Balet “Veliki Gatsby” na samom kraju Splitskog ljeta

Koreograf Leo Mujić: Ostao sam osupnut. U Splitu su svi Gatsbyji. Svi se žele obogatiti u tri mjeseca

kćeri. To mi sve dolazi iz života, iz onoga što doživljavam svaki dan. Ja vam stalno bilježim nešto u svoje blokove, imam puno crtaćih blokova i ono što ne nacrtam odmah, zapišem si da ne zaboravim. Iz toga zatim izvlačim neke priče. Primjerice, napravio sam jednu knjigu, zove se “Ljubav spašava živote”, objavljena je kod nas u Algoritmu 2007. godine. Sastoji se od jedne male i velike knjige, s istom pričom, u istim koricama, ali u maloj je knjizi tu priču ispričalo dijete, a u velikoj roditelji. Ja sam to znao objašnjavati situacijom kada sam, dok mi je kći bila mala, skuhao ručak. Žena je došla doma, a ja sam rekao: “Skuhao sam ručak”. A moja kći je to sasvim drukčije doživjela i na to rekla: “Tata je zmazao kuhinju”. A govorimo o istoj stvari - samo s druge točke gledišta. Iz takvih događaja i situacija znam izvući neku ideju i od toga napraviti knjigu, ilustraciju ili crtež.

Zanimljivo mi je kako se tako lako i lijepo možete staviti u perspektivu djeteta.

Zapravo se uopće ne trudim to raditi. Ja na to gledam kao posao. Moja je ideja od samog početka bila nametnuti se na neka druga tržišta, naći izdavače koji rade na nekim većim jezicima, jer hrvatski je jezik mali i ovdje vrlo brzo i jednostavno možete zapuniti tržište. Zbog toga sam uvijek tražio nove i originalne teme, nudio izdavačima nešto drukčije od onoga što već imaju. To izdavači i traže i to je prilično bitno. Shvatio sam to još kao mlad. Nudio bih tu, nisu htjeli, pa bih otišao van i tamo bi htjeli. Nema tu nikakve gorčine, da se razumijemo, jednostavno se treba znati snaći. Tako je to u svakom poslu. Ne bih htio relativizirati, nije lako, treba neke stvari i naučiti. Primjerice, ja na Akademiji predajem ilustraciju, ali trudim se ne učiti studente nekim pravilima, ne možete nekome reći “to se radi tako i tako”, jer svijet se mijenja toliko brzo da ne možete to ni pratiti. Učim ih da na neki način ostanu svoji, rade svoj proizvod, svoju ilustraciju i zatim je pokušaju plasirati. Svijet je otvoren, povezan, ne morate više ni putovati u zemlju gdje radite, sve se može preko kompjutora. Pokušavam studente više učiti sadržaju, kako da naprave dobru mapu koju nekome mogu ponuditi, a gdje će je nuditi, ovdje ili u Parizu, to je njihov odabir. U neku ruku mi je i žao da tu pripremamo studente da bi radili za neka druga tržišta. To i ne radim, ali ih pokušavam na neki način pripremiti na to da bi im raditi samo ovdje moglo biti vrlo teško.

Imate li, nakon toliko godina i uspjeha, ključ, formulu za dobru slikovnicu?

Volim da su duhovite! I crtežom i tekstom, ali i konceptom i idejom. Naravno, ponekad uspijem, ponekad ne. No, toga mi dosta fali, da je nešto duhovito, pa i kada je tema ozbiljna, da se na nju gleda s neke vedrije strane, malo i s ironijom. Ali ne razmišljam previše o tome. Radim kako inače radim i dajem u to sebe

• onakvog kakav jesam.

Baletni ansambl HNK Split u subotu će na Sustipanu praizvesti balet “Veliki Gatsby” u režiji i koreografiji Lea Mujića. Jedina je to plesna premijera na 68. Splitskom ljetu koje će, tvrdi Ilir Kerni, šef Baleta, završiti grandioznom predstavom.

Naš san je Amerika

– Riječ je o hrvatskoj praizvedbi “Velikog Gatsbyja”, a odabir naslova idealan je za Split. Ovaj je grad okružen velikim brojem Gatsbyja, ljudi koji žele jako brzo zaraditi, obogatiti se i proslaviti. Ošinulo me kad sam došao ovamo. Svi bi htjeli zaraditi u tri mjeseca. Sve je Amerika! To je naš san. Svi će doći gledati party, a na kraju shvatiti da prisustvuju razbijanju tog sna – objašnjava Leo Mujić koji je posljednjih godina s velikim uspjehom na kazališnu scenu postavio baletne priče temeljene na velikim književnim djelima. Za Split je odabrao čuveni roman F. S. Fitzgeralda koji govori o negativnim aspektima američkog sna i rigidnosti visokih državnih krugova New Yorka između dva rata, koji nisu dopuštali prijelaz iz jedne društvene klase u drugu.

– Ovo je veliko književno djelo koje je prošlo kroz različite medije, od literature, filma i kazališta, a sad je vrijeme za naš neverbalni teatar koji potpomaže sjajna glazba koja okružuje priču. “Veliki Gatsby” je mjesto naše kulture, ušlo je u pop-kulturu, djelo iz fantastičnog razdoblja s nenormalno dobrom i popularnom glazbom koja se sluša i danas. I sam roman i glazba su evergrini, ističe redatelj i koreograf.Kultno Fitzgeraldovo djelo raskošna je priča o misterioznom bogatašu koji postaje žrtvom vlastite ljubavi i vjerovanja. No to je i priča o ljubavnicima kojima nije suđeno da budu zajedno. Američke dvadesete godine prošlog stoljeća, doba jazza, svijet su glamura, bogatstva, opijenosti i mračnih opsesija u kojem vlada moralna praznina. Slika društvenih odnosa, pohlepa za novcem i kriminal pozadina su na kojoj se odvija intimna drama Jaya Gatsbyja o kojoj pripovijeda njegov najbolji prijatelj Nick Carraway. Kao protagonisti nastupit će plesači Baleta HNK Split: Aubin Le Marchand, Ivan Boiko, Aaron Kok, Hazuki Tanase, Eva Karpilovska, Irina Čaban Bilandžić te solisti i članovi ansambla.

Priča s tijelima plesača

Koreograf i redatelj Leo Mujić do sada je u gradu podno Marjana postavio tri baletne predstave, sve u Gradskom kazalištu mladih, ovo mu je prva suradnja s Baletom HNK Split. Srčano hvali baletni ansambl nacionalnog kazališta, miješan, egzotičan, internacionalni, jer su njegovi članovi iz svih dijelova svijeta. Tvrdi da je upravo taj miks prednost glazbenog teatra. Podcrtava dobru repertoarnu politiku splitskog teatra jer se, kao i u ovoj baletnoj predstavi, mogu angažirati svi članovi ansambla bez obzira na godine.

– Puno smo radili na ovo teatarskoj priči s tijelima plesača, nastojimo previše ne adaptirati, već slijediti knjigu – otkriva Balint Rauscher, dramaturg i asistent koreografa. A plesači uzvraćaju komplimente:

– Izuzetno mi je zadovoljstvo raditi s Leom Mujićem koji plesača vidi kao da ima rendgen i silno pomaže u radu – kaže Eva Karpilovska, solistica splitskog

• Baleta.

”Volim duhovite slikovnice, čak i kada je tema ozbiljna, da se na nju gleda s vedrije strane, s ironijom”

”Leo Mujić jedinstven je koreograf koji svakog plesača vidi kao da ima rendgen”, kaže Eva Karpilovska