Issey Miyake

Svestrani dizajner koji je formirao look Stevea Jobsa

Issey Miyake danas je širokoj publici poznat po laganim, chic parfemima, no on je u modi ipak važniji. Naime, bile su to sedamdesete, a pariški je svijet obožavao ženstvenost i eleganciju Visoke mode i ekskluzivnog pristupa oblikovanju odjeće. No, Issey je u taj svijet uveo novi pristup, on i šačica japanskih kolega postavili su temelje nove avangarde. Za njega forma odjeće nije morala pratiti tijelo osobe koja je nosi, odnosno kroj je bio mnogo više od toga. Iako, u novije vrijeme vjerojatno se sjećate crne dolčevite Stevea Jobsa - njih je potpisao upravo Miyake, nakon što mu ih je ovaj naručio. Mogli bismo reći da je to postala Jobsova uniforma, iako je tijelo bilo u Issey kreacijama sve osim uniformiranog. Naime, naglasak je bio na slobodu pokreta, na kreativnosti izražavanja, pa su super slavni postali i njegovi nabori - ‘Pleats Please’ je linija koja je utjecajna i danas, jer je autor osmislio novi način oblikovanja odjeće. Njegovi su počeci zapravo bili dosta skromni - Issey je rođen kao Kazunaru Miyake 1938. u Hirošimi. Kao dječak svjedočio je stravičnoj tragediji bacanju atomske bombe na njegov grad, u kolovozu 1945. To ga je usmjerilo u ideji da nešto stvara, a ne da razara te da se posveti kreiranju optimističnog dizajna, kako je izjavio u jednom od intervjua za Vogue. U to doba sanjario je da će biti plesač, a interes za modu došao je s proučavanjem sestrinih magazina. Kao mladić diplomirao je grafički dizajn na Sveučilištu Tama Art u Tokiju, a nakon toga odlučio slijediti modni san - otišao je u Pariz i upisao slavnu Chambre Syndicale de la Couture Parisienne. Dobio je prvi posao kod tada utjecajnog autora Guya Larochea, a surađivao je i s Hubertom de Givenchyjem. Sljedeća etapa njegova poslovnog razvoja bila je 1969. godine, kad se preselio u New York. Tamo se družio sa slavnim umjetnicima te dobio posao kod slavnog dizajnera Geoffreya Beenea. No, ubrzo shvaća da je spreman za nešto samostalno te se vraća u Tokio 1970. godine i konačno otvara Miyake Design Studio. Godinu kasnije kolekciju predstavlja u New Yorku, a nakon toga opet ide u Pariz, gdje i ostaje. S vremenom je postao obožavatelj rada autorice s početka stoljeća, Madeleine Vionnet - divio se njezinom načinu drapiranja i slaganja tekstila. Naime, ona je bila zaslužna za dijagonalnu, inovativnu tehniku rezanja

tekstila, naziva ‘bias cut’, po čemu je postala izuzetno popularna. Tako napravljena, haljina je prianjala uz tijelo, no pri pokretu bi se forma promijenila, prativši ritam onoga tko je nosi. Radi toga materijal je imao predivan pad, a i danas taj način oblikovanja vidimo na večernjim haljinama. Ta ga je ideja o kretanju tkanine dovela do fascinacije plisiranjem, odnosno slaganjem materijala. Smatrao je da plisirani materijal može biti uski, ali i pritom se kretati i ‘povećavati’ s tijelom. Čitavo vrijeme zapravo vidimo njegovu fascinaciju kretanjem, to je onaj dječački san da postane plesač. Tako ga je sve skupa dovelo i do pravih plesača, za koje je započeo kreirati kostime - eksperimentirao je s novim metodama oblikovanja tekstila, koji je razvio s vlastitim timom. Naime, ne zapeglavanjem, već slaganjem materijala između papire koji bi se onda stavljali u prešu. Tekstil bi tako ‘zapamtio’ kako je složen te na koncu, pri izlasku iz preše, ostao plisiran. No, taj korak bio je nakon oblikovanja odjevnog predmeta, dok se prije plisirao krojni komad. To je bila mala modna revolucija - rođena je linija ‘Pleats Please’ koja i danas ima poseban status na modnoj sceni. Miyake je bio uvjeren da je dizajn dio života, da nam treba u svakodnevici, a ne da bude udaljen, na nekom pijedestalu. Vjerovao je da s umjetnošću moramo imati interaktivan odnos - primjer je odjeća koju nosimo na vlastitim tijelima. Krajem devedesetih prestaje biti glavni dizajner vlastitog brenda, prednost daje mlađim dizajnerima. S vremenom ulazi i u muzeje - danas su njegovi radovi prisutni u mnogim javnim prostorima. Ostao je upamćen po konceptualnom pristupu odijevanju, inspirirao se arhitekturom, umjetnošću i prirodom. Čitav modni život istraživao je ideje poput fleksibilnosti, pokretljivosti i funkcionalnosti u dizajnu odjeće. Njegovi komadi često su bili kombinacija estetike i funkcionalnosti, i danas možemo reći da je bio ispred svog vremena. Treba spomenuti i njegov održivi pristup često je koristio reciklirane materijale te razvio tehnike smanjenja otpada tijekom proizvodnih procesa. Ujedno je promovirao ideju dugotrajnosti i višekratne upotrebe odjeće, tako da je Miyakeova predanost ekologiji postala važna tema u modnoj industriji i na koncu inspirirala brojne druge dizajnere. Bio je ujedno važan u svijetu parfema - prvi je miris pod vlastitim imenom predstavio 1992. godine, a hit su i danas. Miyake je umro 5. kolovoza 2022. godine, od raka jetre. Estetika i njegov izričaj zauvijek će u svijetu mode ostati upisani kao nešto inovativno, pomicanje granica i novi vid oblikovanja tekstila.

KRAJEM 90-IH PRESTAJE BITI GLAVNI DIZAJNER VLASTI TITOG BRENDA, PREDNOST DAJE MLAĐIM DIZAJNERIMA