Zasto makija i dalje skriva turisticko blago austrougarske Pule?

2ajveÊa tragedija poÐiva u Ðinjenici da gotovo sve opisano u tekstu u 4uli postoji i danas, i to u vrlo dobrom stanju

2022-05-05T07:00:00.0000000Z

2022-05-05T07:00:00.0000000Z

Vecernji List

https://vecernjilist.pressreader.com/article/281509344764259

Komentar

Otići u Pulu, a ne posjetiti gradske utvrde isto je kao otići u Rim i ne posjetiti Vatikan. Nekoć glavna ratna luka Austro-Ugarske Monarhije, Pula se i danas i te kako ima čime pohvaliti. Iako su mnoge pulske utvrde iz doba Austro-Ugarske obrasle vegetacijom i skrivene od pogleda prosječnog posjetitelja, Pula nudi i cijeli niz utvrda do kojih je vrlo lako doći, ući u njih i razgledati ih. Cijeli Iortifikacijski sustav Pule je u pravom smislu riječi kolosalan, a posebno mami činjenica da je riječ o još uvijek skrivenom turističkom potencijalu koji tek čeka vrijeme svoje pune turističke eksploatacije. I sami žitelji Pule upoznati su tek s malim dijelom ovog glomaznog sustava od kojeg je veličanstvenost brojnih utvrda i bitnica skrivena od pogleda gustom stoljetnom mediteranskom makijom. .oliko god ćemo u Puli teško naći turista čija prva asocijacija na ovaj tri tisuće godina star grad neće biti vezana za razdoblje Rimskog Carstva, isto tako, teško ćemo naći posjetitelja koji će naći poveznicu Pule s razdobljem Austro-Ugarske Monarhije. I dok gradom dominiraju veličanstveni rimski spomenici poput amfiteatra i Slavoluka Sergijevaca, gotovo cijela današnja Pula je zapravo veliki spomenik nekada velebne Austro-Ugarske Monarhije. U ovom krasnom gradu na špici Istarskog poluotoka poslovica koja kaže Äda se od šume ne vide stabla³ naišla je na svoje puno ispunjenje. Izuzev nekolicine zgrada koje su stradale u savezničkim bombardiranjima grada tijekom Drugoga svjetskog rata, cijela šira gradska jezgra i da nas se diči zgradama izgrađenim tijekom druge polovice 19. stoljeća. Posjetitelj će tako približavajući se gradskoj rivi iz smjera Velog Vrha proći pored zgrade željezničke stanice, ispred koje ponosno stoji parna lokomotiva. Prvi vlak je u Pulu stigao na rođendan cara )ranje Josipa daleke 1876. godine i od tada grad vezivao s ostalim dijelovima Monarhije. Ondašnji imućniji posjetitelji mogli su odsjesti u luksuznom hotelu ÄRiviera³, udaljenom tek koju minutu lagane šetnje od željezničke stanice. Ispred nje i danas postoje parkovi kojima je danas ostao tek po koji tračak od nekadašnjeg sjaja. Ovuda je posjetitelje dalje vozio tramvaj, no ovaj ponos nekadašnje Pule zamijenili su autobusi za vrijeme talijanske vladavine. Danas preuređena gradska riva ponovno privlači šetače i turiste upravo onako kako je to i nekada činila. Prolazeći pored zgrade komande, posjetitelj stiže do brodogradilišta ÄUljanik³, nekadašnjeg Arsenala, ponosa austrougarske ratne brodogradnje, epicentra širenja gradske jezgre. Upravo njemu imamo i zahvaliti na usponu koji je grad doživio u drugoj polovini 19. stoljeća. Zaštita Arsenala i ratne Àote nametala je nužnost izgradnje Iortifikacijskog prstena, a time i doseljavanje brojne radne snage iz drugih krajeva Monarhije. Pula je tako postala veliko gradilište. Utvrde od bijelog vapnenca nicale su na brežuljcima koji okružju grad, a bijele konture budućeg Iortifikacijskog sustava presijavale su se na ljetnom suncu. Grad je rastao zajedno sa sustavom utvrda koji ga je okruživao. Mornari iz svih krajeva slali su razglednice s gradskim vizurama svojim