Bitka kod Waterlooa

Napoleonovi porazi u ratu protiv Rusije (1812.) i kod Leipziga (1813.) doveli su do njegova progonstva na otok Elbu. Naime, u travnju 1814. godine prisiljen je na abdikaciju te je s počasnom gardom od 800 ljudi premješten na otok Elbu. Ipak, nakon izbivanja, Napoleon se odlučuje vratiti te uništiti kompaktnost europske koalicije. Uslijedilo je kratko razdoblje u kojemu je Napoleon ponovno uspostavio vrhovnu vlast u Francuskoj, a koje nazivamo „Napoleonovih sto dana“. Godinu dana kasnije, 18. lipnja 1815. održana je jedna od najpoznatijih bitaka u čitavoj svjetskoj povijesti, Bitka kod Waterlooa. Napoleonu se suprotstavila koalicija europskih vojski, pod zapovjedništvom engleskoga vojvode od Wellingtona i pruskoga feldmaršala Gebharda von Blüchera. Bitka kod Waterlooa započinje kao sukob francuske vojske na čelu s Napoleonom koja je brojila oko 68 000 vojnika. Bitka je započela nešto prije podneva udarom francuskoga pješaštva, pod vodstvom Jeromea Bonapartea, na britansko desno krilo obrane. Francuski vojnici formirali su obrambene pravokutne jedinice. Kada je Napoleon uvidio da se Britanci uspješno brane te da neprijatelj ne uzmiče, naređuje sveopći napad francuskoga pješaštva pod zapovjedništvom d’Erlona na središnji dio britanskih snaga. Kada ni taj napad nije urodio plodom, Napoleon naređuje sveopći napad francuske konjice pod zapovjedništvom maršala Neya. Napoleon je bio svjestan da neće tako lako poraziti neprijatelja pa je u posljednjem pokušaju da probije Wellingtonovu formaciju naredio Staroj gardi, svojoj posljednjoj pričuvi koja nikad dotad nije poražena, da napadne u dvjema kolonama sa 75 ljudi u svakome redu. No britanska vojska, skrivena iza brda, uspjela je iznenaditi Napoleona te je započela paljba. U tome trenutku dolazi do povlačenja Stare garde. Taj čin utjecao je na srozavanje morala francuskih vojnika pa je bitka završila porazom Napoleona. Francuzi su morali pobjeći s bojnoga polja nakon što su na njemu ostavili oko 30 000 mrtvih i ranjenih te oko 7500 zarobljenih. Vrativši se u Pariz, Napoleon je shvatio da se više ne može odupirati pa je 22. lipnja 1815. abdicirao drugi put, nakon čega je prognan na Sv. Helenu u južnome Atlantiku.