Večernji list

Izrael na velikome ispitu

Puna odlično snimljenih tenkovskih bitaka, „Dolina suza“je kvalitetna ratna serija o Jomkipurskome ratu 1973. godine koja se fokusira na obične vojnike i propitkuje odnos Izraela prema manjinama

Tekst: Arsen Brizić Foto: HBO Max

Izraelsko-arapski sukob ponovno bukti: Hamas raketama gađa Tel Aviv, Izrael uzvraća zračnim napadima na pojas Gaze i sprema kopnenu invaziju, a nasilje i međuetnički sukobi prisutni su u nekoliko izraelskih gradova… Iako je u trenutku pisanja ovoga teksta dogovoren prekid vatre nakon 11 dana sukoba, izraelska militantnost i odnos prema Palestini ponovno su u fokusu javnosti. Cijeli svijet želi mir i nude se jednostavna rješenja za kompleksne probleme. Iako nećemo ulaziti u problem odnosa Izraela i Palestine, ovo je dobra prilika za osvrt na novu izraelsku ratnu seriju „Dolina suza“, koja je od studenoga prošle godine dostupna na HBO Maxu. Ova serija bavi se Jomkipurskim ratom (znanim i kao Listopadski rat) u kojemu su Egipat i Sirija na židovski blagdan Jom kipur u listopadu 1973. godine napali područja koja je dotad držao Izrael. Ovaj napad uhvatio je izraelsku vojsku na prepad. U seriji pratimo nekoliko glavnih likova, od običnih civila do tenkista, koji svaki na svoj način pokušavaju preživjeti u novonastaloj situaciji i ratu koji će definirati njihov život i odnos prema državi. „Dolina suza“serija je skupe produkcije, s troškovima većima od milijun američkih dolara po epizodi, i rezultat je visokokvalitetna i izvrsno napisana miniserija koja se odmiče od prikaza politike i fokusira se na obične vojnike, a usto sadrži i iznenađujuću količinu kritike vlasti i vojske.

Šest godina prije Jomkipurskoga rata Izrael je u Šestodnevnome ratu 1967. godine (koji su oni inicirali) premoćno izvukao pobjedu i proširio granice svoje države, zauzevši Sinajski poluotok, Gazu, Zapadnu obalu i Golansku visoravan. Vođeni tom pobjedom, Izraelci su bili na vrhuncu moći, vjerujući da su nepobjedivi i da ih se nitko od susjeda (Egipat, Sirija, Jordan i Irak) neće usuditi napasti. Scenarist serije posebno je naglasio taj dojam u intervjuu, dodajući da se sve promijenilo 1973. godine i da je „prva zračna sirena značila da je prvi Izrael umro, a drugi Izrael rođen“. Serija počinje par sati prije razbijanja toga sna o nepobjedivosti, koji je najbolje predstavljen kroz lik Avinoama (Shahar Tavoch), koji radi za izraelsku vojsku na prisluškivanju neprijateljske komunikacije. Nakon što presretne komunikaciju Sirijaca, koja naslućuje početak velikoga napada na Izrael, svi mu se smiju i ne vjeruju njegovoj procjeni, a većina vojnika ionako odlazi kući proslaviti blagdan Jom kipur. Avinoamove slutnje pokažu se točnima kada njihovu predstražu uskoro pogode prve granate i dočekaju izraelsku vojsku potpuno nespremnu za invaziju Sirijaca, čime je započeo rat koji će u seriji ispreplesti nekoliko sudbina.

Yoav (Aviv Alush) predvodi skupinu vojnika, među kojima je i Avinoam, koji pokušavaju pobjeći na sigurno nakon što Sirijci zauzmu njihovu predstražu. Avinoamova djevojka Dafna ( Joy Rieger) također radi u vojsci te je zbog brzoga napredovanja neprijateljske vojske pošalju na sigurno, daleko od baze, ali ona je uporna u nastojanjima da pomogne u ratu i, tražeći prijevoz natrag do baze, sretne Menija i Melakhija. Meni (Lior Ashkenazi) pokušava naći svojega mladog i neiskusnog sina da ga nekako izbavi iz rata, dok je Melakhi pobjegao iz zatvora kada je čuo da je počeo rat kako bi pomogao svojim prijateljima tenkistima. Kao što se vidi po glavnim likovima, serija se bavi sudbinama običnih vojnika i civila, uz potpuni izostanak prikaza političkih odluka ili taktika vojnoga vrha. Rat pratimo isključivo po vijestima koje dolaze do glavnih likova, koji se često nalaze u bezizlaznim situacijama i osjećaju se kao „žrtvena janjad“koja je bačena neprijatelju.

