Večernji list

RAT ZA VOJARNE 1991. GODINE

/aOo je preKovorima u ruOe ,rvatsOe vojsOe preĤla raOetna baza .2% 7tubičOa 7latina naoruŁana 4>3 raOetama 7 1 :olLov

tekst: >HVaZko 7IRÐaV foto: >. 7IRÐaV -. 4IMGa M 7. 1IVkaĤ

Istovremeno sa stvaran- jem nove hrvatske države, demokratske i višestranačke, donošenjem novog Ustava, zakona i ostalih državnih akata, rastao je i otpor rba u epublici Hrvatskoj prema životu u hrvatskoj državi i pod od naroda izabranom vlasti. bzirom da je rvatska 190. pa onda i tijekom 191. godine još uvijek bila dio SFR Jugoslavije, na njezinom je teritoriju bio veliki broj vojarni A u kojima su bile stacionirane vojne snage te iste JN$, sada već poprilično očišćene od svih nesrpskih pripadnika, pogotovo u časničkom i dočasničkom dijelu. Izrazito pogoršanje sigurnosne situacije u rvatskoj (balvan revolucija, tzv. mitinzi istine, otvoreno pokazivanje neprijateljstva prema hrvatskoj vlasti i redarstvenim snag- ama Republike Hrvatske, događaji u Pakracu i na Plitvicama , dovelo je do toga da hrvatsko vodstvo započne sa pripremanjem planova za slučaj rata. Jedna od možebitnih aktivnosti bila je i napad na vojarne A u

rvatskoj. Tu je ideju najglasnije zagovarao tadašnji inistar obrane

general artin Špegelj. Plan je podrazumijevao osvajanje vojarni diljem rvatske uz zarobljavanje velike količine oružja kojega je ionako nedostajalo hrvatskoj vojsci i redarstvenicima, a posebice teškog. =apočeo je i rat u susjednoj loveniji a to je dalo dodatni vjetar u leđa namjerama za napad na vojarne. No, Predsjednik epublike rvatske Dr. ranjo Tuđman tu ideju tada nije podržavao. Kako je eskalacija nasilja na hrvatskim područjima obuhvaćenima srpskom pobunom od ljeta 191. godine rasla, JN$ se je otvoreno priklonila srpskim pobunjenicima. To pak je rezultiralo, uz teške vojno-policijske kampanje na sada već otvorenim ratom obuhvaćenim hrvatskim krajevima, sa paralelnim ratom (bitkom) za vojarne. rvatske snage u to vrijeme još nisu bile razvijene kao snažna oružana sila što je značilo da su uz gardiste i policajce u blokadama vojarni sudjelovali i lokalni samoorganizirani dragovoljci i dragovoljačke skupine, narodna zaštita, lovci i svatko tko se je smatrao domoljub i htio, pa onda i imao ćime, pomoći.

at za vojarne doveo je do niza borbi tijekom 1 1. godine, u vrijeme kad je rvatske bila pod okupacijom od strane A i srpskih pobunjenika, a rezultirao je važnom hrvatskom pobjedom. rvatske su snage u konačnici došle u posjed vojarni JN$ na području koje su kontrolirale hrvatske snage vojske i policije a uz to zarobljena je i odmah stavljena u uporabu velika količina oružja i opreme a posebnu je vrijednost imala, tada izrazito deficitarna, teška vojna oprema tenkovi, topništvo, raketni sustavi .... Premda su napetosti u epublici Hrvatskoj započele već od sredine 1 0. godine, rat je za vojarne eskalirao u ljeto 1 1. U međuvremenu se je upornim i umješnim pregovorima uspjelo kompromisno postići to da JN$ napusti neke vojarne, doduše sa opremom i naoružanjem, što je onda kod nekih hrvatskih

