapaženo svrhovitom djelatnošću koja je obuhvaćala izradu testova i pripremu obuke za topovske ciljače, pripremu standarda za odabir i obuku polaznika slušačke škole (za rad na pretečama današnjih sonara), kao i postupke za odabir i uvježbavanje navigacijskoga osoblja za brodove. Na samome kraju rata uspješnost psiholoških programa u kopnenoj vojsci privukla je i ratnu mornaricu da po uzoru na njih i u suradnji s psihološkim odborom NRC-a pripremi primjenu sličnih programa, no rat je okončan prije njihove primjene. Prije svega mornarica je željela svoja predratna neujednačena iskustva s psihološkim odabirom novaka, po uzoru na vojni program, pretvoriti u propisani, ujednačeni, standardizirani postupak u kojemu se primjenjuju isti testovi. Kako se to nije stiglo dogoditi do

Ratna mornarica je tada, kao i sada, bila posebna grana vojske, no u američkoj tradiciji to znači znatno veću odvojenost

42

blema s razumijevanjem pisanih sadržaja, svi koji postignu lošije rezultate ili uopće ne mogu rješavati prvi pisani test idu na skupno testiranje s testovima u kojima zadatci ne traže ni pismenost ni razumijevanje engleskoga jezika. Konačno, novaci koji i na tome drugom skupnom testiranju postignu lošije rezultate idu na pojedinačno testiranje u kojemu psiholog neposredno može provjeriti je li u pitanju neprikladnost zadataka zbog slabe pismenosti ili slaboga razumijevanja engleskoga ili je uistinu riječ o niskim rezultatima, odnosno niskoj intelektualnoj sposobnosti. Na temelju dotadašnjih psihologijskih spoznaja i iskustava s psihološkim testiranjima, već u pripremi psiholoških testiranja spomenuti je odbor APA-e odabrao različite vrste zadataka koji upućuju na način odvijanja određenih psihičkih procesa te je razvijeno ili odabrano nekoliko novih testova za tu namjenu. Prvi je bio Army Alfa, pisani test za skupnu primjenu na pismenim novacima. Novaci koji nisu zadovoljili na tome prvom testu, pismeni kao i nepismeni, upućivani su na skupno testiranje Stenquist testom, koji se sastojao od niza praktičnih manualnih zadataka, (SLIKA 8.) a taj je test od travnja 1918. godine uglavnom zamijenjen Army Beta slikovnim testom. Na SLICI 9. prikazani su neki zadatci koji su korišteni u davanju uputa za Army Beta test te oni daju jasnu predodžbu o kakvome je testu riječ.

Oni novaci koji su postignuli niske rezultate i na Stenquist odnosno Beta testu upućivani su na pojedinačno testiranje kojim se mogla pouzdanije odrediti njihova prava razina sposobnosti. Ovo je testiranje provođeno različitim testovima od kojih su konačno u uporabi ostali Stanford-Binetova ljestvica, Yerkes-Bridgesova „stupnjevita“ljestvica i „Ljestvica postignuća“(SLIKA 10.) Od proljeća 1918. godine, kada je mjesečno novačeno ponekad i više od 300 000 novaka, u uporabu su uvedeni i prilagođeni oblici ovih triju testova, čija je primjena trajala svega 12 – 15 minuta te su redovito korišteni u slučajevima gdje nije trebala dublja klinička psihološka procjena. Nakon što su radi ekonomičnosti napuštena posebna testiranja pismenosti te isprobani i izmijenjeni različiti sljedovi testiranja i različiti testovi, uobičajeni je slijed testiranja obuhvaćao:

1. Procjenu pismenosti i poznavanja engleskoga jezika - nepismeni i oni koji ne znaju engleski upućivani su odmah na testiranje Beta testom u drugu prostoriju

- pismeni koji znaju engleski ostaju u prostoriji na testiranju Alfa testom.

2. Skupno testiranje Army Alfa testom, 100 – 200 novaka, 40 – 50 minuta

- rezultati se koriste pri odlučivanju o dodjeli dužnosti novaku - novaci koji su postignuli nezadovoljavajuće rezultate na Alfa testu pozivani su na testiranje Beta testom.

3. Skupno testiranje Army Beta testom, do 60 novaka, 50 – 60 minuta

- rezultati se koriste pri odlučivanju o dodjeli dužnosti novaku - novaci koji su postignuli nezadovoljavajuće rezultate na Beta testu pozivani su na pojedinačno testiranje.

4. pojedinačno testiranje, 15 – 60 minuta

- odabir testa prema uočenim razlozima niskih postignuća - Stanford-Binetova ljestvica i Yerkes-Bridgesova ljestvica za one koji znaju engleski, a „Ljestvica postignuća“za one koji ne razumiju engleski

- rezultati se koriste pri odlučivanju o dodjeli dužnosti novaku - novaci čiji su nezadovoljavajući rezultati potvrđeni otpuštani su iz vojske.

Ukupno je kroz ovaj postupak na Beta test bilo upućeno oko 31 posto novaka, od kojih oko polovice rođenih u SAD-u. Ovaj podatak govori o tome kolika je još uvijek u to vrijeme bila stvarna nepismenost te koliko je u SAD-u bilo useljenika koji su loše ili nikako vladali engleskim.

