Biznismen u ulozi špijuna

„Sjena špijuna“dobar je špijunski triler o istinitoj hladnoratovskoj operaciji, ali nažalost nedostaje mu kompleksnosti likova da ga izvuku iz prosječnosti

Jesu li Rusija i SAD trenutno u najlošijim odnosima od Hladnoga rata? To je pitanje koje se dosta pojavljuje u medijima u zadnje vrijeme, pogotovo pred povijesni prvi susret Bidena i Putina. Iako je Trump otvoreno favorizirao Putina, dolaskom Bidena na vlast nastavila je negativna retorika SAD-a prema Rusiji koja traje već dugo. I dok se Ruse većinom optužuje za sve osim za otvorene napade na SAD, oni mudro šute i negiraju sve optužbe Zapada. Situacija zaista podsjeća na hladnoratovsko vrijeme u koje je i smješten novi film „Sjena špijuna“ (eng. The Courier), koji je u vrijeme korona restrikcija i slabog odlaska u kina prošao skoro nezapaženo. U glavnoj ulozi je popularni britanski glumac Benedict Cumberbatch u istinitoj priči o Grevilleu Wynneu, engleskom biznismenu kojeg su kontaktirale MI6 i CIA kako bi stupio u kontakt s potencijalnim dvostrukim špijunom u Moskvi. Unatoč nedostatku znanja o nadziranju ili tajnim podacima, Wynneov angažman je bio izrazito uspješan te se smatra da je zaslužan za uspješan završetak Kubanske krize bez žrtava. „Sjena špijuna“je možda predvidljiv, ali zbog istinite priče i dobre glume svidjeti će se ljubiteljima žanra. Wynnova priča je zanimljiva zato što je on bio civilni špijun bez treninga, iako je po svemu odavao dojam kao da je rođen za tu ulogu. Britanskom biznismenu Grevilleu Wynneu (Benedict Cumberbatch) u jeku Hladnoga rata pristupe agent iz CIA-e i agentica iz MI6 i pitaju ga za pomoć pri kontaktiranju sovjetskog špijuna Olega Penkovskog (Merab Ninidze). Penkovski je već prije preko drugih kontakata iskazao želje da podijeli informacije o sovjetskom nuklearnom naoružanju, ali britanski i američki agenti su bili uvjereni da je Penkovsky pod stalnim nadzorom. Zbog čestih poslovnih putovanja u Rusiju, Wynne je bio savršen izbor za kontaktiranje Penkovskog, koji je bio na čelu odjela za vanjske poslove, i njih dvojicu su imali brojne sastanke zbog „trgovinskih pitanja“. Ustvari je Penkovsky uz pomoć Wynnea davao Zapadu vrijedne informacije, a njihova operacija postala jedna od najvećih hladnoratovskih špijunskih operacija. Ali u Rusiji i zidovi imaju uši, te uskoro i Wynne i Penkovsky osjećaju da ih sovjetska tajna služba nadzire. Čar „Sjene špijuna“je u zanimljivom odnosu između dva špijuna koji se s vremenom ra

zvije. Iako iz potpuno različitih kultura i državnih uređenja, obojica osjećaju dužnost i osjećaj pravde zbog kojeg to rade, a u suštini svega je obitelj. Wynne pristaje na vrlo opasan posao o kojem ne zna gotovo ništa jer vjeruje da će time spriječiti nuklearni rat te time osigurati sigurnu budućnost za svog sina i ženu. S druge strane, Penkovsky misli da je vodstvo njegove države na krivom putu, da nepotrebno potiču sukob s Amerikom i smatra da je premijer Hruščov nepredvidljiv i spreman na sve. Iako obojica imaju za zajednički cilj spriječiti nuklearni sukob, Penkovsky u filmu ima i osobni cilj, a to je preseljenje sebe i svoje obitelji u Ameriku, za njega državu slobode i blagostanja. S obzirom da se cijeli film bazira na samo njihova dva lika, glumci Benedict Cumberbatch i Merab Ninidze su se vrlo dobro snašli u svojim ulogama. Cumberbatch kao Wynne je tipični energični Britanac koji nervozu pokušava prikriti humorom, dok je Ninidze u ulozi Penkovskog uvijek vojnički hladnokrvan i pomalo tajnovit, ostavljajući mogućnost da možda nešto skriva od Wynnea, koji stavlja svoj život na kocku. Obojica su bili nespremni za zadatak pred njima, ali su svejedno na neki način uživali u svojim ulogama i dinamika između njih je izvrsna.

Filmu se može zamjeriti previše idiličan prikaz Wynnea i Penkovskog. Wynne je godinama nakon ove operacije objavio nekoliko memoara za koje stručnjaci tvrde da su prepuni laži, poput susreta s američkim predsjednikom Kennedyijem, i drugih izmišljotina u kojima on ispada heroj nacije iako su te njegove tvrdnje kasnije osporene. Razlozi za tako nešto mogu biti patološka želja za slavom u kombinaciji s alkoholizmom od kojeg je patio cijeli život, i to su elementi koji su potpuno ignorirani u filmu a dali bi dubinu liku i učinili ga zanimljivijim. Element koji također fali su razlozi koji su natjerali Penkovskog na tako opasan čin. Pošto je bio visoko rangirani časnik sovjetske tajne službe, nešto ga je moralo natjerati da u jednom trenutku promijeni svoje mišljenje o sovjetskom režimu. Iako se u filmu spominju „borba za istinu, demokraciju i slobodni svijet“, to su samo učestale fraze koje zamjenjuju pravu motivaciju i ne možemo se oteti dojmu da bi više detalja dalo glumcima više materijala za bolje i kompleksnije likove.

„Sjena špijuna“je dobar špijunski triler, ali na tome i ostaje. Uzdižu ga činjenica da je snimljen po istinitoj priči i glavni glumci, ali uz malo razrađenije likove (koji su u stvarnosti bili puno slojevitiji nego što su prikazani u filmu) film je mogao pružiti puno bolji povijesni prikaz. Špijuni Hladnoga rata su često riskirali život kako bi osigurali stabilnost svoje države i sretan život svojih građana, što čini Wynneovu priču još zanimljivijom jer nije imao vojno obrazovanje niti časničku dužnost da riskira život. Ova čudna i nevjerojatna priča je jedna od najplodonosnijih operacija Hladnoga rata i „Sjenu špijuna“vrijedi pogledati bar da se posjetimo vremena koje je iza nas i u koje se ne želimo više vratiti.