Večernji list

NAJSTARIJI PUŠČANI MEHANIZAM U HRVATSKOJ

Predmet je nađen na padini brijega Mali grac južno od Petrinje. Na vrhu brijega vidljivi su ostaci utvrde koja je u 16. stoljeću pripadala Zagrebačkom kaptolu i zvala se Srednji ili Veliki Gradac

Tomislav Aralica

Uautorovoj privatnoj zbirci povijesnog oružja nalazi se željezni predmet dug 145 mm i donekle nalik slovu S. Na jednoj strani ima raskovan rub savinut u kratki tuljac, a na drugoj ravan rep. Po sredini je okruglo proširenje, unutar kojeg je otvor. Na prvi je pogled vidljivo da je riječ o kokotu puške fitiljače. Međutim, on ne nalikuje uobičajenim kokotima europskih fitiljača s kraja 16. i iz 17. stoljeća, kojih se sačuvao priličan broj. Očito je riječ o kokotu starije fitiljače. Predmet je navodno nađen na padini brijega koji se danas zove Mali grac, na Banovini, južno od Petrinje. Na vrhu brijega, pokraj suvremenih gospodarskih objekata, još su vidljivi ostaci utvrde koja je u 16. stoljeću pripadala Zagrebačkom kaptolu i zvala se Srednji ili Veliki Gradac, odnosno, u izvorima, Mitergradaz. Postojale su dvije utvrde sličnog imena, jedna blizu druge, zvane Srednji Gradac i Gornji Gradac (Ober Gradacz). Njihovu obranu su, poput mnogih drugih, osiromašeni feudalni gospodari povjerili kralju jer nisu mogli snositi financijske

troškove obrane tijekom svakodnevnih borbi s Osmanlijama. Nakon što je kraljevska vojska ušla u te utvrde, stvoren je obrambeni sustav kojim su upravljali uglavnom časnici-plemići iz habsburških nasljednih zemalja i kojim je izravno zapovjedala vladajuća kuća Habsburgovaca, podmirujući i ogromne troškove tog sustava. Time je nastao začetak eksteritorijalne vojne krajine s pravnim sustavom različitim od onog u ostatku Hrvatsko-Slavonskog Kraljevstva. S kraljevskim su posadama te dvije utvrde ušle u sastav Hrastovičke kapetanije, osnovane nešto prije 1576. godine. Hrastovička kapetanija bila je jedna od četiriju kapetanija (Senjska, Ogulinska, Bihaćka i Hrastovička) Hrvatske krajine (Slavonska krajina bila je poseban obrambeni sustav) čije su se vojne posade financirale sredstvima nasljednih habsburških zemalja. Tvrđava i grad Hrastovica, nedaleko današnje Petrinje, i tada najveće mjesto na Banovini, odnosno u srednjovjekovnoj županiji Gora, udaljena je od Srednjeg Gradeca petnaestak kilometara zračne

Hrastovica je, osim grada Gore, bila najveće naseljeno mjesto u okolici, grad s trgovištem, župnom crkvom i samostanom. Zadatak Hrastovičke kapetanije bio je svojim utvrdama u podnožju Zrinjske gore zaustaviti osmanlijske prodore nakon što je propala granica na Uni.

Prema Lenkovićevom izvještaju iz 1563. godine, iste je godine Gornji Gradac zapaljen, po naredbi Zagrebačkog kaptola, i napušten. Za Srednji Gradac kaže da je u njemu posada od 32 vojnika, a iz konteksta izvještaja vidljivo je da su to kraljevski vojnici.

