Trećina ljudi u žitnici RH na rubu je gladi

Može li solidarni restoran spasiti sustav koji baca hranu i odriče se starijih

Svaki peti građanin Hrvatske u riziku je od siromaštva ili socijalne isključenosti. Najteža je situacija u panonskoj Hrvatskoj, gdje je čak 27,8 posto stanovnika u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, dakle gotovo trećina, dok je najbolja u Gradu Zagrebu, gdje je taj udio 11,2 posto. Podaci su to Državnog zavoda za statistiku za proteklu godinu.

Dok siromaštvo podrazumijeva nedostatak materijalnih ili novčanih sredstava, socijalna isključenost ima šire značenje – osim ekonomske, uključuje i socijalnu, kulturnu, političku i druge dimenzije. Smanjenje siromaštva, odnosno rizika od siromaštva i socijalne isključenosti svakako treba biti jedan od prioriteta socijalne politike, pogotovo u razdoblju visoke inflacije i snažnih poskupljenja kojima su građani izloženi u svim područjima života. Upozorili su to iz Ureda pučke pravobraniteljice u povodu Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, koji se na inicijativu UN-a obilježava 17. listopada.

Društvene promjene, ističu stručnjaci, dovele su do drastičnih promjena obiteljske strukture i njezinih uloga. Urbanizacija, migracija mladih ljudi u gradove u potrazi za radnim mjestom, smanjenje broja članova obitelji, sve više radno aktivnih žena, navodi se, to ujedno znači da je sve manje članova obitelji koji se mogu brinuti za starije osobe.

Najgore je, dakle, umirovljenicima. Stopa rizika od siromaštva u 2022. godini u našoj je zemlji iznosila 18 posto, no kada se gleda ista stopa po dobi i spolu, najviša je bila u osoba od 65 i više godina, konkretno 32,4 posto. U toj je dobnoj skupini razlika prema spolu najveća te je stopa rizika od siromaštva u žena iznosila 36,5 posto, a u muškaraca 26,6 posto, pokazuju podaci DZS-a. Posebice zabrinjava što je ta stopa za građane u dobi od 65 godina ili starije koji žive sami u kućanstvu dosegnula čak 56,5 posto, i znatno je porasla od 2020. godine, kada je iznosila oko 52 posto.

Istodobno, hrvatsko stanovništvo sve je starije. Naime, u 2011. godini indeks starenja iznosio je 115 posto, a prema posljednjem popisu stanovništva premašio je 149 posto. Situacija, dakle, lako može postati (još) gora. Konkretno, prema popisu stanovništva iz 2021. godine, 22,45 posto stanovnika Hrvatske ima 65 i više godina. Više od četvrtine stanovništva starije je od 65 godina u Šibensko-kninskoj, Ličko-senjskoj i Primorsko-goranskoj županiji.

Najviše faktora koji utječu na broj građana u riziku od siromaštva prisutno je u malim gradovima i naseljima na istoku i jugoistoku Hrvatske, a riječ je o području koje je bilo najviše zahvaćeno Domovinskim ratom, kao i ruralnim krajevima.

A upravo na istoku naše zemlje, u Osijeku, prvi hrvatski solidarni restoran otvorio je svoja vrata za starije osobe u riziku od siromaštva, korisnike Crvenog križa. Riječ je o inicijativi koju provode osječki Centar za edukaciju i informiranje potrošača i SAFE – Safe Food Advocacy Europe sa sjedištem u Bruxellesu, a u okviru projekta “Zdravi obrok”. Projekt sufinancira Europska komisija unutar okvira ESF+ operativne bespovratne pomoći “Food4Inclusion”. Cilj je promicanje društvene uključenosti, u partnerstvu s restoranima diljem Europe, kako bi pružili održive, zdrave i pristupačne obroke osobama u nepovoljnom položaju, ali istodobno i osvijestili građane o dvjema velikim krizama s kojima se danas globalno borimo: siromaštvom i prevelikim viškovima hrane koji se bacaju.

