KONJIČKE PUKMOVANLTIJAE

Opsada Malte u Drugome svjetskom ratu bila je jedna od najvažnijih vojnih kampanji obiju zaraćenih strana u mediteranskome bazenu. Od lipnja 1940. do studenoga 1942. godine vodila se esencijalna borba za kontrolu nad strateški vitalnim otokom koji je bio kolonija britanske krune tekst: Hrvoje Spajić foto: Wikimedia Commons

Smještena između Europe i Afrike, Malta je imala središnju ulogu u iznimno teškim i zahtjevnim bitkama koje su vođene oko pitanja vrhovništva nad Sjevernom Afrikom. Otok je bio iznimno važna baza za britanske imperijalne postrojbe koje su najprije sudjelovale u pustinjskim vojnim pohodima protiv Talijana i, kasnije, Nijemaca, odnosno „Pustinjske lisice“Rommela i njegova legendarnog Afričkog zbora. Gotovo smrtonosna trogodišnja opsada Malte spada među one koje su bile najdugotrajnije u povijesti. Opsada Malte u Drugome svjetskom ratu bila je jedna od najvažnijih vojnih kampanji obiju zaraćenih strana u mediteranskome bazenu. Od lipnja 1940. do studenoga 1942. godine vodila se esencijalna borba za kontrolu nad strateški vitalnim otokom koji je bio kolonija britanske krune (od 1813. godine), a ta je borba uključivala složene operacije u kojima su sudjelovale zračne snage i mornarice fašističke Italije i nacističke Njemačke protiv Kraljevskoga ratnog zrakoplovstva (RAF) i Kraljevske ratne mornarice (Royal Navy). Otvaranje novoga bojišta u sjevernoj Africi u lipnju 1940. godine povećalo je već ionako značajnu stratešku vrijednost Malte. Britanske zračne i pomorske snage koje su bile stacionirane na otoku mogle su poduzimati napade na brodovlje Osovine, a koje je prevozilo esencijalne zalihe i pojačanja iz Europe; Churchill je otok nazvao „nepotopljivim nosačem zrakoplova“. Iskusni general Erwin Rommel, „de facto“vrhovni zapovjednik snaga Osovine u sjevernoj Africi, vrlo brzo je prepoznao stratešku važnost otoka Malte za obje strane. U svibnju 1941. godine upozorio je da će „bez Malte sile Osovine

Otok je bio iznimno važna baza za britanske imperijalne postrojbe koje su sudjelovale u vojnim pohodima protiv Talijana i Nijemaca u Africi

izgubiti kontrolu nad sjevernom Afrikom“. A da je kojim slučajem Afrički zbor uspio ugroziti Egipat, Britanci su se mogli naći u vrlo teškoj situaciji jer je tuda (Suez) tekla vrlo važna „žila kucavica“opskrbe iz Azije prema Velikoj Britaniji. Sile Osovine stoga su odlučile velikim operacijama bombardirati i uništiti britanski otpor na otoku Malti, ili su složenim zračnopomorskim akcijama nastojali presjeći sve komunikacije prema La Valetti i time izgladnjeti stanovništvo Malte i prisiliti ga na pokornost. Napadane su njezine luke, naselja, gradovi i savezničko brodovlje koje je opskrbljivalo otok. Malta je bila jedno od najintenzivnije bombardiranih područja tijekom Drugoga svjetskog rata, i inače u povijesti. Njemačko ratno zrakoplovstvo („Luftwaffe“) i talijansko Kraljevsko zrakoplovstvo („Regia Aeronautica“) izveli su ukupno 3000 operacija zračnoga bombardiranja, bacivši 6700 tona bombi samo na područje Velike luke (Grand Harbor), a sve to u razdoblju od samo dvije godine s ciljem uništavanja tamošnjega zrakoplovstva RAF-a koje je bilo – zajedno s britanskim zrakoplovima na nosačima aviona – najzaslužnije (uz mornaricu) pri herojskoj i vrlo uspješnoj obrani samoga otoka i njegovih luka, a ponajprije La Vallette. Da je osovinska opsada Malte uspjela u svojim ciljevima, sile Osovine mogle bi pokrenuti kombinirano njemačko-talijansko amfibijsko iskrcavanje (operacija „Herkules“) koje su trebale podržati njemačke padobranske snage („Fallschirmjäger“), ali to se srećom nije dogodilo. U slijedu događaja od 1940. do 1943. godine saveznički esencijalni konvoji uspjeli su opskrbiti i ojačati Maltu, dok je zrakoplovstvo RAF-a uspjelo obraniti zračni prostor iznad i oko Malte, iako uz veliku cijenu gubitka materijala i ljudskih života. U studenome 1942. godine sile Osovine gube drugu bitku kod El Alameina, a Saveznici su iskrcali svoje snage u francuskome Maroku i Vichyju u složenoj operaciji kodnoga ime