dužnosnika dovelo do nezadovoljstva. Važno je i napomenuti kako su mnogi nesrbi, a svakako Hrvati na službi u JN$, odbili ratovati za ciljeve hrvatskih Srba i za Veliku Srbiju jer bi to značilo pucati na vlastiti narod i uništavati svoje gradove, a to je dovelo i do toga da je u nekim vojarnama bilo više oružja i opreme nego onih koji bi je koristili. Isto tako, važna je i činjenica da su vojarne JN$ bile smještene uglavnom u gradskim, svakako urbanim, sredinama te je razvidno da bi oružani sukobi doveli do žrtava ne samo kod hrvatskih snaga koje bi pokušale osvojiti vojarnu već i velikih civilnih stradanja, a svakako i uništavanja zgrada i infrastrukture u bližoj i široj okolici vojarne. Na nekim su područjima lokalni zapovjednici preuzimali inicijativu i napadali vojarne čak i uz negodovanje centralne hrvatske vlasti. Ipak, u vrlo kratkom razdoblju, tijekom rujna 1 1. godine, ostvareni su najvažniji rezultati u osvajanju vojarni JN$ i tada je u hrvatske ruke palo blizu 0 vojarni i više od 20 drugih vojnih objekata JN$. Neke su od vojnih objekata pripadnici JN$ digli u zrak Bjelovar, 2štarije... , drugi su po njihovom napaštanju od strane JN$ raketirani i bombardirani od strane Ratnog zrakoplovstva JN$. No, hrvatske su snage bile veoma brze i djelotvorne u izvlačenju oružja i opreme iz tih objekata tako da su to oružje i oprema odmah stavljeni na uporabu hrvatskim vojnim i policijskim snagama. =arobljeni tenkovi, topništvo, raketni sustavi, protuoklopna sredstva, inženjerijski strojevi i oprema, streljivo i topnički projektili, minskoeksplozivna sredstva, sredstva veze i sva ostala vojna oprema vrlo su brzo bila u službi obrane Republike Hrvatske i zaustavljanju daljnjeg napredovanja JN$ i srpskih pobunjenika. Na području današnje Krapinsko-zagorske županije koju sačinjavaju područja tadašnje zajednice šest općina Hrvatskog zagorja Donje Stubice, Klanjca, Krapine, Pregrade, =aboka i =latara , JN$ je imala samo jednu vojarnu i to vojarnu Stubička Slatina u kojoj je bio smješten .raketni divizion 155. raketnog puka PV2. =apravo, u =agorju imenom općepoznata vojarna Stubička Slatina, po njenoj lokaciji, službeno je bila vojarna =abok koja je pripadala *arnizonu =abok kao širem području odgovornosti. Razumljivo, istovremeno sa nastojanjima zauzimanja vojarni i ostalih vojnih objekata diljem Hrvatske i u =agorju je postojala inicijativa za zauzimanjem i preuzimanjem vojarne Stubička Slatina uz uvažavanje specifičnosti te zadaće.

O raketnoj bazi i njenom značaju

Vojarna Stubička Slatina bila je baza raketnog diviziona protuzračne obrane naoružana P=2 raketama S75M Volhov. U vrijeme stavljanja u operativnu uporabu taj je raketni sustav sovjetske proizvodnje imao status izuzetno naprednog i efikasnog protuzračnog sredstva obrane zračnog prostora. =apovjedništvo 155. raketnog puka RV i PV2, čiji je divizion dio, ima sjedište u Kerestincu kod =agreba, a osim diviziona u Stubičkoj Slatini sačinjavaju ga još i ostala tri borbena diviziona u &erklju ob Krki Slovenija , Kamensko kod Karlovca, äažina kod Siska, te raketno-tehnički divizion Kerestinec koji ima temeljnu zadaću opskrbe raketama borbenih diviziona, te ostalih pripadajučih postrojbi smještenih također u Kerestincu. Jedini je takav puk u tadašnjoj JN$ i spada u kategoriju Ä$³ ešalona. Puk je dio protuzračne obrane grada =agreba i njegove šire okolice. Njegovi divizioni mogu svoje namjenske borbene zadaće obavljati u sastavu puka ali i samos

talno. Raspoređeni su u radijusu od prosječno 50 km od središta glavnog objekta.

Raketni je divizion temeljna i nedjeljiva paljbena postrojba namijenjena za protuzračnu obranu važnih objekata ili grupacija oružanih snaga. P=2 borbu može voditi protiv gotovo svih vrsta neprijateljskih letjelica na visinama od 100 m, udaljenosti do 5 km, kose daljine do cilja do km na aktivnom dijelu putanje rakete pa sve do 56 km udaljenosti računajući pasivni dio leta rakete. U iznimnim je uvjetima sustav Volhov namijenjen i za gađanje ciljeva na zemlji u tom slučaju djeluje fragmentima i fugasno i vodi i to na udaljenostima do 25 km. U tome slučaju rakete lete po balističkoj putanji. Stoga je strahovanje da bi rakete lansirane iz vojarne Stubička Slatina mogle gađati i bliski glavni grad Republike Hrvatske, =agreb, zatim TV toranj na Sljemenu ili strateške zalihe goriva u =aboku itekako bilo opravdano.

Borbeni divizion u Slatini imao je oznaku . raketni divizion. Naoružan je sa 6 lansirnih rampi i sa istih može višekratno ispaljivati rakete sa ponovnim postavljanjem. Tip rakete koji koristi nosi oznaku 20DP DSU .