kućama i tako pridonosili tome da Pula, pored Beča i Budimpešte, postane jednim od najpoznatijih gradova Monarhije. Vojska je izgradila grad. Poraz austrougarske vojske u Prvome svjetskom ratu pridonio je tome da nekadašnji sjaj Pule padne u zaborav. Pobjednici pišu povijest pa tako nije bilo previše mjesta u povijesnim knjigama ni za ovaj biser posrnule Monarhije. Trebalo je proći gotovo pa cijelo stoljeće da se građanstvo Pule počne jače interesirati za ovaj dio slavne povijesti svoga grada. Doći u Pulu i ne posjetiti gradske utvrde isto je kao doći u Rim i ne posjetiti Vatikan. Nekoć glavna ratna luka Austro-Ugarske Monarhije, Pula se i danas i te kako ima čime pohvaliti. Iako su mnoge pulske utvrde iz doba Austro-Ugarske obrasle vegetacijom i skrivene od pogleda običnog posjetitelja, Pula nudi i cijeli niz utvrda do kojih je vrlo lako doći, ući u njih i razgledati ih. Cijeli Iortifikacijski sustav Pule je u pravom smislu riječi kolosalan, a posebno mami činjenica da je riječ o još uvijek skrivenom turističkom blagu koje tek čeka vrijeme svoje pune turističke eksploatacije. I sami žitelji Pule upoznati su tek s malim dijelom ovog glomaznog sustava čije broje utvrde i bitnice od pogleda skriva stoljetna mediteranska makija. U Puli ćemo teško naći turista čija prva asocijacija na ovaj tri tisuće godina star grad neće biti vezana za razdoblje Rimskog Carstva. Isto tako, teško ćemo naći posjetitelja koji će naći poveznicu Pule s razdobljem Austro-Ugarske. I dok gradom dominiraju veličanstveni rimski spomenici poput amfiteatra i Slavoluka Sergijevaca, gotovo cijela današnja Pula zapravo je veliki spomenik nekadašnje ustro-Ugarske. sim nekoliko zgrada koje su stradale u savezničkim bombardiranjima grada tijekom Drugoga svjetskog rata, cijela šira gradska jezgra i danas se diči zgradama izgrađenima tijekom druge polovice 19. stoljeća. Posjetitelj će tako, približavajući se gradskoj rivi iz smjera Velog Vrha, proći pored zgrade željezničke stanice, ispred koje ponosno stoji parna lokomotiva. Prvi vlak je u Pulu stigao na rođendan cara )ranje Josipa daleke 1876. godine i od tada grad vezivao s ostalim dijelovima Monarhije. Ondašnji imućniji posjetitelji mogli su odsjesti u luksuznom hotelu ÄRiviera³, udaljenom tek koju minutu lagane šetnje od željezničke stanice. Ispred nje i danas postoje parkovi kojima je ostao tek po koji tračak nekadašnjeg sjaja. vuda je posjetitelje dalje vozio tramvaj, ponos nekadašnje Pule, kojeg su zamijenili autobusi za vrijeme talijanske vladavine. Danas preuređena gradska riva ponovno privlači šetače i turiste upravo onako kako je to i nekada činila. Prolazeći pored zgrade komande, posjetitelj stiže do brodogradilišta ÄUljanik³, nekadašnjeg Arsenala, ponosa austrougarske ratne brodogradnje, epicentra širenja gradske jezgre. Upravo njemu imamo i zahvaliti na usponu koji je grad doživio u drugoj polovici 19. stoljeća. Zaštita Arsenala i ratne Àote nametala je nužnost izgradnje Iortifikacijskog prstena, a time i doseljavanje brojne radne snage iz drugih krajeva Monarhije. Pula je tako postala veliko gradilište. Utvrde od bijelog vapnenca nicale su na brežuljcima koji okružuju grad, a bijele konture budućeg Iortifikacijskog sustava presijavale su se na ljetnom suncu. rad je rastao zajedno sa sustavom utvrda koji ga je okruživao. Mornari iz svih krajeva slali su razglednice s gradskim vizurama svojim kućama i tako pridonosili tome da Pula, pored Beča i Budimpešte, postane