Nema ljeta do #ljetoincroatia

Važni su offline trenuci...

Iza nas je jedno neobično, ali svakako nezaboravno ljeto koje se doista razlikovalo od prijašnjih. Red kiše, red nepodnošljive vrućine, pa neizbježne priče je li sezona loša ili dobra, jesmo li ponovili 2019. ili ne, nekako smo ga proveli opterećeni svime. Fer bi bilo reći da je ljeto bilo pomalo zbunjujuće za sve nas. I meni je trebalo jako dugo da osjetim onaj pravi ljetni „feeling“na svojim ljetnim putovanjima i, iskreno, osjetio bih ga tek na trenutke. Prvo sam se zapitao je li možda problem u nama – jesmo li preskupi, fali li nam sadržaja, možda ove godine ne nudimo ništa novo i tako dalje. Kad bih prolistao Instagram, ni tada ne bih vidio previše „Instagram“destinacija ni neka wow mjesta na kojima ljudi uživaju na odmoru. Začudio sam se do te mjere da sam posjetio i druga odredišta izvan Hrvatske, takozvane konkurentske destinacije da vidim što se sve tamo zbiva. Ali ni tamo nije baš bilo ljeto kao ljeto, jednako je nedostajao pravi ljetni ugođaj. Moj je zaključak da nije stvar samo u destinacijama nego smo se mi kao društvo jednostavno možda zasitili svega. Vrlo vjerojatno smo sve već vidjeli na društvenim mrežama pa nas ništa više toliko ne impresionira iako zapravo i nismo doživjeli sve te destinacije. Međutim, dok sam kratko ljetovao izvan Hrvatske, opet sam se uvjerio da je istina ono što govorim već godinama – zaista nema ljeta do #ljetoincroatia! Ako zanemarimo manjak zanimljivog ljetnog Instagram sadržaja, #ljetoincroatia imao je svojih trenutaka, a tko je odlučio da će se dobro provesti, mogao se super provesti, i to na nekoliko top destinacija širom Jadrana (i na kontinentu). Počinjemo od Istre jer u Puli i Rovinju osvjedočio sam se da se tamo hedonizam

podrazumijeva. Posebno bih izdvojio Pulu koja, osim brojnih legendarnih koncerata koji su se održali u pulskoj Areni, posjetiteljima nudi i neke nove hotele, sjajne manifestacije kao što je Vinski grad, a i još nekoliko noviteta koji su oživili energiju u tom gradu u zadnje dvije godine. Posjetio sam i Labin, pravi bombončić koji očarava svojim žarkim bojama i zanimljivom jezgrom grada. Nažalost, nisam se previše zadržao u Istri za vrijeme vrhunca sezone, čuvam je za bablje ljeto i tople rujanske dane te ću se s ljetom oprostiti baš u Istri.

Kada se krene prema Dalmaciji, moje su prve preporuke Zadar i Split. U Zadru je uvijek nekako „kao doma“jer uvijek sretneš nekog svog, i to često u prolazu, najvjerojatnije zbog toga što je grad taman po veličini i po ponudi pa je ovoga ljeta tamo bilo i sportskih evenata i koncerata, a pristojna je i ponuda noćnog života. Primjećujem i rast popularnosti zadarskih otoka koji se sve više otkrivaju. Tako sam prvi put posjetio otok Ošljak koji je samo par minuta udaljen od Zadra. Uživao sam u netaknutoj prirodi i izvrsnoj gastronomskoj ponudi koja zaslužuje svaku preporuku. A kada je riječ o sadržaju, nema do Splita. Od restorana do izlazaka, gradskih plaža (koje nisu moj osobni izbor), otoka, itd. I dalje je Split, po meni, epicentar hrvatskog turizma. Nije uvijek dobro biti toliko popularan jer ogromne gužve nose svoje probleme, međutim Split ima tu posebnost koju i domaći i stranci zavole. Meni je veliki gušt sjesti na terasu na Zapadnoj obali i uživati u kavi s pogledom na splitsku rivu, podalje od strogog centra i bučnog šušura splitske rive, a još uvijek ga imaš odmah tu pred sobom. Mirna mjesta u Splitu su luksuz tijekom ljetnih mjeseci, ali ipak ih se može naći.

Otoci su priča za sebe. Korčula mi je oduvijek omiljena, a ove godine odlučio sam se za Velu Luku koja mi je obilježila ljeto. To malo mjesto, iz kojeg potječe i Oliver, puno je srca i duše, a izgleda filmski, kao neki pravi stari dalmatinski film. Stvarno je neopisivo. Nedaleko od otoka Korčule nalazi se jedan posebni otočić na koji se obavezno vraćam svake godine – Vrnik. Tu je život zbilja bajka i nekako si uvijek rezerviram dio ljeta njega. To je više od destinacije, meni je to doživljaj koji si moraš priuštiti svake godine jer ustvari ti služi kao neka obnova. Ta priroda, to

more, a i tamošnji ljudi, ali i oni koje sretneš na otoku toliko su divni da se čovjek tamo preporodi i odande odlazi ispunjen. Pravi mali raj koji riječi ne mogu dovoljno opisati pa ću samo reći da se na Vrniku dobro jede, pije i smije! Zato se još želim vratiti tamo do kraja kalendarskog ljeta.