– Svake godine tone hrane završe u smeću, dok milijuni ljudi diljem svijeta gladuju. Nedostupnost hrane postaje sve ozbiljniji problem u mnogim zemljama, posebice u svjetlu trenutnih kriza, ratova i inflacije. Za mnoge građane, posebice one starije, zdrava, raznovrsna prehrana postaje luksuz, uključujući i obroke u restoranima. Danas, nažalost, milijuni ljudi nemaju drugog izbora nego kupovati nezdravu hranu – objašnjava Tanja Popović iz Centra za edukaciju i informiranje potrošača, inače koordinatorica projekta “Zdravi obrok” za Hrvatsku.

Što znači solidarni restoran?

– U određenom razdoblju u mjesecu građani starije životne dobi, oni u potrebi, ovisno o kriterijima u gradovima na koje se planiramo proširiti, moći će pojesti obrok u restoranu, a da se pri tome ne deklariraju i ne razlikuju od ostalih gostiju. Zašto je to važno? Dosta se govori o socijalnoj inkluziji, no ona se slabo provodi u praksi. Kada je riječ o ljudima starije životne dobi, statistike pokazuju da si oni ne mogu ni svaki drugi dan priuštiti kvalitetan obrok. Namjera je, dakle, da izađu, prošetaju se i pojedu zdravi obrok. Pazit će se, dakle, i na nutritivne vrijednosti. Vjerujemo da inkluzija počinje hranom – pojašnjava ona.

U mjesecu smo borbe protiv siromaštva, kada se posebno ističe i veliki problem bacanja hrane, a on je prisutan i u kućanstvima, i u restoranima. – Malim koracima, podizanjem svijesti i preusmjeravanjem, možemo pridonijeti ostvarenju globalnih ciljeva održivog razvoja – poručuje koordinatorica Popović.

Prema procjenama, čak 36,2 milijuna ljudi u Europskoj unije ne mogu si priuštiti kvalitetan obrok svaki drugi dan, što je, slikovito prikazano, kao devet Hrvatskih. S druge strane, u Europi se baci 59 milijuna tona hrane na godinu.

– Ako znamo da je 21 posto građana u Europskoj uniji u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, to je zaista zastrašujuće. Polovini stanovnika u EU vrlo je teško otići u restoran i pojesti zdravi obrok. Jer, jesti zdravu hranu puno je skuplje. S druge strane, ako ne možete izaći van na ručak ili večeru, socijalno ste isključeni – ističe, pak, Floriana Cimmarusti iz SAFE – Safe Food Advocacy Europe, dodajući kako se ovaj projekt provodi u deset država članica. Inače, SAFE je europska nevladina organizacija sa sjedištem u Bruxellesu, a glavni joj je cilj osigurati da zakonodavstvo EU o hrani poštuje i štiti zdravlje europskih potrošača. Aktivnosti SAFE-a uključuju poticanje većeg uključivanja civilnog društva u raspravu o sigurnosti hrane u EU, informiranje i edukaciju potrošača te potporu neovisnom istraživanju.

Bacanje hrane neodrživo je i moralno neprihvatljivo, a Inicijativa “Zdravi obrok”, naglašava se, postavlja novi standard u odgovornom poslovanju restorana.

– Empatija je primarni razlog zašto smo se uključili u ovu inicijativu, a potom želja da napravimo nešto novo. Mali je to korak za nas, a veliki za korisnike i puno će im značiti. Želimo da dobiju doživljaj i ugođaj restorana, iako si ga sami ne mogu priuštiti – govori Doris Vukelja, voditeljica osječkog restorana Projekt 9, prvog solidarnog restorana u Hrvatskoj.

Iz iskustva svjedoči kako nije uobičajeno vidjeti umirovljenike za restoranskim stolom.

– Starije osobe, primjerice bračni parovi, ne čine velik broj naših gostiju jer si to ne mogu priuštiti. Izuzetak su svečane prilike, kao što su rođendani, krštenja ili prve pričesti, tada si daju oduška – slikovita je ona.

