Naš su plan agrosunčane elektrane, vjetroelektrane na pučini, solari po Slavoniji

Agrosunčane i akvasunčane elektrane, pučinske vjetroelektrane, solari po cijeloj Slavoniji... Da nisu samo PPA ugovori ono čime se trenutačno bave u Obnovljivim izvorima energije Hrvatske, otkrila nam je direktorica OIEH Maja Pokrovac pri povratku iz Amsterdama, s međunarodne konferencije RE-Source 2023.

PPA ugovore već smo “pokrili”, riječ je o načinu trgovine strujom prilikom koje korporacije električnu energiju iz obnovljivih izvora kupuju direktno od proizvođača. Koje tvrtke to rade kod nas?

Hrvatska trenutačno spada u 21 od 27 zemalja EU u kojima se sklapaju PPA ugovori i nadamo se da će se tako sljedeće godine ugovoriti oko 200 MW električne energije. Od ožujka ove godine, kad se sklopio prvi, potpisana su tri PPA ugovora, a imaju ih T-Com, EON te AXPO.

Što PPA ugovori nose u budućnosti?

Poanta cijelog tog tržišta jest da se sva domaća energija koristi unutar granica, što je vrlo važno za cijelu industriju jer na ovaj se način energija osigurava na dulje vrijeme i s predvidljivom cijenom. Gospodarstvo postaje konkurentnije, troškovi se mogu predvidjeti jer za struju oni su fiksni, a Europa do kraja godine želi cijelu reformu osnažiti tako da nisu samo korporacije uključene u PPA ugovore nego i malo te srednje poduzetništvo, a i građani. Ideja je da države, u potonjim slučajevima, sudjeluju u sufinanciranju. Za Hrvatsku je to važno jer potencijal kompletne zelene energije kod nas je golem; imamo sunce, vjetar, geotermalnu energiju, biomasu, bioplin, a ono što nas muči jesu solari s kojima smo još uvijek posljednji u Europi, tako dobivamo manje od jedan posto struje. Ali vjerujem da će se ove godine taj udio povećati.

Zašto postoji problem sa solarima?

Jer smo po administrativnim preprekama, onima koje se tiču dobivanja dozvola za solare (ali i za vjetroelektrane), prvi u Europi. Da se žele graditi solarne elektrane i da interesa za solare ima, pokazuje i činjenica da je većina interesa od 6000 iskazanih megavata – podneseno je naime 216 zahtjeva prije godinu i pol – upravo u domeni energije Sunca. Najveći je tu interes investitora, ali i građana.

Hrvatska je proteklih nekoliko mjeseci izvozila više struje nego što je uvozila i činilo se da će se godina završiti s izvoznom bilancom prvi put u 20 godina. Ali onda se dogodio kvar u Krškom. Koliko će to utjecati na rezultate na kraju 2023.?

Protekli je mjesec bio prvi u kojem su vjetar, sunce, biomasa, bioplin i geotermalna energija premašile proizvodnju naših hidroelektrana, ali najveću proizvodnju struje u rujnu ostvarile su termoelektrane na fosilna goriva. U rujnu je vidljiv i veliki rast proizvodnje sunčanih elektrana zbog ulaska u pogon novih proizvodnih kapaciteta, kao i dobra proizvodnja vjetroelektrana, ali i smanjena proizvodnja geotermalnih postrojenja. Zbog uravnoteženja satne bilance u rujnu smo morali kupiti 151 GWh električne energije, a prodali smo 59 GWh. Tako smo rujan, na kraju, završili kao uvoznici električne energije. Vidjet ćemo kako će godina završiti, ali ovo je samo još jedan pokazatelj da “nove” obnovljive izvore treba razvijati kontinuirano.

Kako? Odnosno, koji su planovi?

Dio plana svakako su agrosunčane elektrane. Hrvatska pripada među tri europske zemlje najteže pogođene štetama od ekstremnih vremenskih uvjeta, što dovodi do znatnijih ekonomskih gubitaka. Samo od 2010. do 2021. bilježimo štetu u vrijednosti većoj od tri milijarde eura, s najvećim udarom na poljoprivredni sektor. Konkretno, od 2013. do 2019. suše, poplave i tuče prouzročile su štete poljoprivredi od 1,2 milijarde eura, a u posljednjem mjernom razdoblju čak smo 16 puta pojačali iznos koji dajemo u poljoprivredu kako bismo zaštitili kulture. Zato smo s Agronomskim fakultetom u Zagrebu, Fakultetom agrobiotehničkih znanosti u Osijeku i Institutom za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu izradili studiju koja otkriva na kojim poljoprivrednim kulturama u Hrvatskoj je najbolje postavljati solare. Jer upravo agrosunčane elektrane predstavljaju koncept proizvodnje energije uz istodobnu proizvodnju hrane na istom zemljištu, a solarni moduli u ovim slučajevima pružaju zaštitu nasadima od vremenskih nepogoda, od intenzivnog sunčanog zračenja, pretjerane vrućine, udara vjetrova, obilnih pljuskova, tuče i mraza. Naravno, uz agrosolare, tu su i akvasolari. Ono što smo još radili jest mapiranje potencijala na moru za plutajuće solare i vjetroelektrane. S Fakultetom strojarstva i brodogradnje definirana su područja u Jadranu najpogodnija za proizvodnju struje, a naša je studija identificirala više od 29.000 četvornih kilometara raspoloživog područja za obnovljive izvore energije na moru. Mogućnost je to za razvoj 25 GW pučinskih vjetroelektrana i solarnih elektrana, i to samo u sjevernom Jadranu. Tu su još i “go-to” zone; u Slavoniji imamo, primjerice, elektroenergetsku mrežu u kojoj je 2000 megavata prazno, a broj sunčanih sati ondje već se približava broju sunčanih sati u Dalmaciji, tako da je podjednaka korist ulaganja u solare i u Slavoniji, iako se do sada većinom koncentriralo na jug.