jedan od najpoznatijih gradova Monarhije. O tim vremenima, pored ostalog, danas svjedoči i Iortifikacijski sustav koji sve više postaje jednom od bitnih prepoznatljivosti grada Pule. To je kolosalna mreža utvrda, baterija, tunela, skloništa, bunkera, molova i ostalih objekata koji su Pulu pretvorili u središnju vojno-pomorsku bazu i glavnu ratnu luku ustro-Ugarske Monarhije prvorazredna je turistička atrakcija, ali kod nas još neprepoznatog potencijala vojnog turizma. ada govorimo o nastanku i razvoju pulskog ortifikacijskog sustava u isto vrijeme pričamo i priču o razvoju grada Pule iz malog provincijskog mjesta u moderan i napredan grad. eograf ske predispozicije Pulskog zaljeva izvrsno su pogodovale obrambenim zahtjevima 19. stoljeća. To je prostran i duboko uvučen zaljev nad kojim dominiraju brojni brežuljci pogodni za gradnju obrambenih utvrda, kao i otoci koji su se ispriječili u obliku prirodnih barijera unutar samog zaljeva. Dodatnoj zaštiti i kontroli prometa pogodovao je i ispred samog ulaza razasut Brijunski arhipelag kao drevni motritelj i čuvar pulske luke. Stoga je Pulski zaljev bio izuzetno pogodno mjesto za osnivanje glavne ratne luke s Arsenalom i pomorskom Àotom Monarhije. Godine 1827. načinjen je generalni plan obrane Carstva pri kojemu je Pula odabrana za vojno-pomorsku bazu. Odmah su započeti radovi na izgradnji vojnih objekata i utvrda. Prionulo se na izgradnju Arsenala, kupljeni su moderni bojni brodovi, učestale su pomorske vojne vježbe, izgrađeni svi nužni znanstveni, duhovni, zdravstveni, obrambeni, tehnički, pomorski, hidrograIski, brodograđevni, operativni, stambeni, skladišni, školski i svi drugi elementi, neophodni za normalno unkcioniranje grada i siguran boravak brodova u luci. Tim je činom Pula na prijelazu stoljeća bila uvrštena među najelitnije pomorske baze svijeta i stala uz bok britanskim bazama u Pl\mouthu i Portsmouthu, njemačkim u :ilhelmshaIenu i .ielu, Irancuskim u Cherbourgu i Toulonu, ruskim u .ronstadtu i Vladivostoku, japanskim u <okosuki te talijanskim uT arantu i Brindisiju. Pula je tijekom 19. stoljeća bila veliko gradilište. Tisuće majstora raznih struka svakodnevno je radilo na izgradnji obrambenog sustava. Zahvaljujući užurbanom razvoju vojne tehnike utvrde su nadograđivane, proširivane i građene su nove kako bi zajamčile sigurnost brodovlja pulske luke. Temeljite promjene pulskog obrambenog sustava uvjetovao je pronalazak brizantske granate punjene eksplozivom 185. godine. d tog razdoblja kružne utvrde naglo gube na značenju te započinje razdoblje izgradnje suvremenjih poligonalnih utvrda ukopanih u teren i naoružanih razornijim oružjem većeg dometa. Povećanjem dometa teškog topništva povećavao se i pulski Iortifikacijski prsten koji je tijekom svog stoljetnog razvoja uspio obuhva titi ogromno područje cijelog južnog dijela Istre, od Limskog i Raškog kanala do samog špica Istre, rta amenjak. tom razvoju i danas svjedoče pulske utvrde. Iz početnog razdoblja utvrđivanja ostala su sačuvana dva ÄMartello tornja³, jednostavni jednokatni kružni objekti koji svoju preteču imaju u engleskim topničkim tornjevima iz 1778. godine. Prvobitni topnički tornjevi bili su okruženi obrambenim zemljanim nasipima, ³lunettama´, i prizemljem utopljenim u obr ambe nom rovu iskopanim u živoj stijeni, puškarnicama, fiksnim ili pomičnim mostom, vodospremom i ba rutanom u prizemnom dijelu građevine, kao i topovima smještenim u kazamatama na krovnom