Godine 1572. u Hrastovici i okolnim utvrdama bilo je 20 njemačkih momaka (Teutche knechte) i 100 hrvatskih haramija (Crabatische knechte). Svi su bili pješaci. Prema iskazu vojske i ratne spreme na hrvatskoj granici iz 1579. godine, Hrastovička kapetanija ima ukupno 192 najamnika, jednog kapetana i poručnika. Među njima je 40 njemačkih momaka linije. s dvojicom zapovjednika te 150 hrvatskih haramija. Glavnina ih je smještena u Hrastovici. Stalna vojna posada je, osim u Hrastovici, još samo u Srednjem Gradecu, na Bručini potoku, gdje se nalazi 50 haramija. Hrastovička kapetanija bila je kratkog vijeka. Osmanlije su većinu njezinog teritorija zauzeli prilikom pohoda bosanskog sandžakbega Ferhat-paše tijekom 1576. i 1578. godine. Sama je Hrastovica branjena još neko vrijeme, ali tek njezina glavna utvrda, dok je naselje napušteno i raseljeno. Godine 1579. kao jedine dvije branjene utvrde Hrastovičke kapetanije spominju se Hrastovica i Srednji Gradac (MAŽURAN, 1998., 150). Prema izvještaju vojvode Pavla Pristovskog, zapovjednika Hrastovice, od 30. lipnja 1580. u Hrastovici nema stanovnika. Posadu čine on, 7 njemačkih momaka (teutsch Knecht) i 3 ugarske haramije (haramia Hungares). Iste godine Vid Halek, pukovnik i zapovjednik Slavonske granice, obavještava Dvorsko ratno vijeće u Grazu da je kod Hrastovice došlo do borbe s Osmanlijama u kojoj je od 40 haramija dio zarobljen, a dio pobijen. Zapovjednik Hrvatske granice Josip Thurn 1584. godine, u skladu s nalozima Dvorskog ratnog vijeća, ruši i napušta Srednji Gradac, dok je obranu Hrastovice reducirao samo na gornju utvrdu. Hasan-paša Predojević, bosanski beglerbeg, zauzima Hrastovicu 1591., da bi potom grad u nekoliko navrata mijenjao gospodare, te na kraju bio napušten. Značaj Hrastovice preuzela je novosagrađena tvrđava Petrinja.

Na temelju poznatih podataka možemo zaključiti da posadu Srednjeg Gradeca do sredine 16. st., najvjerojatnije do 1563., čine podložnici Zagrebačkog kaptola, a otad do napuštanja utvrde oko 1580. godine kraljevi najamni vojnici. Kome je od njih pripadala puška s predmetnim kokotom, možemo samo nagađati. No, ovaj je kokot vrlo vjerojatno u nekoj vezi s utvrdom i njezinom posadom. Predmetni kokot pripada skupini najranijih mehanizama pušaka

fitiljača s vanjskom oprugom čiji kokot nalikuje, manje ili više, slovu S. Zbog sličnosti sa zmijom, ovaj se mehanizam nazivao i serpentin od latinske riječi serpen za zmiju. Doduše, nekad serpentinom nazivaju samo kokot za fitilj, bez obzira na kojem se tipu mehanizma nalazio. Kokot je, približno po sredini, pričvršćen osovinom na malu metalnu pločicu usađenu u kundak. Na gornjem kraku kokota nalazi se otvor za provlačenje fitilja, na čijem kraju tinja vatra.

Na donji kraj kokota upire duga čelična opruga i gura ga u smjeru usta cijevi. Kokot u napetom položaju pridržava polugica na čijem je kraju oveće dugme, dok prednji kraj koči kokot. Kad strijelac pritisne dugme koje se nalazi bliže peti kundaka, opruga se pomakne i oslobodi kokot s fitiljom. Potom ona vanjska opruga zadnji krak kokota podigne naviše, a fitilj s tinjajućom vatrom dodirne žličicu s pripalom na zadnjaku cijevi, nakon čega upali barut za pripalu.

Ovo je nešto savršeniji oblik najranijeg fitiljnog mehanizma koji, kad se pojavio sredinom 15. stoljeća, uopće nije imao oprugu. Serpentinu s vanjskom oprugom u europskoj literaturi nazivaju fitiljača na ugriz ili na škljocaj (Luntenschnappschloss). Obično se drži da je taj mehanizam nastao krajem 15. st. Prema Thierbachu, najstariji sačuvani primjerak te vrste puške jest onaj iz kneževske zbirke u dvorcu Osterstein kraj Gere, čiji je kokot pričvršćen izravno na cijev puške, kao i vanjska opruga, dok je dugme s otponcem usađeno u primitivan drveni kundak. Pušku datira u razdoblje između 1480. i 1500. godine. Cjelovitih primjeraka ove vrste pušaka sačuvalo se svega nekoliko, uglavnom u njemačkim, austrijskim i češkim zbirkama. Kod nas nema nijedne. Thierbach tako nabraja primjerke iz muzeja ili zbirki u Freibergu, Dresdenu, Zwickauu i drugih. Svi se oni u detaljima međusobno razlikuju, a