Vojska i vlast neočekivano su puno kritizirani, bilo zato što su bili nespremni i dopustili neprijatelju da ih iznenadi ili zato što su svojom retorikom održavali napetosti i nahuškali neprijatelja. Možda najočitija kritika dolazi od Menija, novinara koji smatra da je vlast jednako kriva za rat zbog stava da „nema mira bez Sinaja“, a svakako je zanimljiv i lik Melakhija, koji se bori za bolji život

potlačenih u Izraelu. Melakhi je član izraelskih Crnih pantera, koje su preuzele ime od američke Stranke crnih pantera koja se borila za prava Afroamerikanaca, i kao njihov američki pandan bori se za prava židovskih imigranata iz sjeverne Afrike i s Bliskoga istoka. Arapski sefardi i mizrahi Židovi nakon rata s Palestinom živjeli su u lošim uvjetima i pod prijetnjom preseljenja, i Melakhi nasilnim prosvjedima želi skrenuti pažnju Izraelaca na važnost socijalne pravde za sve stanovnike. Njegova dvojica prijatelja, također arapski Židovi, imaju različita mišljenja: Alush vjeruje u bolji, pravedniji Izrael u kojemu ima mjesta i za njih, dok Marco ne želi dati život za državu koja ih vječito ugnjetava i ostavlja da žive u groznim uvjetima. Ovo je česta tema njihovih prepirki i ne može se izbjeći aktualnost i poveznica s trenutačnim sukobom između Izraela i Palestine. Akcijske sekvence su izvrsne, vrlo napete i bez osjećaja da je serija snimljena jeftino, dok redatelj suvereno vlada kamerom bez obzira na okolinu. Kako su tenkovi odigrali ključnu ulogu u Jomkipurskome ratu, puno je vremena posvećeno upravo teškim i surovim tenkovskim bitkama. U tim epizodama postignut je osjećaj uključenosti u bitku kombinacijom prizora iz unutrašnjosti tenka, kako bismo vidjeli važnost savršeno usklađene ekipe koja radi u tome veličanstvenom gorostasu, te scena otvorenih pustinja u kojima redatelj jasno pozicionira protagoniste u odnosu na neprijatelje. Ni u jednome trenutku ne vlada kaos ili zbunjenost oko odnosa svih aktera, koji se vrlo lako mogu dogoditi u ratnome filmu/ seriji, i serija bi zasluženo mogla privući gledatelje željne kvalitetnih tenkovskih, pa čak i pješačkih okršaja.

Deset epizoda ipak je previše za „Dolinu suza“jer oko sredine serija gubi kontinuitet. Prva epizoda izvrsno nas uvodi u likove i zaintrigira za njihovu sudbinu, i serija je konstanto napeta sve do šeste epizode, kada počinju razna unutarnja previranja i nesuglasice u skupinama, što traje skroz do devete epizode, kada se serija opet vraća na stari, brži akcijski ritam. Iako i ove epizode sadrže bitne događaje, poput uzaludne žrtve izraelskih vojnika da obrane nebitno brdo, neke teme provlače se iz epizode u epizodu i ovdje serija pati zbog stalnih prekida u glavnoj priči.

Nekima bi moglo zasmetati što serija ne prikazuje istinsku situaciju u zemlji, u smislu odnosa prema Palestincima, ili što predstavlja Izraelce kao heroje u borbi protiv nadmoćnoga neprijatelja. Međutim, ovdje onda ne vide činjenicu da se svi likovi bore za svoju obitelj i narod, a ne za neki uzvišeni ideal kao državu ili glorificiranu vojsku, koje su često kritizirane i na koje se svaljuje izravna odgovornost za nepotrebne žrtve. Tako se izbjegao nacionalistički i zanosni element serije, čiji autori kažu da su pokušali prodrijeti u izraelsko društvo da vide koliko se promijenilo u smislu odnosa prema državi i svim manjinama u njoj. Njihovi pokušaji itekako su vidljivi, i ako možete progledati kroz neke boljke, čeka vas zanimljiva i uzbudljiva serija.

Muzej Vojne I Ratne Povijesti Pakrac

hr-hr

2021-06-05T07:00:00.0000000Z

2021-06-05T07:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/282269553326763

Vecernji List