dijelu utvrde. ornjevi su u kasnijim Iazama izgradnje bili mahom integrirani u modernije utvrde. ao primjer takve integracije topničkog tornja u veću cjelinu jedne Iortifikacije možemo prikazati slučaj s ob alnom utvrdom Punta hristo. Na ovoj je lokaciji 1836. podignut ³martello´ toranj koji uskoro biva integriran u strukturu kružne utvrde 1851. godine. Već se 186 . postojeća kružna utvrda integrira u veći kružni topnički toranj s unutarnjim dvorištem i četiri koIra. U razdoblju od 1880. do 190 . kružni topnički toranj nadograđuje se u oklopljenu utvrdu te dobi ja obl ik kakav ima i danas. Budući da su utvrde građene kamenom lokalnih kamenoloma, upravo njima imamo danas zahvaliti na brojnim ravnim pločama pulskih plaža smještenih u blizini ³Iortica´, kako Puljani nazivaju utvrde pulskog obrambenog prstena. U gradnji je korišten i kamen vađen prilikom kopanja obr ambe nih rovova koji su često bili izdubljivani u živoj stijeni uokolo utvrde. tpadni materijal, poput sitnijih ulomaka kamena i zemlje, korišten je pri izgradnji obr ambe nih nasipa. Pored kamena, od 1880. korištene su i armiranobetonske konstrukcije za ojačavanje stropova, svodovi su bi li od cigle ili kamena, a svaka je utvrda u podzemnom dijelu posjedovala vodospremu za čuvanje kišnice koja se skupljala posebnim sistemom filtriranja obor inskih voda s krovnog dijela građevine. Najvažnija točka ratne luke, epicentar širenja Iortifikacijskog sustava i osnovni objekt mornaričke inIrastrukture bio je pomorski arsenal, današnje brodogradilište ÄUljanik³. Premda se čin polaganja kamena temeljca od strane cara ranje osipa . i carice lizabe te Sissi) uzima kao datum osnivanja rsenala, 9. prosinca 18 56., stvaran datum početka njegove izgradnje seže u 18 8. godinu kada su počeli radovi na izgradnji prvih skladišta unutar budućeg Arsenala. Zdanje pomorskog arsenala opasano je zidinama u dužini od 1.795 metara, koje su postupno građene do 1862. godine. Unutar zidina smještena su skladišta, radionice za popravak br odova, labor atorij, natkriveni navozi i suhi dokovi. Cijeli Iortifikacijski prsten sastojao se od dva dijela, kopnenog i pomorskog, a prostirao se od Barba rige i Vodnjana na sjeveru, preko rta .avran i Marlera na jugoistoku te rta amenjak na samom jugu istarskog poluotoka, pa oba lom preko Brijuna natrag do Barba rige i obuh - vaćao je područje antičkog rimskog pulskog agera. U obranu ratne luke Pula, pored brojnih Iortova i baterija, bile su uključene i razne pomorske arikade, minske prepreke i baraže, osmatračke, nadzorne i signalne stanice, reÀektori, svjetionici, dobro uređene plovne rute i ostalo. U trenutku ulaska Italije u rat, 1915., pulski je garnizon brojao 1.500 časnika, 50.000 l judi i 3.500 konj a. Žilavosti pulske luke pridonijela je izgradnja lukobr ana kojim se suzio ulaz u luku. Prednost je bila dvostruka. Lukobran je luku štitio od snažnih zapadnih i jugozapadnih vjetrova koji su uzrokovali velike valove koji su morem znali puniti podrume kuća u staroj jezgi. Druga uloga bila je čisto vojnog karaktera, a odnosila se na kontrolu ulaza u luku. zgradnja pulskog lukobr ana predstavljala je u ono vrijeme jedan od najambicioznijih projekata na Sredozemlju, a realiziran je pod zapovjedništvom admirala RudolIa GraIa Montecuccolija i Antona Hausa. radnja lukobr ana kolosalnih dimenzija trajala je od 191 . do 1918. godine. U tom je razdoblju sagrađen lukobran dužine 1.200 metara, s dubinom na njegovoj glavi od 