Temeljne karakteristike rakete 20DP DSU

ama vojarna smještena je blizu magistralne ceste agreb-Krapina-Ptuj-M aribor, odnosno odvojka sa te komunikacije prema Stubičkim Toplicama te Donjoj i

ornjoj tubici. d samog je agreba udaljena cestovnim pravcem oko 5 km. Raketna baza služi za razmještaj elemenata borbenog poretka raketnog diviziona i sastoji se od paljbenog položaja na kojem je raketni sustav i vojarničkog dijela za smještalj ljudstva i ostalih elemenata potrebnih za život i rad postrojbe. Te su dvije cjeline zasebne ali međusobno povezane. Ukupna površina baze je 16.000 kvadratnih metara. Vojarnički se dio naslanja na rub sela Stubička Slatina i lokalnu cestu s južne strane vojarne. Uz glavni ulaz u vojarnu nalazi se prijavnica i smještaj za stražarsku službu. Dalje, lijevo uz betonsku središnju vojarničku cestu smještena je zapovjedna zgrada, a desno spavaoničke zgrade za vojnike. Slijedi, lijevo, kuhinja s restoranom i kantinom, pa onda skladišna zgrada i manji hangar. Dalje desno su veći hangar za vozila i radionice, te krajnje, benzinska stanica. bjekti za rad i smještaj montažnog su tipa, a hangari su građeni kao čelične konstrukcije sa pokrovom i zidovima od salonitnih ploča i profiliranog lima. astavak središnje ceste postaje makadam i vodi na tzv. „Z vijezdu“, paljbeni položaj. Ta makadamska cesta se nakon pedesetak metara pretvara u kružni tok promjera stotinu metara paljbeni su položaji identični u sve četiri raketne baze - razumljivo, radi se o identičnim raketnim divizionima . Kružni tok, ispresijecan poprečnim cesticama, služi kao komunikacija i poveznica u cjelinu svih šest lansirnih paljbenih raketnih položaja raspoređenih na pravilnim razmacima i omogućavala je dopremu raketnih tehničko-materijalnih sredstava, a također u funkcionalnu cjelinu sa raketnim položajima povezuje kaponire i tzv. aplasmane. adi se o dva kaponira za strujne agregate raketnog sustava 00 kW i pretvarač frekvencija VPL-50, položaj ciljničkog radara tzv. ÄP³ kabina , pa onda poziciji radarsko-računalske Ä$³ kabine, mjestu upravljačke ÄU³ kabine zapovjedno mjesto raketnog diviziona) sa „C “kabinom s prikazom šire zračne situacije sve su kabine bile funkcionalno spojene kablovima u to vrijeme nije postojala bežična tehnika . Motrilačko-akvizicijski radar M$R oznake P1 smješten je u aplasmanu prije formiranja kružnog toka.

a „Z vijezdi“je još jedan hangar za opremu. 2ko kružnog toka je zaštitni prostor širine od pedesetak metara do više stotine metara ovisno o terenu (blizina lokalne ceste, poljskog puta, padine, ravnijih dijelova , te stanju katastarskih čestica kod otkupa zemlje za raketnu bazu. Vojarna je ograđena ogradom od bodljikave žice, djelomično sa dvostrukim redom između kojih patroliraju psi čuvari. =a obranu, početkom Domovinskog rata, dodatno su iskopani i uređeni rovovi za obranu (cca .5 00 m), osim s južne strane uz lokalnu cestu. Radnje i postupci zaposjedanja rovova za obranu su često uvježbavani i bili su sastavni dio obuke vojnika i postrojbe kao cjeline. Kako se je situacija zaoštravala, poduzimane

su i druge mjere u cilju zaštite vojarne. Kao jedna od dodatnih mjera osiguranja provedena je izrada minskih polja koja su sačinjavale protupješačke nagazne i potezne mine, odskočne mine te rasprskavajuće mine usmjerenog djelovanja tzv. MRUD . Vanjski perimetar pojas branili su protuzrakoplovni topovi 20 trocjevni top u kalibru 20 mm velike vatrene moći koji se može koristiti i za gađanje ciljeva na zemlji i prididati minobacači 82 mm.

Brojno stanje raketnog diviziona je po mirnodopskom ustroju bilo 156 ljudi vojnika, dočasnika, časnika i građanskih osoba . U vrijeme pred i na početku izbijanja Domovinskog rata brojno je stanje palo na oko 120 ljudi od čega je dočasnički i časnički dio iznosio 5 do 0 ljudi. U slučaju rata, mirnodopski bi se sastav popunjavao pričuvnicima do punog ratnog ustroja od 50 ljudi. Pričuvni je sastav skoro u cjelosti bio iz sadašnje Krapinsko-zagorske županije, tada zajednice 6 zagorskih općina i to većinom iz tadašnjih općina =abok, Donja Stubica i =latar Bistrica. Uvježbanost pričuvnog sastava je bila na visokoj razini, u nekim segmentima i višoj od ročnog sastava. Uvježbanost cijelog diviziona također je bila visoka, dapače, važio je za jednog od najboljih u toj kategoriji JN$. Uvježbanosti pričuve išao je u korist odnos zapovjedništva diviziona prema pričuvi. Posebna se pozornost pridavala borbenom dijelu bitnica za vođenje raketa i raketna bitnica . Konačno, i sama je mobilizacijska spremnost ocijenjena visokom ocjenom.