Tko će jesti u prvom solidarnom restoranu, pomoći će odabrati Crveni križ Osijek. Za prvu fazu odabrane su četiri starije osobe.

– Gledali smo da to budu bračni parovi ili dvoje prijatelja, kako bi to doživjeli i kao jednu vrstu izleta i druženja, čime pridonosimo njihovoj socijalnoj uključenosti. Iznimno nam je, pak, važno sačuvati dostojanstvo svakoga od njih. Oni se neće ni u čemu razlikovati od drugih korisnika restorana u kojem se nalaze. Vjerujemo kako će ovo biti veliki poticaj ne samo za Osijek i ugostiteljske objekte u našem gradu, već i za gradove i restorane širom Hrvatske – rekla je Martina Hećimović, ravnateljica Crvenog križa Osijek.

Kako uopće i razmišljati o odlasku u restoran, ako brojke za proteklu godinu pokazuju kako je svaka 14. osoba živjela u kućanstvima koja si ne mogu priuštiti adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima, a svaka šesta u onima koja su u posljednjih 12 mjeseci zbog financijskih teškoća kasnila s plaćanjem obveza. Gotovo svaki drugi hrvatski građanin živi, pak, u kućanstvima koja ne mogu podmiriti neočekivani financijski izdatak iz vlastitih sredstava (iznos od 392 eura). Isto tako, svaka četvrta osoba teško je ili vrlo teško spajala kraj s krajem, a gotovo svaka druga s tim je imala malih poteškoća, što je, ukupno gledajući, više od dvije trećine građana naše zemlje. Stoji to u već spomenutom priopćenju pučke pravobraniteljice, objavljenom na Međunarodni dan borbe protiv siromaštva.

“Nažalost, najsiromašniji građani i dalje ne primaju dovoljnu podršku – novčane naknade za najsiromašnije su nedovoljne, socijalne usluge nedostupne, a zaposlenici koji bi im trebali pružati podršku su preopterećeni. Isto tako, broj primatelja zajamčene minimalne naknade je u velikom padu – od 2018. do 2022. godine njihov broj je pao s 39.000 na 28.000, a jedna od preporuka pučke pravobraniteljice bila je i da se napravi analiza razloga pada, no ona još uvijek nije provedena”, ističu u Uredu pučke pravobraniteljice.

Upozoravaju i kako se ljudi koji žive u siromaštvu, osim sa socijalnom isključenošću, susreću nažalost i sa stigmatizacijom i diskriminacijom zbog svog imovnog stanja, a rezultat je ograničeni pristup, primjerice, socijalnim i zdravstvenim uslugama, obrazovanju, zapošljavanju i stanovanju. Ostvarivanje socijalnih i ekonomskih prava uvelike ovisi i o zaštiti od diskriminacije te je u tom kontekstu, poručuju, osobito važno osvještavanje i učinkovita zaštita od diskriminacije temeljem imovnog stanja, odnosno socio-ekonomskog položaja.

Iako Istraživanje pučke pravobraniteljice o stavovima i razini svijesti o diskriminaciji i pojavnim oblicima diskriminacije iz 2022. pokazuje da su se predrasude prema starijima smanjile u odnosu na 2016. godinu, one su u društvu i dalje prisutne. Povećani troškovi života, visoka stopa inflacije, nedostatni kapaciteti za dugotrajnu institucionalnu skrb i manjak izvaninstitucionalnih usluga za osobe starije životne dobi, kao i nedostatak adekvatnih mjera za pomirenje obiteljskog i profesionalnog života koji bi članovima obitelji omogućio brigu o svojim starima, uz otežani pristup zdravstvenoj zaštiti koja je osobito potrebna u starijoj dobi, predstavljaju, naglašava se, značajne izazove kada govorimo o brizi za osobe starije životne dobi.

Kakva je situacija na terenu, najbolje znaju volonteri Crvenog križa Osijek.