6 metara. Građen je od kamenih blokova obližnjih kamenoloma koji su polagani na morsko dno, koje je prethodno moralo biti očišćeno od mulja i blata kako bi se tako veliki i širok podmorski zid mogao osloniti na čvrsto, kamenito dno. Izgradnjom lukobrana ulaz u ratnu luku bio je sužen na svega 50 metara, koliko iznosi razdaljina od njegove glave do obližnjeg rta Cristo. Tim su prolazom, uz prethodnu najavu i kontrolu sa signalne postaje na rtu, u luku uplovljavali trgovački i ratni brodovi, dok je za potrebe prolaza manjih i brzih brodova na nekoliko mjesta bio prekinut vrh lukobrana. Uski ulaz u luku bio je dodatno osiguran protubrodskim i protupodmorničkim barikadama, kao i okolnim minskim poljima. Sam ulaz zatvarao se izumom kapetana linijskog broda Bena pl. Milenkovića. Radilo se o žičanoj barikadi na balvane s protupodmorničkim preprekama od žičanog konopa ovješenog na barikadne balvane koja je bila sastavljena od velikih balvana povezanih jakim čeličnim konopima sa zavjesama od tanjeg žičanog konopa čije su krajeve na dnu držale željezne kugle. U barikadi je bila smještena protutorpedna mreža, a ispod rta Cristo nalazila se kontrolna postaja i Àankirna baterija za njenu obranu. O učinkovitosti podmorskog baražnog sustava zorno svjedoči primjer Irancuske podmornice ³Curie´. Dana 20. prosinca 191 . u pokušaju ulaska u pulsku luku ³Curie´ se zapetljala o čelično uže koje je presudilo njenom zarobljavanju. Punih je pet sati zapovjednik O¶B\rne nastojao osloboditi podmornicu užeta koje se zaplelo o lijevu osovinu. Obalna je straža primijetila komešanje u moru te se pripremila. Nemajući drugog izlaza, zapovjeđeno je izranjanje. Ugledavši pramac podmornice otvorena je vatra s torpednih brodova i obalne baterije Punta Cristo. Tom je prilikom zarobljen zapovjednik i 26 članova posade. Više su sreće imali talijanski diverzanti koji su krajem 1918. uspjeli ući u luku i potopiti admiralski brod ³Viribus Unitis´ koji je sa sobom u dubi nu pulske luke odnio nepoznati broj članova posade i zapovjednika Janka Vuković-Potkapelskog. Po uzoru na pulsku luku i )ažanski je kanal bio uređen za rezervno sidrište Àote. Sa sjeverne je strane u duljini od dvije milje bio zatvoren istovjetnom baražom kao i ulaz u pulsku luku i preprekama protiv podmornica, dok je područje sjeverozapadno od )ažane bilo zatvoreno protutorpednim mrežama. Svaka baraža bila je opremljena Àankirnom baterijom manjeg kalibra, dok su obližnje utvrde i baterije bile opremljene reÀektorima. )ažanski su kanal sa sjeverne strane zatvarali Brijuni na kojima su bili poduzeti brojni Iortifikacijski radovi. .ljučna uloga u obrani )ažanskog kanala, kao i same pulske luke pripala je utvrdi TegetIo൵ na Velikom Brijunu, dok je prilaz sa sjeverne strane osiguravala Iortifikacijska grupa Barbariga, odnosno utvrda )orno te baterije Benedeto i Caluzzi. Na zapadnoj strani u ulozi branitelja našli su se utvrda Brioni Minor, obalna baterija San Nicolo i torpedna baterija. Vrlo bitna sastavnica Iortifikacijskog sustava Pule bilo je otočje Brijuni. Arhipelag od 1 otoka, nekoliko hridi i prolaza predstavljao je fizičku prepreku sjeverozapadnim vjetrovima, a ublažavao je i udare zapadnih i južnih vjetrova, dok je blizina obale sprječavala stvaranje većih valova pod udarima bure i istočnih vjetrova. Nepostojanje Brijunskog otočja uvelike bi otežalo obranu Pule te bi zahtijevalo veći angažman snaga i sredstava. Na Brijunima je izgrađeno sedam utvrda i