Novo lice Gaia Radić

Novomedijska umjetnica iz Pule studentica je primijenjene umjetnosti na Akademiji u Rijeci, koju fascinira prostor

Tia Špero

Vidljiva odmah sa samog ulaza u Meštrovićev paviljon, 36. salonom mladih dominirala je instalacija “Terra Incognita”. Golem, kružni simbol od četiri vrste zemlje i pijeska, naoko nalik na lišaj, okružen je bio s četiri ekrana s apstraktnim 3D prikazima samog Meštrovićeva paviljona. Krhak, nestalan, ali i dojmljiv, bio je to rad Gaie Radić, za koji je i nagrađena drugom Erste nagradom Salona mladih. Mlada novomedijska umjetnica iz Pule studentica je primijenjene umjetnosti na Akademiji u Rijeci, koju fascinira prostor - kao medij, kao koncept, kao fenomen - te se stoga odlučila na vrlo odvažan korak, paralelno upisavši i studij arhitekture na Sveučilištu u Ljubljani. Studij primijenjene umjetnosti nije se u potpunosti poklapao s njenim interesima, ali i dalje je sadržavao puno kvaliteta koje je cijenila. Nije se htjela odreći umjetnosti i posvetiti se samo arhitekturi pa je - spojila oboje.

- Ne moram isticati koliko je ovaj pothvat psihički i fizički izazovan, no zadovoljna sam magnitudom kojom su se moji mentalni horizonti proširili, paralelno učeći o arhitekturi i o umjetnosti, te je to ono što me motivira. Ono što me ponajviše interesira i u što se želim usmjeriti u svojoj praksi jest kombiniranje virtualnog i fizičkog prostora kroz novomedijsku, ili intermedijsku, prostornu instalaciju, medij koji se pojavljuje u objema branšama. Medij 3D modeliranja za to je jako zahvalan, ne samo zato što služi kao digitalna inačica fizičkog prostora, već i zato što je inherentno višeslojan. On egzistira na razmeđu virtualnog i slikovnog, translatira ekranski trodimenzionalan oblik u dvodimenzionalni prikaz virtualnog prostora. Samim time on sa sobom neizostavno donosi neke konceptualne predispozicije, koje ja potom pokušavam proširiti i reinterpretirati, dodajući mu određene likovne i estetske motive - objašnjava nam Gaia Radić, koja u tom smjeru planira nastaviti i kada završi fakultete. No, čak i uz dvije diplome, baviti se umjetnošću u Hrvatskoj i od nje živjeti, a pogotovo prekrasno nekonvencionalno kao što to radi Gaia Radić, znamo da nije lako. Brine li je budućnost, upitali smo je?

- Zahvalna sam na tome što sam dosad imala priliku sudjelovati u puno kvalitetnih projekata, od kojih je većina bila adekvatno plaćena. Ipak, svjesna sam da je situacija u Hrvatskoj takva kakva je i da živjeti kao samostalan umjetnik nije jednostavno, no ovaj problem nije neki poseban fenomen isključiv za hrvatsku scenu. On se pojavljuje u svim nama sličnim polusiromašnim istočnoeuropskim zemljama koje pokušavaju glumiti zapadnu Europu. Većina ljudi koji rukovode javnim novcem nije obrazovana i etički je nepismena, proračun je krivo raspoređen, ulaže se u krive stvari, te je sustav iznutra truo već odavno - odlučno će umjetnica.

A njenu novu, samostalnu izložbu 3D radova na temu jednog od sedam svjetskih čuda, “Babilonskih visećih ‘vrtova’” jedva čekamo vidjeti, i to u Splitu već krajem rujna.