– Iz naše kuhinje svakodnevno izlazi oko 270 obroka, a ta se brojka povećava, osobito kada je riječ o starijim osobama koje možda nisu ispod cenzusa koje ministarstvo određuje, ali su u dobi kada si zbog zdravstvenog stanja ne mogu pripremiti jelo. Vrlo često im obitelj nije uz njih, većinom su to samačka kućanstva. Potreba je i do sada bila velika, ali nakon inflacije s kojom smo se suočili ove godine, javljaju nam se i obitelji koje su do sada uspijevale skrpati kraj s krajem, no trošak školovanja djece, hrane, prijevoza, stavio je obitelji na rub siromaštva ili u pravi rizik od siromaštva. Trudimo se, stoga, pomoći prije svega višečlane obitelji i staračka samačka kućanstva. Situacija je podjednaka i u gradu Osijeku i u okolnim općinama koje “pokrivamo” – iznosi Martina Hećimović, ravnateljica Crvenog križa Osijek.

Najveća je podrška, nadovezuje se, nužna upravo samačkim kućanstvima, dakle osobama starijima od 65 godina koje žive same.

– Pri tome ne govorimo samo o humanitarnoj pomoći i obroku, već o aspektu socijalnog uključivanja. Naš dostavljač koji im donese obrok, vjerojatno je mnogima jedina osoba koja im je pokucala na vrata toga dana, pa im je on jednostavno poveznica sa zajednicom u kojoj žive. Porazgovaramo s njima, pomognemo im oko dnevnih aktivnosti, ako nekome treba otići u ljekarnu ili trgovinu, pogotovo ako je riječ o osobama iz udaljenijih mjesta, tu smo da uskočimo kada zapne, a sve im to jako puno znači – navodi naša sugovornica.

Provode trenutno projekt “Tu smo za vas”, čiji naziv sve govori – volonteri Crvenog križa spona su u zajednici, a građani ih na SOS telefon mogu kontaktirati i iskazati što im je u tom trenutku najpotrebnije. Volonteri im, primjerice, odu u nabavu, odvezu ih liječniku i slično.

– Topli obrok u restoranu inicijativa je koja rješava humanitarno pitanje, prije svega, a zasigurno poboljšava zdravstveno stanje korisnika – dodaje ravnateljica Hećimović.

Uvjerena je kako je riječ samo o početku hvalevrijedne priče – restoranima je to prilika da pokažu društveno odgovorno poslovanje, a utječe se tako i na smanjenje otpada od hrane.

Inače, osječki Crveni križ djeluje, pa tako i dostavlja kuhane obroke, na području grada Osijeka te općina Erdut, Čepin i Vladislavci. Korisnici njihove pučke kuhinje su umirovljenici i korisnici zajamčene minimalne naknade koji, prema kriterijima Grada Osijeka, imaju pravo na topli obrok i za njih je on besplatan. Druga kategorija su korisnici koji zadovoljavaju cenzuse kroz određene programe resornog ministarstva, a treća su članovi Crvenog križa koji si mogu samostalno financirati obrok, po ekonomskim i prihvatljivim cijenama.

Projekt koji je startao u Osijeku nikako ne bi smio, poručuju naši sugovornici, na tome i ostati. Plan je širiti mrežu solidarnih restorana po čitavoj Hrvatskoj, a u čemu mogu pomoći i sami građani. Prve obroke, za četiri osobe u Osijeku, donira restoran Projekt 9.

– Moram priznati da smo nailazili i na otpore restorana jer je za to potrebno uložiti dodatni napor, i uvijek je na koncu riječ o jednoj ili dvije empatične osobe koje nam odluče dati priliku. Pozivamo i sve građane da donacijom za solidarni obrok već od 3 eura podrže zdravi, topli obrok za naše starije sugrađane koji si ga nažalost ne mogu priuštiti – apelira hrvatska koordinatorica projekta • “Zdravi obrok” Tanja Popović.

Za mnoge građane, posebice one starije, zdrava i raznovrsna prehrana postaje luksuz