smješteni su hidrološki i navigacijski uredi čime je otočje postalo dijelom pulskog Iortifikacijskog sustava. Najznačajnija utvrda na otočju nosila je ime slavnog admirala Tegetho൵a, sagrađena je u obliku trokatne utvrde, promjera 90 metara i raspolagala je naoružanjem od 28 topova. Početkom 20. stoljeća balonstvo je bi lo jedina grana ratnog zrakoplovstva, a ustro-Ugarska je prve ba - lonske postrojbe ustrojila već 1866. godine. .ako se balonom moglo upravljati samo po visini, njegovo održavanje na jednom mjestu ovisilo je o zračnim strujama. Osmatrački baloni bili bi vezani čeličnim užetom pričvršćenim na agregat te bi se na taj način regulirala njihova visina i osiguravalo ih se kako ih ne bi odnijele zračne struje. Takve visoko uzdignute osmatračnice ili zaprečna sredstva bile su pogodne za motrenje i uočavanje neprijatelja, služile su kao pomoć u izdavanju zapovijedi, kao i korekciju topničke vatre. Tijekom ožujka 1902. Ministarstvo rata zapovijedilo je osnivanje zrakoplovne postaje u Puli pod zapovjedništvom Viktora .lobučara - Rukavine de Buića te se ustrojava služba zračnih brodova, ³LuItschi൵dienst´. Balonske postrojbe bile su u sastavu . artiljerijskog utvrdnog puka, ³..u... )estungartillerieregiment GraI Colloredo-Mels Nr. .´, čija su tri bataljuna bila raspoređena po utvrdama pulskog Iortifikacijskog prstena. Baloni su bili korišteni i za otkrivanje mina, o čemu nam svjedoči u tu svrhu pokrenuta mornarička vježba iz 1907. godine. Zbog stalne zračne prijetnje talijanskog ratnog zrakoplovstva nad Pulom su se u cilju obrane arsenala, Àote i grada, početkom 1918. počeli koristiti zaprečni baloni. Njihova se veličina kretala od 80 do 100 metara kubičnih, a dosezali su visinu od .000 metara, uz uvjet da brzina vjetra ne prelazi osam do deset metara u sekundi. Pulski je obrambeni sustav bio opremljen sa 5 takvih zaprečnih balona. Budući da su baražni baloni bili laka meta neprijateljskog zrakoplovstva, njihova je uloga razvojem zrakoplova sve više gubila na važnosti. Obrana Jadrana uskoro je bila prepuštena za tu svrhu puno prikladnijim zrakoplovima. .ako nije postojao ni jedan proizvođač s iskustvom u gradnji hidroaviona, 1910. odlučeno je da se uloži u izgradnju vlastitog zrakoplova. Za mjesto gradnje izabran je pulski arsenal u kojemu se spremište torpiljarki prenamijenilo u halu za izgradnju novoga zrakoplova. Nastojalo se razviti oba tipa konstrukcije plovnoga trapa, odnosno hidroavione s plovcima i hidroavione s hidrotrupom čamcem i bočnim plovcima koji su avionu osiguravali sigurnost pri nemirnom moru. No, ni svi napori inženjera JoseIa Mickla nisu uspjeli zadovoljiti očekivanja naručitelja, pa su avioni u konačnici ipak bili naručeni kod privatnih proizvođača. Tako je pulski IortiIikacijski sustav tijekom 1912. dobio pojačanje od pet hidroaviona. Mornaričko-zrakoplovna postaja Pula ila je jedna od pet mornaričko-zrakoplovnih baza na jadranskoj obali. Smještena u uvali Ronzi kraj Puntižele, bila je opremljena hangarima za sklapanje zrakoplova, kao i radionicama za njihovo održavanje te spremištima streljiva i goriva. Zadaća Mornaričko-zračne postaje Pula sastojala se u obrani vlastitog zračnog prostora, luke i sidrišta austrougarske mornarice, pronalaženju mina i podmornica na području .varnera i otoka sjeverne Dalmacije te izviđanja i bombardiranja neprijateljskih ciljeva i obale od Ancone do rijeke Tagliamento, kao i obrane vojnih i civilnih objekata. Od 1917. u Puli je