Važno je napomenuti kako je od početka 1 1. godine, a potaknuto promjenama u društvu i podizanjem tenzija, pa onda i iskazivanjem otvorenog neprijateljstva srpske strane u krizi SFRJ spram Hrvatske i Slovenije, brojno stanje diviziona bilo u stalnom opadanju zbog odlaska djelatnog sastava diviziona, a onda i zbog bjegova ročnika. U okolnostima stalne napetosti, pritisaka raznih vrsta a kasnije i blokade vojarne, opterečenost je ljudstva u vojarni bila velika a borbeni moral je opadao.

Brigadir u miru, Ivan Peica, rođen je 1 5 . u Koprivnici. Nakon osnovne škole upisuje =rakoplovno tehničku školu u Rajlovcu kraj Sarajeva, a onadaVojnu akademiju. Po diplomiranju dobija raspored u raketnoj bazi Stubička Slatina u koju dolazi 1 76. godine. Prva dužnost mu je zapovjednik primopredajnog voda a sljedeća zapovjedanje bitnicom za vođenje raketa. Uskoro dolazi do postavljenja na dužnost zamjenika zapovjednika. U to vrijeme započinje i školovanje za čin bojnika tada majora a potom i školovanje na =apovjedno-stožernoj školi.

Tijekom tog školovanja postavljen je i na dužnost =apovjednika raketnog diviziona Stubička Slatina. Na toj ga dužnosti zatiče i početak Domovinskog rata. Tijekom burnih događanja početkom 0.-tih, Ivan polaže ispite u Beogradu na Vojnoj akademiji. Vidi očito oduševljenje srpskih oficira sa Slobodanom Miloševićem i njegovom politikom. *leda se TV Dnevnik a oni navijački oduševljeno plješću njegovim govorima. Ivan, koji službuje u Hrvatskoj i dobro zna stvarno stanje, osjeća silnu nepravdu i shvaća kako Jugoslavenska Änarodna³ armija više nije nimalo narodna već da svakim danom postaje sve više srpska armija. Ivan se i danas posebno sjeća 2sijeka i crvenog ÄFiće³ kojega gazi tenk JN$. Pri tome osjeća revolt a i premda je njegovo hrvatsvo uvijek bilo izraženo, poćinje se osjećati Hrvatom više nego ikada. Počinje razmišljati i kovati u glavi planove kako biti što korisniji svojoj Hrvatskoj.

Ivan počinje kontaktirati općinske strukture vlasti i Teritorijalne obrane u =agorju. Intenzivne kontakte ima i s Policijskom upravom Krapinsko-zagorskom. No, dana 0. kolovoza 1 1. godine napušta vojarnu s još četvero časnika i dočasnika. 2dlazi na Tuškanac u =apovjedništvo =bora narodne garde i dragovoljno pristupa =N*-u potpisivanjem ugovora.

Ivan je vrhunski stručnjak u oblasti raketnih sustava. U =N*-u preuzima odgovorne dužnosti. Sudjeluje u izvlačenju naoružanja iz Varaždin Brega, potom u radu Sektora za razvoj, proizvodnju i znanstveni rad M2RH-a. Raspoređuju ga na dužnost u HR= i P=2 i *lavni stožer 2S RH. Po zapovijedi Dr. Franje Tuđmana preuzima zapovijedanje sa 205. raketnom brigadom P=2. U njenom ja sastavu tada najnapredniji raketni sustav P=2 strateškog značaja S- 00, viđen na vojnom mimihodu 0. svibnja 1 5. na zagrebačkom Jarunu. VR2 Ä2luja³ ga zatiče u fazi ustrojavanju brigade. Dobija zadaću uvođenja 205. raketne brigade P=2 za izvođenje bojevih operacija i brigada uspješno sudjeluje u operacijama u Sektoru Sjever. 2005. godine odlazi u mirovinu. äivi u =aboku. Danas je uključen u sustav namjenske proizvodnje oružja i opreme. $ktivni je član Hrvatskog časničkog zbora Hrvatskog zagorja, a kao odličan strijelac sudjeluje na takmičenjima i ostvaruje visoke plasmane.

Domovinski Rat

hr-hr

2023-03-05T08:00:00.0000000Z

2023-03-05T08:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/282432763363709

Vecernji List