Splitski otoci su možda najviše na glasu, ali s razlogom. Bohemski duh otoka Visa nenadmašan je kada se radi o opuštanju. Na Visu i ne gledam koliko je sati ni kamo moram ići jer sve se stigne ležerno i bez stresa. Meni se potrefilo da me na Visu ulovilo promjenjivo vrijeme koje smo imali u nekim periodima ovoga ljeta. Ali to mi nije pretjerano utjecalo na doživljaj jer i kišovit Vis melem je za odmor. Manjak sunca natjerao me da više obilazim restorane koji na Visu su zbilja za pohvale, od Pojode, Aerodroma i Lole, jednostavno ne možeš loše izabrati. A kada je sunce opet izašlo, napravio sam đir po otoku i posjetio mnoge divne plaže. Uz Vis tu su i Brač i Hvar koji su mi godinama bili nerazdvojna kombinacija za ljetovanje. Imam bezbrojne pohvale za i jedan i drugi otok, a ove godine čuvao sam ih za posjet izvan žiže sezone, da uživam maksimalno u njima bez prevelike gužve koje itekako ima u srpnju i kolovozu. Meni se čini da nikad nije bilo manje domaćih turista na Hvaru nego ove godine, i to me rastužuje jer je Hvar oduvijek bio naš St. Tropez – san naših snova. Svi smo mi kao mladi živjeli za taj Hvar i uvijek smo o njemu razgovarali sa strašću. Svi mi imamo priče i divna sjećanja s Hvara tako da, ako vam nedostaje onaj ljetni osjećaj ili mood ovoga ljeta, možda vam jednostavno fali Hvar, na koji još stignete! Nostalgičari dobro znaju što znači ljeto, zato sam ja tražio te stare autentične trenutke niz našu obalu, da uhvatim onaj ljetni osjećaj koji mi je često nedostajao ovoga ljeta. Nakon dugog niza godina izbivanja s Makarske rivijere, ove godine sam posjetio Brela, Tučepe i Makarsku koji su me podsjetili da su upravo tamo najljepše plaže na kopnu. Preporučio bih u Makarskoj šetnju Kalalargom koja je puna slatkih kafića i prekrasnih gradskih prizora, mene je totalno iznenadila svojom ljepotom. Ne možemo zanemariti da je ovaj dio Jadrana pretrpan turistima, ali svakako se uvijek može pronaći neka mala divlja plaža u nekoj uvali gdje se može provesti sjajan dan.

A naravno, što južnije, to autentičnije.

Dubrovnik je grad kao nijedan, on je naš nacionalni ponos u rangu sa svjetskim destinacijama kao što su Pariz, London, New York. Grad je to koji je teško usporediti s bilo kojim drugim. Svake godine kažem da je meni ljeto tek kada dođem u Dubrovniku, tako i ove. O Dubrovniku znamo sve, ali ta ljepota – od zidina do Srđa, čarobni Stradun, pa otoci Lokrum, Lopud, Koločep i Šipan, sve je to dio doživljaja Dubrovnika te ga svrstava na tron u Hrvatskoj. Tu su i Konavle, a tu me se ovog ljeta najviše dojmio slatki Cavtat u kojem je vrijeme jednostavno stalo – ali u pozitivnom smislu. Na tom prekrasnom poluotoku na kojem se nalazi ovaj gradić čini se kao da je 1998. Ljudi su opušteni i neopterećeni, to se odmah primijeti i na mještanima, ali i na turistima. Fascinantno mi je koliko su te „male stvari“u ovom gradu još uvijek dovoljne za sreću. Sunce, more, kultura i ljepota grada ono su što izaziva sreću u ovom gradu. Ni razrušena riva koja je u obnovi nije smetala turistima u Cavtatu, bila je puna hedonista koji uživaju po restoranima i u trenutku u kojem se nalaze. S cavtatske rive moglo se i čuti onaj pravi ljetni šušur, predivan zvuk dječje igre i morske radosti kao u dobra stara vremena kad su djeca bila manje na mobitelima i uživala u pravim ljetnim radostima. A preko puta Cavtata nalazi se i otočić Supetar koji nudi pravu hedonističku oazu za sve one koji se žele baš opustiti i uživati u predivnoj prirodi, moru i finoj hrani. Dobro se jede i na OPG-ovima u općini Konavle, a idealno ih je posjetiti nakon predivnog dana provedenog na jednoj od naših najljepših plaža – Pasjači. Ova plaža nije više skriveni biser, ali svake mi godine oduzima dah kao da je prvi put vidim. To je taj trenutak kada si opet ponovim da zaista nema ljeta kao što je #ljetoincroatia.

Nije sve kao na Instagramu, ali i ne treba biti. Ovo ljeto najviše sam shvatio da sreća nije online, nego offline i nalazi se u trenucima. Trenuci od kojih je satkano ljeto, koji kasnije postaju sjećanja i stvaraju nam nostalgiju koja nam donosi toplinu u najhladnijim zimskim danima. Ma koliko je čudno ljeto iza nas, svakako ćemo se i njega sjetiti ove zime.

Red kiše, red nepodnošljive vrućine, pa neizbježne priče je li sezona loša ili dobra, jesmo li ponovili 2019. ili ne, nekako smo ljeto proveli opterećeni svime. Fer bi bilo reći da je sezona bila pomalo zbunjujuća za sve nas