IVO VRTARIĆ ''KUM''

Dolaskom na Novljansko ratište 1991., postaje autor mnogih plakata od kojih su neki postali najprepoznatljiviji svjedoci jednog vremena

G ledajući hrvatske ratne plakate, mnogi od nas zapamtili su imena fotografa koji su imali oko za ono nešto po čemu će taj plakat kasnije postati poznat. Malo tko razmišlja da uz tog fotografa stoji i neki grafički urednik, osoba koja će osmisliti cjelokupni izgled plakata. Ovdje vam predstavljamo jednog od takvih umjetnika čije plakate vjerojatno mnogi od vas prepoznaju ali ne znaju da je njihov autor vo Vrtarić – Kum. Ovaj slikar, grafičar, dizajner, multimedijalni umjetnik, domoljub i hrvatski branitelj, rođen je 1949. godine u Roždaniku kod Novske. Nakon osnovne škole, školovanje nastavlja u Zagrebu, diplomirao je na Grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti te je živio i radio u Motovunu. Bio je suradnik profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i Rijeci. Početkom ratnih događanja, Vrtarić se uključuje u obranu i dragovoljno dolazi na Novljansko ratište. Početkom listopada 1991. oformljava AR press centar Operativne grupe Posavina, a u teškim ratnim vremenima osniva i konjičku satniju za izvlačenje ranjenika s brdskih prostora Novske. S pripadnicima Ratnog press centra Operativne grupe Posavina, snimcima, fotografijama i riječju, pratio je djelovanja postrojbi na Novljanskoj bojišnici, stradavanja civila i uništavanje infrastrukture. Autor je mnogih plakata od kojih su neki postali najprepoznatljiviji svjedoci jednog vremena. Treba spomenuti i autorski multimedijalni projekt, izložbu roatia nature morte 1991“. Radi se o izložbi fotografija, video zapisa uz debla hrastova iz slavonskih šuma pogođenih granatama koji su bili primjer ekocida, ali i opstojnosti hrvatskog naroda u nametnutom ratu. zložba je postavljena 1992. na glavnom zagrebačkom trgu te je kasnije predstavljena i u drugim hrvatskim gradovima, ali i uropi. Prilikom prvog dolaska pape vana Pavla . u Hrvatsku, 1994. godine, dizajnirao je plakat kojim je najavio Papin dolazak a grafički je oblikovao i niz knjiga, između ostalih i monografiju Novska u Domovinskom ratu“. Tijekom svoje umjetničke karijere organizirao je desetke samostalnih izložbi, skupnih izložbi, performansa i instalacija, tako da mu je opus jako dugačak. Preminuo je 14. srpnja 2012. u dobi od 63 godine od posljedica moždanog udara te je pokopan na starom groblju u Motovunu.