Zbog brojnosti nepismenih i onih koji nisu znali engleski američka je vojska od svibnja 1918. godine ustrojila posebne „razvojne bojne“(„development battalions“) za njihovu osnovnu izobrazbu kako bi u suvremenoj vojsci mogli obavljati osnovne dužnosti i slijediti

Temeljna zamisao testiranja bila je da se razina psihičkih sposobnosti novaka procijeni pisanim testom u skupnome testiranju

zapovijedi. Međutim, zbog brojnosti takvih novaka često su u tu dodatnu izobrazbu uključivani samo oni koji nisu znali engleski i nisu bili pismeni. S obzirom na ulogu psihologa u popunjavanju tih postrojbi i u procjeni njihovih pripadnika, u više su slučajeva psiholozi koji su prvotno provodili psihološka testiranja bili ime

44

setim godinama prošloga stoljeća zabilježen nagli rast broja psiholoških testova, a posljedično i porast broja psihologa kao stručnjaka koji su navedene usluge mogli pružati. Pri početku primjene u vojsci Army Alfa i Army Beta testovi bili su gotovo usamljeni primjeri skupnih testova mentalnih sposobnosti, sasvim sigurno prvi masovno primijenjeni, da bi se na američkome tržištu u sljedećih pet godina pojavilo više od 50 takvih testova. Već je 1919. godine više od polovice od tadašnjih 400 članova APA-e djelovalo u primijenjenoj psihologiji, a u desetljeću nakon Velikoga rata brojnost psihologa članova APA-e utrostručena je – s 336 u 1917. na 1101 u 1930. godini.

Rezultati testiranja imali su određenoga odjeka i u općim društvenim previranjima u SAD-u. Naime, raščlamba podataka pokazala je kako se u postignućima na testovima mogu jasno zapaziti razlike između bijelih Amerikanca rođenih u SAD-u, bijelih useljenika i američkih crnaca. Ovo ne iznenađuje ako uzmemo u obzir kolike su bile razlike među tim skupinama u općim životnim uvjetima i mogućnostima školovanja, pa i znanju engleskoga jezika, a s druge strane činjenicu da ni današnji, a pogotovo tadašnji testovi ne mogu izbjeći utjecaj životnih prilika na rezultate, pogotovo pri usporedbi skupina.

Primjerice, dostatno je da jedna skupina lošije razumije jezik na kojemu se zadaje uputa da se to, sitno, ali zamjetno, odrazi u rezultatima. Podatci o tim razlikama između dvaju svjetskih ratova korišteni su i u različitim političkim raspravama, pogotovo onima vezanim za tadašnju američku useljeničku politiku, kao i u različitim eugeničkim nastojanjima. U drugoj polovici 20. stoljeća, u vrijeme značajnih društvenih promjena u SAD-u vezanih za pitanja ravnopravnosti, bilo je glasova koji su testiranja iz Prvoga svjetskog rata ocjenjivali sasvim negativno, samo iz kuta korištenja nekih rezultata u političkim raspravama, ne uzimajući u obzir sve druge rasne, etničke, religijske, gospodarske i ostale čimbenike u američkome društvu koji su također utjecali na političke odluke. No unatoč tomu valu promašenih, sada već prošlih i zamrlih kritika, jasno je kako je riječ o postupku koji je nedvojbeno pridonio vojnoj učinkovitosti i utemeljio praksu koja je danas općeprihvaćena, barem u svim razvijenijim državama i vojskama. Psihološka testiranja, ali i opisani psihološki rad na različitim drugim područjima ostali su zabilježeni kao utemeljenje vojne psihologije na znanstvenim načelima. Premda je i prije bilo primjene znanstvene psihologije u drugim vojskama, one su bile ili sporadične ili uskoga sadržaja i trajanja. Unatoč opsežnosti, psihološka testiranja u vojsci SAD-a u Prvome svjetskom ratu imala su i ograničenja, prije svega nisu odmah započeta te njima nije obuhvaćen cijeli novački kontingent, a rezultati su često imali savjetničku, a ne odlučujuću ulogu. No ovaj prvi iskorak položio je temelj za punu primjenu vojnopsihologijskoga odabira u Drugome svjetskom ratu, kada je cjelokupni pristup bio teorijski donekle drukčije postavljen, u provedbi znatno dorađen, a utjecaj psiholoških testiranja bio bez dvojbe sustavan i za vojsku sveobuhvatan te je uz ugrađivanje novih znanstvenih spoznaja takav i danas, u vojsci SAD-a i u vojskama svih razvijenijih država.

biographical-memoirs/memoir-pdfs/yerkesrobert-m.pdf; učitano 9. kolovoza 2017.) Kreidberg: Kreidberg, M.A. and Henry, M.G. (1955). History of Military Mobilization in the United States Army 1775-1945;Washington DC: Department Of The Army (Dostupno na: https:// history.army.mil/html/books/104/104-10/CMH_ Pub_104-10.pdf; učitano 9. kolovoza 2017.) Munson: Munson, E.L. (1921). The Management of Men: A Handbook on the Systematic Development of Morale and the Control of Human Behavior; New York: Henry Holt And Company (Dostupno na: https://archive.org/details/ managementofmenh00muns/page/n3; učitano 13. srpnja 2018.)

Navy: McGuire, F.L. (1990.). Psychology Aweigh – A History of Clinical Psychology in the United States Navy, 1900 – 1988; Washington DC: American Psychological Association

Yerkes: Yerkes R. M. (ur.) (1921.). Memoirs of the National Academy of Sciences,Volume XV, Psychological Examining in the United States Army,Washington: Government Printing Office (Dostupno na: https://ia801408.us.archive. org/21/items/memoirsofnationa15nati/ memoirsofnationa15nati.pdf; učitano 9. kolovoza 2017.)

Rat I Znanost

hr-hr

2021-05-05T07:00:00.0000000Z

2021-05-05T07:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/281904481055167

Vecernji List