kokot nijednog od njih ne nalikuje u potpunosti našem primjerku iz Srednjeg Gradeca. Donekle sličan našem primjerku kokot je puške iz oružarnice u Grazu inv. br. G 156. Ta je puška jedini primjerak tog tipa sačuvan u gradačkoj oružarnici i ujedno najstariji primjerak vatrenog oružja u toj izuzetno bogatoj zbirci povijesnog oružja. Riječ je o tvrđavskoj pušci dugoj 179 cm sa željeznom cijevi okruglog presjeka, koja bliže tavici za pripalu ima osmorokutan presjek. Cijev ima unutarnji promjer 15,7 mm. Na cijevi se nalazi žig dvaju polumjeseca, za koji Kren navodi da je žig puškara iz Mürzzuschlaga Petera Hofkirchera (1490. – 1557.) koji je proizvodio tvrđavske puške, topove i željezne kugle od oko 1524. godine. Drveni usadnik jednostavnog je oblika. Kundak ima šesterouglati presjek i veoma podsjeća na osmanlijske puške šišane. Mehanizam se sastoji od male mjedene pločice pričvršćene na usadnik. Na pločicu je vijkom stegnut pomični kokot. Na njega se upire duga vanjska čelična opruga, a u napetom ga položaju drži zub jedne šipčice koji proviruje kroz pločicu mehanizma. Zub i šipčica završavaju dugmetom, čijim se pritiskom onaj zub uvlači, a kokot oslobađa i udara u tavicu za pripalu. Čitava je puška teška 8,7 kg. Prema Krennu, ta je puška iz oko 1525. godine i štajerske je izrade. Arne Hoff smatra da je njezin mehanizam stariji, čak s kraja 15. st.. Fitiljni mehanizam s vanjskom oprugom i dugmetom kao otponcem koristio se u europskim kršćanskim zemljama otprilike do sredine 16. st., da bi ga nekada u to vrijeme istisnuo mehanizam na fitilj, koji ima oprugu s unutarnje strane tanke izduljene željezne pločice usađene u kundak, s otponacem u obliku klasičnog obarača. Takve suvremenije vojničke puške masovno su proizvođene u radionicama Gardona Val Trompia pokraj Brescie, na tlu Venecijanske Republike, te izvozile diljem Europe. Tri takve puške čuvaju se u zbirci Kraljevske oružarnice u Londonu, a nekoliko ih je u stanju iskopine nađeno u olupini ratnog broda Mary Rose, potonulog 1545. godine. Brešanska provenijencija ovih pušaka nije dvojbena jer se na cijevima nalazi žig sa slovima GARDO, koji se dovodi u vezu s Gardone Val Trompia. Te se puške datiraju u razdoblje između 1530. i 1550. godine. Potkraj 16. st. sve se više koristi još savršenija inačica fitiljnog mehanizma s ovećom željeznom pločicom, na kojoj je opruga s unutarnje strane, kokot s fitiljom se pomiče prema natrag te je smješten obrnuto od položaja na starijim fitiljačama, a obarač je jedna oveća šipka u obliku položenog slova L, smještena ispod kundaka. Kad je točno prestala upotreba serpentina s vanjskom oprugom, nije zasigurno poznato. Najvjerojatnije je riječ o duljem procesu koji u čitavoj Europi nije tekao jednako. Lako je moguće da se stariji mehanizam s vanjskom oprugom kod nas koristio dulje no u ostatku kršćanske

Europe.

Kokot iz Srednjeg Gradeca nije jedini takav primjerak nađen na našem prostoru. U jednoj petrinjskoj privatnoj zbirci starina vidio sam čak tri slične serpentine, od kojih je jedna velika, duga oko 157 mm, s ovećim prednjim krakom lučnog oblika, ali s malim stražnjim krakom na koji upire vanjska opruga. Ostale su dvije manje, duljine 94, odnosno 90 mm, podjednakog raspona obaju krakova. Jedna je od njih ukrašena cizeliranjem brazdi i rubova. Velika serpentina napadno nalikuje serpentini na mehanizmu puške iz Graca, dok dvije manje sliče serpentini s polukukače iz Plzena. Posjednik ove zbirke ispričao mi je da ih je našao njegov otac na brdu Sv. Duh, odnosno na području ruševina starog grada i tvrđave Hrastovice. Prema svemu sudeći, velika se serpentina nalazila na teškoj tvrđavskoj pušci, a dvije manje na ručnim – pješačkim puškama, kakvima su bili naoružani hrvatski pješaci – haramije.

Povijest Oružja

hr-hr

2023-05-05T07:00:00.0000000Z

2023-05-05T07:00:00.0000000Z

https://vecernjilist.pressreader.com/article/281968907011412

Vecernji List