smješteno zapovjedništvo mornaričkog zrakoplovstva, uredi, letačko osob lje, odjeli uprave, izgradnje, održavanja i opsluživanja zrakoplova. Mornaričko-zrakoplovna postaja Pula ila je pred kraj Prvoga svjetskog rata najveća mornaričko-zrakoplovna postaja na istočnoj obali Jadrana. Na otočiću Sv. .atarina, smještenom unutar dob ro ranjene pulske luke, nalazio se Mornaričko-zrakoplovni arsenal i Odjel za preuzimanje novih zrakoplova s probnom postajom. a potreb e ovog arsenala otok je proširen i izravnat. Izgrađena su pristaništa, startne staze, zrakoplovne radionice, spremišta za gorivo i streljivo kao i hangari za čuvanje i zaštitu zrakoplova, a otok je spojen s kopnom izgradnjom 250 metara dugog mosta. Na čelu zrakoplovnog arsenala od kolovoza 1917. pa do sloma Austro-Ugarske bio je kapetan korvete RudolI von )lrster. Na otočiću .ozada, smještenom izvan Pulskog zaljeva, nalazila se mornaričko-zrakoplovna škola. Tu su se nalazili hangari za zrakoplove, pristanište opremljeno željeznom dizalicom za podizanje ili spuštanje hidroaviona s morske površine te objekti za smještaj pilota i pomoćnog osoblja mornaričkog školskog centra. Od 1916. na ovom je otoku ustrojena i postaja za golubove listonoše koji su puštani u slučaju nesreće ili prisilnog spuštanja. Prvo puštanje osam golubova pismonoša zbilo se 20. lipnja 1916. iznad ušća rijeke Po na visini od 2 00 metara. Na otok se vratilo sedam golubova. Od tada su na sve letove s borbenom zadaćom piloti sa sobom nosili po pet golubova. Postajom za golubove listonoše zapovijedao je kadet Paul :achtel. azvoj ratnog zrakoplovstva nametnuo je potrebu za gradnjom podzemnih protuzračnih skloništa. Upravo su zračna bombardiranja Pule tijekom 1917. i 1918. izravno utjecala na intenzivnije opremanje IortiIikacijskog prstena protuzračnim skloništima. Najveći broj takvih objekata bio je u samom gradu gdje su uz potrebu zaštite stanovništva, brdovita topograIija te sastav kamenitog tla pogodovali izgradnji sigurnih skloništa. .ada je 15. kolovoza 1917. vršeno snimanje kapaciteta skloništa zaključeno je da za boravak u njima tijekom cijele noći ima mjesta za .6 0 osoba premda se za vrijeme trajanja uzbune u njih može skloniti oko 11.000 osoba. Danas je teško reći koji dijelovi sustava podzemnih skloništa potječu iz austrijskog perioda jer je proširenje sustava nastavljeno u dob a Italije kada su njihovi smještajni kapaciteti upeterostručeni. Tako su u njima 19 . 5. zaštitu mogli naći svi stanovnici Pule, odnosno oko 50.000 ljudi. Osim svega navedenog, današnja Pula nudi još cijeli niz prvorazrednih turističkih atrakcija iz austrougarskog razdoblja. Na pulskom Bulevaru ostala je sačuvana telegraIska centrala, cijela radnička i vojna naselja i danas svjedoče o tim vremenima, a poseban arhitektonski biser predstavljaju rojne vile austrougarskih časnika. Najveća tragedija počiva u činjenici da gotovo sve opisano u tekstu u Puli postoji i danas, i to u vrlo dobrom stanju. I dok se lome koplja oko projekata nekadašnjeg pulskog vojnog područja ÄMuzil³ i traju prepucavanja koja populističke političke opcije koriste kao adut za izb ore, velik dio austrougarske Pule i dalje ostaje skriven od pogleda turista. Makija i dalje skriva ovo turističko blago, a potencijal koji u njemu počiva mogao bi otvoriti nova radna mjesta i produžiti ionako sramno kratku turističku sezonu. Izgleda da je stvarno istina da čovjek najteže vidi stvari koje mu se nalaze pred nosom.

hr-hr